KONTRAPUNKT

Spektakl i adrenalinska doza

U fokusu / Reagovanja
Posted by shmrko Nov 23, 2006 - 11:42 AM

Animal Liberation Front (ALF) ili Fronta za oslobođenje životinja predstavlja novi medijski spektakl, pa su novinari paljevinu kombija Klovićevih dvora odmah skloni okarakterizirati «eko-terorizmom», kojeg, eto, i mi sad imamo. Valjda to znači da smo postali «zapad». Zapravo i nije toliko bitno koliko je besmislena ili smislena ovakva akcija boraca za prava životinja. Bitan je spektakl i adrenalin koji nužno lučimo na spomen riječi «terorizam». S druge strane, cijela stvar je mogla potaknuti jednu širu etičku raspravu o ljudskom odnosu prema svim živim bićima.

Piše: Marko Strpić
20. studenog 2006

Sporni performans i reakcije

Performans Vlaste Delimar, još jedna u nizu provokacija kojima se bavi već dugi niz godina, je izazvao reakciju Prijatelja životinja već tijekom samog performansa i osobno mi nije jasno kako to da je nisu uspjeli zaustaviti u tom besmislenom činu, ma koliko on bio sastavni dio umjetničkog koncepta. Jasno je da danas nema granice u tome što je umjetnost, zapravo, možemo svašta svesti pod taj nazivnik, tako danas netko ubija životinju (nije to niti prvi put, niti originalno, već dugo se to radi), a sutra raditi tko zna što... Granice se stalno pomiču i kad se samo prisjetimo Eurokaza koji je prije par godina bio prepun body-arta (ili domaćeg «pionira» tog vida umjetnosti Satana Panonskog), malo što nas može šokirati. No, ostaje etičko pitanje, imamo li pravo u ime umjetnosti ubiti drugo živo biće. Pa bila to i toliko (u našoj kulturi) omalovažavana kokoš (točnije, pijetao).

Etička rasprava o ovom pitanju stvarno mora postojati - jedno je sebi nanositi bol, puštati krv, srati na pozornici, izvlačiti iz guzice jedanaest metara plahte, izvoditi operativni zahvat, vezivati lojne nakupine (na fotografiji) ili raditi već nešto sasvim neuobičajeno i brutalno svom tijelu, ili to činiti drugom biću. Uvijek je pitanje izbora što ćemo i kako učiniti. Ovdje nije bila riječ o izboru, već o okrutnosti koja je učinjena u svrhu umjetnosti. Duhovne nadgradnje, rekli bi neki.

Ne želim ovdje nepotrebno moralizirati, osobno mislim da se takve stvari etički neprihvatljive i krajnje nepotrebne, a s obzirom na to da se naš (ovdje mislim na drušvo, lokalno i globalno) odnos prema životinjama radikalno mijenja, reakcija je bila očekivana.

Tako se jedni zgražaju i protive, drugi pozivaju na umjetničku slobodu, treći bi pijetla radije vidjeli u loncu i svi su im glupi. Svaki od tih stavova bi čak mogli smatrati legitimnim, ali je uvijek nužno riječ o antropocentrizmu - jer uvijek je pitanje što je čovjeku prihvatljivo i što je u tom «humanom» kontekstu dopustivo. Situacija je takva da postoji puno opcija. I zapravo su sve na svoj način antropocentrističke.

Da je kojim slučajem umjetnica zaklala psa ili mačku, prema ljudskim mjerilima «kućnog ljubimca», «čovjekovog najboljeg prijatelja» i slično, osuda javnosti bi bila jednoglasna (sjetimo se samo akcije spašavanja biglova). Ovako, ključno je da li jedemo kokošju juhu, jer pas nije hrana u našoj kulturi. Tu su samo istočnoazijske kulture dosljedne, jedu sve što je jestivo, te ne dijele dvoličnost «zapadne» kulture. Mogu se i ne moram složiti s pristupom «jedi sve što je jestivo», ali treba priznati da je barem dosljedno u tome da je ubijanje kokoši ili psa potpuno ista stvar. Postoji tu još cijeli niz pitanja koja bi trebalo raspraviti, no nema dovoljno mjesta za takvo što, ljudi su pisali cijele knjige na tu temu i nisu pokrili baš sva pitanja.

No, vratimo se malo na početak - zašto Prijatelji životinja nisu uspjeli zasutaviti taj čin u sklopu performansa, već su i sami postali njegov dio? Ne mislim da su trebali pribjeći sili da bi to učinili, no iz snimke koja je objavljena, jasno se čuje kako Luka Oman upozorava Vlastu Delimar da je to protivno zakonu o dobrobiti životinja. Policija je bila tamo. Pa, ako uzmemo u obzir tu legalističku poziciju, zašto je izostala intervencija? Ne mislim da je to toliko pitanje samih Prijatelja životinja, koliko policije koja nije reagirala na (da se poslužim njihovom terminologijom) «kriminalno dijelo koje je bilo u tijeku». Valjda je tu opet presudio stav «ma, to je samo kokoš».
Napad na imovinu Klovićevih dvora

Uz malo poznavanja djelovanja Animal Liberation Fronta (ALF), posve je jasno da se uništavanje imovine smatra posve prihvatljivim oblikom djelovanja. Pri tome se uvijek naglašava da u akcijama ne smiju stradati ljudi i životinje. No, to već znate, bilo je u svim medijima.

Ono što se ovdje postavlja kao pitanje je zašto baš sada i zašto je ovaj čin izazvao takvu reakciju? Po čemu su Klovićevi dvori institucija koja simbolizira ubijanje životinja ili na koji način potiču brutalnost prema životinjama?

Moram priznati da je ova situacija zbunjujuća, jer sam performans, osim što je izazvao veliku pažnju javnosti (što je, pretpostavljam i bio cilj), ne predstavlja najveći simbolički cilj, niti je paljevina skrenula pažnju na svakodnevne brutalnosti koje se događaju.

Iza zidova klaonica, raznih farmi za masovni uzgoj i klanje životinja, u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji i njihovim laboratorijima se događaju takve stvari da nakon samo kratkog pogleda u taj proces, čovjek mora dovesti u pitanje svoj odnos prema životinjama. Simbolizam koji nose takva mjesta je puno jasniji.

Ne mislim da sad treba paliti farme (iako ne vidim problem u oslobađanju životinja, to nikoga ne ugoržava, već samo spašava) ili laboratorije, čak mislim da su takvi postupci kontraproduktivni, a većina akcija koje poduzima ALF u svijetu je upravo usmjerana na to. Mislim da svi moramo vidjeti što se događa iza tih zidova i saznati zašto, pa onda odlučiti sami za sebe da li nam je to prihvatljivo ili ne.

Naravno, takve akcije su ilegalne, jer antropocentrizam stvara situaciju da su živa bića nečije vlasništvo, tako da je i oslobađanje životinja sa farmi ili iz laboratorija okarakterizirano «nanošenjem ekonomske štete». Zbog takvih akcija je puno ljudi u zatvorima i posve je sigurno da će ih još puno završiti u zatvoru jer nepostojanje strukture i klasične organizacije kod ALF-a ne omogućava zaustavljanje akcija represivnim djelovanjem. U kojem smjeru će to otići u Hrvatskoj i hoće li se uopće razvijati tek ćemo vidjeti.

Ne treba zanemariti činjenicu da su postupaci koji uključuju prijetnje uništavanjem, zapravo kopiranje modela koji koriste centri moći (države, korporacije i drugi), gdje svoj stav i zahtjeve netko nameće pod prijetnjom silom. Taj represivan pristup nikad nije donosio promjene, već samo reprodukciju moći i njenu transformaciju iz jedne u drugu (iako zapravo uvijek istu). Pitanje nasilja, kakvog nasilja i da li uopće nasilja je jedno od ključnih u ovakvim borbama. Tamo gdje napadaš kako bi nametnuo svoje argumente, zapravo ulaziš u domenu «pendrečenja krivih ideja iz glave».

Ono što treba primjetiti je da se prvi put u političkoj borbi za neka prava koristi nasilje, a da u posljednjim desetljećima gotovo i nije bilo nasilja oko pitanja, primjerice, radničkih prava, što je kroz povijest bilo gotovo pa pravilo. Osim nekoliko izuzetaka, malo gdje je zauzet radikalniji stav ili povučen neki radikalniji potez. Kako to kaže Ante Tomić u jednoj svojoj kolumni - nema više krupnih sindikalista u plavim uniformama kojih se poslodavac boji jer će na krivu riječ dobiti šamarčinu. Ne mislim da je to nužno rješenje, ali je interesantno za zaključiti kako se situacija promjenila i sada je strah jednostran - uvijek se mali ljudi boje moći. Naravno, ne mislim da je strah ono što treba postići - strah uvijek povlači želju da se i ona druga strana boji... i tako u krug. No, to je tema za sebe, iako prilično neizbježna za spomenuti u ovom kontekstu.

Medijski spektakl

Mediji su jedva dočekali ovakvu priliku - dobra ikonografija maskiranog spasitelja životinja, koji izgleda opasno, ali sa puno ljubavi gleda spašenu životinju u naručju, je kao stvorena za kombinaciju adrenalina i simpatije. A možeš ga zvati i terorist. Urednici nikad sretniji. I još su nešto zapalili u centru Zagreba, dapače, na Gornjem gradu, odmah kraj centra sve moći u zemlji. Čak i da sve to nije istina, predobra je prilika za povećanje čitanosti/slušanosti/gledanosti... I malo nabrijanog tona, dodatne dramatičnosti i prijetnje za izložbu koja se upravo događa, a čuva je interventa policija, daje dodatni materijal za još barem par dana bombastičnih naslova.

Ali ni to nije novost. Mediji su takvi. Vole opasne stvari, bolje se prodaju i radije čitaju od nekih dobrih vijesti. Takvo je tržište, takva potražanja... Problem nastaje kada nakon čitanja objavljenih tekstova kažeš «jebote, pa nitko se nije bavio etičkom stranom cijele priče». I utoliko je akcija ALF (ako uopće postoji) neuspjela. Spektakl je još jednom progutao sadržaj, gurno ga u stranu i u prvi plan stavio ono što diže prodaju - paljevinu, strah, nesigurnost i atraktivnu ikonografiju. Sutra će nešto drugo, potpuno drugačije, a bazirano na istom principu puniti naslovnice, a problem na koji se htjela skrenuti pažnja će ostati isti.

Izvor: Zamirzine [1]



This story comes from KONTRAPUNKT
  http://old.kontra-punkt.info/

The URL for this story is:
  http://old.kontra-punkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=54780

Links in this article
  [1] http://www.zamirzine.net/spip.php?article3986