KONTRAPUNKT

Zaboravljenom proletarijatu

U fokusu / Argumenti
Posted by Zekrt Jun 19, 2007 - 08:03 PM

Vrijeme prolazi, a oni sa vas nastavljaju skidati i posljednje krpice odjeće. Vrijeme prolazi, vi živite u bijedi, na rubu – a oni počinju da vam kožu deru sa vlastitog tijela. Što drugo da vam uzmu? Uzeli su sve. Koliko još vremena treba proći da bi vi shvatili da će na kraju pokušati da vam dostojanstvo uzmu i na njemu zarade – prodat će ga, stavit će ga u obliku blještavih reklama u oči gladne javnosti željne „vijesti“, tvrdeći da čine sve što mogu da vam (svima) omoguće bolji život. Stari, ofucani štos. Oni zarađuju na vašoj neimaštini – vi gledate. Do kada? Do smrti. Koliko još vremena treba proći da vidite druga s kojim neimaštinu dijelite kako umire gladan? Možete li živjeti prevareni, gladni, iznemogli, sami, bez ikoga kraj sebe?

               Vi nemate ništa, a oni konstantno pronalaze što će vam još uzeti. Dokle do ide? U nedogled! Država je neminovno u rasulu po samoj definiciji. Morate vidjeti da je državni aparat neispravan! Morate to vidjeti jer to osjetite svaki dan na vlastitoj koži! Kako mogu tvrditi da čine sve što je u njihovoj mogućnosti da vam pomognu, kada vi umirete od gladi? Gdje su tu mogućnosti? Gdje je izbor? Što je država? Država je manipulator, varalica u kartanju, pokvarena struktura u kojoj se manjina bogati preko leđa većine (prostim jezikom, bogati se bogate preko leđa siromašnih koji postaju bijedni ljudi).

                 „Jebeš državu!“ – reče čovjek bez krova nad glavom, bez korice kruha. Da, jebeš državu, ali ne verbalno. Što je vama ikad dala sloboda govora? I što će vam sloboda govora ako vas odbijaju čuti i ako nikoga nije briga za vašu bijedu?

                 Mnogima od vas jednom je ponuđena ulaznica za predstavu o blagostanju i neovisnosti. Mnogi ste dobili obećanje o državi bez siromaštva. Eh, gadno su vas zajebali. Ako jest država, jest i siromaštvo.

                 Nekoliko godina provesti sa puškom u rukama. Biti propucan nekoliko puta iz slične puške. Preživjeti, i biti gladan. Gledati danas i slušati o svim onim velikim ratnicima koji rata vidjeli nisu, osim na vijestima, koji svaku večer moče noge u toploj vodi zadovoljni sa svojim generalskim penzijama. Kako je uopće to moguće? Moguće je, jer ste prevareni!                 Najžalosnije od svega nije to što su vas zajebali – najžalosnije je to što vas varaju i dalje. Licemjeri, govore vam o trudu kojeg ulažu, o rastu zaposlenosti, prodaju vam priče o novim radnim mjestima. O kakvim radnim mjestima kad je u državi nezaposleno 52% radno sposobnih ljudi. Tko će otvoriti toliko radnih mjesta? Morate shvatiti – sve je to laž.

                 Stvari idu iz zla u gore i jedini način borbe protiv njihovih „nastojanja“ jest da uzmete svoje siromaštvo u svoje ruke. Nije sramota biti siromašan. Nije sramota biti konstantno izložen pogledima njihovim! Sramota je isključivo njihova, što stoje i gledaju!

                 Oni će uvijek stajati. Oni će uvijek gledati. Oni su gladni takvih gluposti. Upalit će televizor, reći će: „O moj bože“, i nastavit će s ručkom, a vi ćete i dalje umirati u siromaštvu. Dokle? U nedogled. Kako ćete preživjeti sljedeću zimu? Na tisuće siromaha umire i umire. Na tisuće.

                 Na tisuće! Pretpostavite da svatko od vas iznemoglih junaka i junakinja učini jednu jedinu sitnicu kojom će izraziti svoje nezadovoljstvo, makar ona bila da proslijedite ovaj papir nekome koga cijenite i za koga brinete – osobi do vas. Tisuću je podijeljenih letaka, ako svoj letak pružite nekome tko ga nije vidio, svatko od najmanje dvije tisuće siromaha će znati: NISAM SAM. NISAM SAMA. Svatko od dvije tisuće osoba će znati: IMAMO JEDNI DRUGE, BEZ OBZIRA KOLIKO DUBOKO IŠLA NAŠA BIJEDA.

                 Što je 400kn jednoj osobi? Reći ćemo Vam što 400kn nije jednoj osobi (400kn je mjesečni iznos koji primaju beskućnici). 400kn nije topao dom. 400kn nije hrana za mjesec dana. 400kn nije topla odjeća. 400kn nije dostojanstvo... možemo tako u nedogled. Pretpostavite sada da svaka od desetak osoba organiziranih u grupu odvoji tih 400kn na hrpu. U najmanju ruku, imat ćete 4000kn. I to je bijeda (s obzirom na deset osoba), ali s tom bijedom možete jesti mjesec dana.

                 Kao pojedinci, vi ste dovedeni i danas stojite na rubu vlastitog istrebljenja, na rubu svoje fizičke (vrlo često i psihičke) propasti. Ono što možete učiniti jest da podijelite tu jednu propast koja se grčevito drži svakoga od vas na deset/dvadeset dijelova, organizirajući se u grupe. Mislimo da ćete ju tako lakše podnijeti.

                 Budite tihi, ne dajte im da otkriju vašu borbu. Budite jaki, obranite se! Postanite neposlušni prema vlasti koja vas ne poštuje! Postanite organizam koji će djelovati potajno, pomozite jedni drugima jer jedni druge jedino i imate. To vam još nisu uzeli!

                 Ne dozvolite da vas uvjere provokacijama tipa da građanskim neposluhom nećete dobiti od države ništa. Pa što ste ikad dobili od te države? 400kn socijalne pomoći mjesečno? Znate li koji je to dio od onoga što vam je potrebno da preživite jedan mjesec na zdrav način i u toplom domu? Manje od 1/10. Mnogo manje. Što je tih 400kn? Tih 400kn više predstavlja vašu propast nego njihovu pomoć! Dokle će država stajati između vas i vaše slobode? SVE DOK SVOJU SLOBODU NE UZMETE U SVOJE RUKE! HCSK


This story comes from KONTRAPUNKT
  http://old.kontra-punkt.info/

The URL for this story is:
  http://old.kontra-punkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=55386