KONTRAPUNKT

Zbogom partije!

U fokusu / Argumenti
Posted by shmrko Jan 10, 2007 - 01:52 AM

Poslednjih šest godina „demokratske vlasti" su dokazale da vitalne probleme ne možemo rešavati u glasačkim kutijama. Lojalnošću MMF-u i Svetskoj banci, „nove vlasti" su ukinule pravo na besplatno obrazovanje, besplatno zdravstvo i socijalna primanja najugroženijim slojevima. Prirodna bogatstva i društvena imovina su stavljeni na prodaju, dok se potrošačkim kreditima i podsticanjem konzumerizma stvara privid „boljeg života".

Mi smatramo da se rešenje nalazi isključivo u direktnom političkom angažmanu ljudi, a ne u posredničkom partijskom sistemu. Tvrdimo da apstinencija od izbora ne mora označavati političku apatiju. Odbijamo lažnu dilemu, nacionalističku i kapitalističku opciju. Odbijamo da biramo između Velike Srbije i Međunarodnog monetarnog fonda, između ubijanja ratom i ubijanja bedom.

Mi biramo: besplatno obrazovanje naspram neobrazovanosti, besplatno zdravstvo naspram umiranja od bolesti, ekonomsku i političku ravnopravnost naspram političko-mafijaške elite, solidarnost umesto konkurencije radi golog preživljavanja…

Predlažemo koncept drugačijeg društva, koje ne počiva na klasnoj, verskoj, rodnoj, etničkoj, seksualnoj ili ma kojoj drugoj diskriminaciji. Solidarno društvo - prožeto je odnosima konkretnih, a ne apstraktnih ljudskih vrednosti i prava, u smislu autentične „politike odozdo", politike ljudi, a ne politike partija !

Raskid sa parlamentarizmom i drugim izlizanim političkim formama, zahteva napuštanje političkih partija, etatizovanih birokratskih sindikata, izmanipulisanih studentskih unija i saveza – na tragu novih oblika udruživanja na ravnopravnim osnovama.

Anti izborna kampanja poručuje:

Ujedinimo se izvan parlamenta i političkih partija, formulišimo konkretne
zahteve i planove!

MI kažemo DA: novom, imaginarnom, nezamislivom, nemogućem, pravu na pravo, prijateljstvu u borbi, direktnoj demokratiji, novoj politici ljudi, kolektivu, novom društvenom projektu!

MI kažemo NE: otpuštanjima, tlačenju, političkom ćutanju, cinizmu lišenom odgovornosti, kapitalizmu, rasizmu, homofobiji, svakoj diskriminaciji, medijskom zagađenju, reformističkom "stezanju kaiša", velikoj rasprodaji naših života i prirode!

A VI?



Apstinencija od izbora
    "Predstavnički sustav, daleko od toga da je neka garncija za narod, on naprotiv stvara i garantira trajno postojanje jedne vladajuće aristokracije protiv tog istog naroda, a opće pravo glasa nije ništa drugo nego jedno odlično sredstvo tlačenja i uništenja naroda i to baš u ime jedne umišljene volje naroda..."

    Mihail Bakunjin
Vladajući i buržujski politički krugovi nisu nikad doveli u pitanje sam sistem zastupništva i političkih izbora. To je zato što su to upravo temelji buržujske vladavine. "Napredna" buržoazija za sebe govori da je demokratska i tolerantna, klasične represivne metode nisu dio njenog imiđa pa ona da bi zadržala vlast mora smisliti neki način da pridobije narod na svoju stranu - ona mora proizvoditi pristanak.

Izbori su dobro smišljena strategija da vlast na umjetan način stekne legitimnost pa stoga i ustavnu legalnost. Jednom kad je vlast osvojena vladari, bez obzira na sve filozofije, deklaracije i ustave sami, prema svom vlastitom interesu, određuju što je legalno, a što nije. Određuju zakone bez da išta pitaju narod, opravdavajući se time što su oni navodno izabranici i predstavnici naroda, time što je njih nekakav narod odredio i postavio da upravljaju njime. Ako narod nije zadovoljan stanjem naredi mu se da pričeka izbore i da izglasa promijenu. Ali, problem nije samo u tome što nikakva promijena, u stvari, nije ni ponuđena - problem je u tome što narod svaki put kad izađe na izbore daje mogućnost i legitimnost novim ili starim vladarima da od njega rade što ih je volja, da ga iskoriste u svoju korist. Vlast se, naravno, boji da bi to narod mogao shvatiti. Da to spriječi trudi se na sve moguće načine, uglavnom izglupljivanjem i indoktriniranjem naroda služeći se medijima, reklamama, odnosima s javnošću, korisničkim službama, školama, bankama itd... Bilo s lijeve ili s desne zahtjev vladara je uvijek isti: poštivanje samog principa legalnosti države. Onaj tko ga ne poštuje smije postojati samo dok nije preglasan ili preopasan, jednom kad to postane bit će kažnjen i izbrisan - jednostavno prešućen kao takav i na taj način ponovno vraćen u stanje bezopasnosti za postojeći sistem.

Izbori su, u stvari kao kad ste na stadionu: pojedinac utopljen u masu ima osjećaj da igra bitnu ulogu u utakmici bez da ikada takne loptu, bez da se uopće spusti na igralište.

Treba slomiti taj začarani krug u kojem nam se stalno ispočetka nudi lažan izbor među opcijama koje se razlikuju izvana, ali ne i u suštini društvenog pitanja, konflikta među tlačenima i tlačiteljima, među izrabljenima i izrabljivačima.

Apstinencija nije apatija

Uzevši sve ovo u obzir jasno je da se apstinencija od izbora ne može smatrati poltičkom apatijom ni pasivnošću. Prvo da objasnim što je uopće apstinencija.
Apstinencija je odluka ljudi koji se uzdržavaju od nečega, npr. od seksa, alkohola, droge, pušenja itd., iz nekog stava uvjerenja ili potrebe. To često puta nije lako. Napore, veće ili manje, ka ostvarivanju vlastitih stavova, uvjerenja i potreba ne možemo smatrati apatijom, niti pasivnošću. Apstinencija od izbora je stoga suprotna apatiji. Vrlo je bitno razlikovati političku apatiju i pasivnost od apstinencije od političkih izbora. APSTINENCIJA JE AKTIVNA!

E sad... Mnogi građani na dan izbora ostaju doma i gledaju TV. Mnogi drugi odu na svoja biračka mjesta, poslušno nekoga zaokruže, vrate se doma i gledaju TV. JEDNI I DRUGI SU PASIVNI! Jedni i drugi čekaju da netko drugi učini ono što bi sami trebali činiti, prepuštaju se. Razlika među njima je samo u tome što ovi prvi imaju ispravan osjećaj da izbori ništa ne mijenjaju.

Jednom sam negdje pročitao rečenicu koja je glasila nešto kao: "Kad bi izbori bilo što mogli promijeniti bili bi ilegalni", mislim da je autor te rečenice u pravu.

Problem pasivnosti

U Hrvatskoj sve manje ljudi izlazi na izbore. Ali, većina tih ljudi nisu apstinenti nego pasivci. Oni u stvari ne znaju za nikakvu alternativu, ne znaju što da naprave u slučaju da izborni sistem padne. Ako se nastavi takav trend moglo bi se dogoditi kao u SAD-u, tamo manjina ljudi izlazi na izbore i odabire još manju manjinu koja će vladati cijelim narodom SAD-a.

Mi se trudimo to ispraviti pozivanjem ljudi na svijesni bojkot i/ili sabotažu izbora. Ne želimo da ljudi odjednom počnu glasati, nego želimo da stvore stav od svog neglasovanja. Želimo da dobro znaju zašto ne glasaju i da znaju što im je činiti ako i kad jednom padne postojeći sustav moći.

Anarhični apstinentizam

Još jedan od osnovnih problema političkih izbora je i taj što oni sami po sebi nameću društvenu hijerarhiju i to u ime demokracije i jednakosti. Međutim, "hijerarhija je neprijateljica bilo kojeg oblika slobode, jer ona samim svojim postojanjem nameće dužnosti zahvaljujući svojim pravom da vlada." (Massimo Varengo, "Astensionismo"). Također, u hijerarhiji nema jednakosti, jer ljudi nisu jednaki, barem ne u političkom i ekonomskom smislu, ako postoje nadređeni i podređeni.

Nadalje, društvena organizacija, organizacija ljudske zajednice, poštivanje individualnih i kolektivnih sloboda, poštivanje prirodnih prava svakog živog bića... sve je to previše važno da bi se moglo jednostavno prepustiti nekolicini pojedinaca, bez obzira na njihovu kvalitetu. Mi predlažemo jednu drugačiju društvenu organizaciju koja se temelji na principima izravnog vođenja proizvodnje i egalitarne distribucije društvenog bogatstva. Svako opunomoćenje moći predstavlja odustajanje od mogućnosti uspostavljanja jednog pravednog i slobodnog društva, kao i od individualne suverenosti.

Apstiniranjem od izbora mi želimo ukazati na neophodnost prekida mehanizma participacije, tj. sudjelovanja u vlastitom potlačivanju. Ne želimo propagirati apstinenciju koja je indiferentna prema vremenima i oblicima političke borbe i društvenog sukoba, nego apstinenciju koja je sastavni dio antiparlamentarne i antidržavne borbe. Zato je vrlo bitno da se ne zapadne u otpor radi otpora, treba se boriti s jednim vrlo jasnim prijedlogom transformacije postojećeg. Jedna od mogućnosti je da se postojećem stanju stvari suprotstavi prijedlog i praksa jednog slobodarskog i federativnog komunalizma, rasčlanjenog po teritoriju - od jednostavnog do složenog.

Zaključak

"Dezertirati od mehanizama predstavničke demokracije znači ući u bit kritike samog koncepta većine i manjine, znači odbijanje puke reprodukcije parlamentarnih rituala ... da bi mogla prevagnuti autoorganizacija, borba, slobodno sučeljavanje ideja." (Massimo Varengo, "Astensionismo")
"Apstinirati, anarhičarima, znači izraziti želju da se ne bude podanik, znači ne učiniti se suodgovrnim za izrabljivanje i tlačenje, znači izreći želju za jednim društvom slobodnih udruga u savezu." (Massimo Varengo, "Astensionismo")

KORIŠTENA LITERATURA:
1. Pasquale Binazzi, Perche non votiamo, 1909.
2. Massimo Varengo, Astensionismo, 1994.
[ preuzeto sa http://www.slobodni-umag.tk [1]]

Izvor: Stanipanikolektiv [2]


This story comes from KONTRAPUNKT
  http://old.kontra-punkt.info/

The URL for this story is:
  http://old.kontra-punkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=54924

Links in this article
  [1] http://www.slobodni-umag.tk
  [2] http://www.stanipanikolektiv.com