KONTRAPUNKT

Poraz u Iraku kao slom u Vijetnamu

Iz drugih izvora / Evil Empire
Posted by eloiza Jan 20, 2007 - 11:22 PM

Kad je svojedobno u Vijetnamu situacija krenula nizbrdo, i kako su počeli gubiti rat, Amerikanci su dodavali trupe, slali još vojske u pokolj, povećavali opseg bombardiranja - ali sve je bilo uzalud. Busheva vlada očito nije u stanju učiti iz povijesnog iskustva, ali prevarili smo se ako smo mislili da će novoizabrani Demokrati biti za mir. Oni su isto za rat, samo drugim sredstvima: umjesto moderne tehnologije i zračnih bombardiranja, što se pokazalo neefikasnim protiv zemalja, čija vojna doktrina je zasnovana na ONO i DSZ, oni bi stavili još svoje sirotinje pod šljem i poslali ih u smrt

Piše: Ivo Škorić, New York

Kad je svojedobno u Vijetnamu situacija krenula nizbrdo, i kako su počeli gubiti rat, Amerikanci su dodavali trupe, slali još vojske u pokolj, povećavali opseg bombardiranja - što je sve bilo uzalud, jer su se na kraju ipak morali na brzaka povući izgubivši rat protiv neprijatelja stotinu puta slabijeg od sebe.

Čini se da ni američka vlast nije u stanju učiti iz povijesnog iskustva. Naime, Bush je krenuo istom strategijom, kad je postalo jasno da gubi rat u Iraku: odlučio je poslati još svojih vojnika u Irak, kako bi Iračani imali više pokretnih meta za gađanje. Sitan problem je da je narod Amerike, kako ispitivanja pokazuju, protiv slanja vojnika. Ljudi bi da im se djeca, muževi, očevi, vrate kućama, a ne da se novi šalju u pokolj. Političari su također protiv, no oni će popustiti - jer više mrtvih, znači više negativnih poena za Busha, tj. više pozitivnih poena za njih.


Politika svježe krvi

Bushevo inzistiranje da se u ratu u Iraku još uvijek može pobijediti suprotno je zaključcima Hamilton-Baker studijske grupe za Irak da je rat tamo već izgubljen i da se valja koncentrirati na reduciranje štete. Mediji su dali nečuveni prostor Hamiltonu i Bakeru da kažu što misle: kako je Bush predložio da se pošalje još vojske, tako su Hamilton i Baker dobili prostor istovremeno na desnoj Fox televiziji i lijevoj MSNBC televiziji u udarnom večernjem terminu, gdje su otprilike u uvijenom političkom žargonu dali do znanja da oni predstavljaju bivšu vlast koja je jednom pred 15 godina pobijedila svoj rat u Iraku, i da kao takvi misle da je današnji rat u Iraku izgubljen, i da trenutna američka administracija ima jednake šanse preokrenuti tu situaciju kao i natjerati kišu da pada prema oblacima.
 
Što je Bush učinio? Nastavio je inzistirati na slanju još vojnika u pokolj. Onda se pojavio Colin Powell, bivši zapovjednik američkih legija, i državni sekretar u prvom Bushevom terminu, čovjek čija vojska jeste pobijedila prvi rat u Iraku, te je rekao da je slanje novih trupa besmisleno, jer prvo nema plana kako bi te nove trupe mogle preokrenuti situaciju, a drugo jer nema novih trupa. Nedugo zatim je i trenutni američki vojni vrh odjeknuo sa sličnom konstatacijom: čak i kad bi se moglo nešto učiniti u Iraku sa dodatnim vojnicima, nemoguće ih je poslati, jer ih jednostavno nema.

Nakon završetka hladnog rata, tokom Clintonove administracije, američka stajaća vojska je dramatično reducirana, a vojna doktrina Rumsfeldovih neo-konzervativaca, koja se oslanja na visoku tehnologiju, zračnu premoć i specijalne snage, nije ništa učinila da se taj trend preokrene, ostavljajući najmoćniju i najskuplju vojnu silu relativno ranjivom na dugotrajne gerilske ratove kao što je Irak. Danas je veći dio vojske već angažiran u Afganistanu, Iraku i drugdje. Novu vojsku dakle prvo treba regrutirati, svaki novi vojnik košta sto dvadeset tisuća dolara na godinu u obuci, opremi i izdržavanju, pa se da lako izračunati koliko će to dodatno koštati porezne obveznike (povrh ionako golemih izdataka za vojsku).


Sirotinja pod šljemom

Bush je nastavio tvrdoglavo inzistirati na slanju još vojske u Irak, po svom običaju ignorirajući svaki savjet i kritiku. No, što je na to učinio Kongres i Senat? Što su učinili novoizabrani Demokrati? Uzbudila ih je vlast i moć imperija i odlučili su da bi dodavanje novih legija učinilo američku vojnu silu još više zastrašujućom svakom potencijalnom neprijatelju, da se ne bi netko ponovno usudio usprotiviti američkom interesu. Počeli su pričati o tome kako bi bilo dobro da se broj vojnika u američkoj vojsci poveća, čak za dvadesetak posto. Prevarili smo se dakle ako smo mislili da će Demokrati biti za mir - ne, oni su isto za rat, samo drugim sredstvima: umjesto moderne tehnologije i zračnih bombardiranja, što se pokazalo neefikasnim protiv zemalja, čija vojna doktrina je bazirana na ONO i DSZ (kao bivši Irak ili bivša SFRJ), oni bi stavili još svoje sirotinje pod šljem i poslali ih u smrt. Vojna vrhuška je tada isto promijenila pjesmu - naglo - najednom su se složili sa Bushem da se pošalje još vojske u Irak, ukoliko se naravno zbog toga poveća ukupan broj vojnika pod oružjem, što je nešto čemu već duže vremena streme, a čemu se Rumsfeld cijelo vrijeme protivio, i oko čega vide nove političke saveznike u netom izabranim tzv. Demokratima.

Oduševljenje rezultatima izbora u studenom još nije splasnulo: ljudi zaista misle da se nešto promijenilo, iako im je teško identificirati što. Tragično je da će rezultat izbora očito biti daljnja militarizacija već ionako previše militariziranog američkog drustva. Ne da će dodatni vojnici u Iraku nešto promijeniti: bit će samo više ljudi za evakuaciju, kad napokon nastupi vrtoglavo povlačenje američkih snaga. No američka vojska će dobiti na raspolaganje više ljudi pod oružjem i američki predsjednik će imati veću batinu da mase ispred nosa Irana, Sjeverne Koreje, Somalije, Sirije, Sudana, Bolivije, Venecuele i drugih zemalja koje ne plešu kako Washington svira.


Zavojačenje imigranata

U Somaliji je bjesnio građanski rat dok Islamisti nisu preuzeli kontrolu. No kako Islamisti, zbog svoje verbalne podrške Al Qaedi, nisu po volji američkoj vlasti, trebalo ih je smaknuti. Prvo je etablirana marionetska vlada u mjestu Baidoa, koju nitko nije šljivio, zatim su Ameri trenirali i nahuškali Etiopsku vojsku da ih podržava, pa su Islamisti zaprijetili terorom Etiopljanima, isprovociravši Etiopljane da ih pregaze. Rezultat: novo/staro krizno žarište i Islamisti u gerili protiv Etiopljana i marionetske vlade u Somaliji, plus Ameri u pozadini kako vuku konce. Moguć budući razvoj: američka vojska se iskrcava u Somaliji i uz podršku Etiopije ulazi u Sudan, uz humanitarnu preambulu, kao spašavajući Darfur, a u stvari, naravno, plijeneći sudansku naftu.
 
U svemu postoji samo jedan sitan problemčić: Kongres može odobriti povećanje američke vojske, no treba nove ljude zavojačiti. Američko ministarstvo obrane je vrlo domišljato i darežljivo u ponudi i vojska je često privlačan izlaz iz siromaštva, neobrazovanja i problema (s drogom, sitnim kriminalom, itd.) za mnoge dečke iz nižih socijalnih slojeva, posebno ako nema rata i ako su raspoređeni recimo u Njemačku. Ta privlačnost postaje upitna dok traje neki nezgodni rat - kao ovaj u Iraku - iz kojeg dnevno stiže nekoliko lijesova. Danas regruteri imaju sve više problema privući nove vojnike - čak i sa deset tisuća dolara na ruke u gotovini za potpis da pristupaju vojsci.

Moguće da će jednom u budućnosti američki kongres taj problem riješiti nekim programom koji će omogućavati strancima, koji pristanu odraditi trening i nekoliko godina službe u američkoj vojsci, da legalno imigriraju i eventualno postanu državljani Amerike. Tako je i vojska rimskog carstva negdje pred kraj bila uglavnom sastavljena od Gota, Germana i Slavena, a kraj je nastupio kad su Goti odlučili preuzeti zapadni dio carstva...

Izvor: H-alter



This story comes from KONTRAPUNKT
  http://old.kontra-punkt.info/

The URL for this story is:
  http://old.kontra-punkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=54957