KONTRAPUNKT

Čin, oproštaj, zaborav

Iz drugih izvora / Reagovanja
Posted by devijant Sep 04, 2006 - 08:37 PM

Da nisam pročitao i vijest kako se za izbornu kampanju u Bosni i Hercegovini sprema i serija Thompsonovih koncerata, nacizam uživo za starije od sedam godina, raspravu o slučaju znamenotog pisca Gintera Grasa smatrao bih samo kontroverznom epizodom koja se ovih prostora dotiče onoliko koliko ih se doticao i dotiče fašizam.

S ovom planiranom demonstracijom političkog koristoljublja lišenog elementarnog morala aktuelizira se i mladalački grijeh njemačkog nobelovca. Grijeh, dimenziran uslovima u kojima se dogodio.

Još u toku ovdašnjeg rata pratio me strah kako će sve to izgledati kad ga neko stavi pod povećalo mirnodopske analitičnosti. Moje tekstove, pisane uz svijeću i pod granatama, iščitavaće dobro plaćeni profesionalni analitičari, između kafe i viskija, i nalaziti u njima svega čega nije bilo ni u svijesti ni u podsvijesti autora. Rat je pošteniji od mira, ne ostavlja vremena za ocjenjivanje prošlosti, osim manijacima koji od nje prave gorivo za spaljivanje duša na lomačama nacionalnih strasti. Bitke za odbranu grada, u koje su borci išli bez rezervne puške na jednu četu i sa pet metaka u cijevi, analiziraju se u kafanskim i novinarsko-kafanskim raspravama kao da je ovdje hiljadu godina trajao simpozij, a ne krvav rat.

Tako stradaju mali ljudi i tako se gase male priče, ali, evo, strada i veliki Ginter Gras. Njemu se spočitava što je sa svojih petnaestak godina bio pripadnik SS jedinica njemačkog Rajha. To je ostalo nepoznato javnosti dok se on sam nije odredio da objavi u autobiografiji „Guljenje luka”. Reakcije su bile različite, uglavnom protiv Grasa. Zašto je to učinio? Zašto je dosada šutio? Da li je ovaj postupak u skladu sa Grasovom izarazito antifašističkom, ljevičarskom biografijom? Pitanja se postavljaju žestinom i frekvencijom koja treba da skloni ustranu osnovno od njih – u kakvoj je zemlji uzrastao budući nobelovac?

To se događalo u vrijeme slave Hitlerovog Rajha i fašizma, u vrijeme kad je u Njemačkoj sve bilo nacističko – i voda, i vazduh, i privatni razgovori. U vrijeme kad je Hitler imao sagovornike, nekad i saveznike, u velikim zemljama Evrope i u Sjedinjenim Državama. U vrijeme kad su te zemlje našle načina da spriječe evakuaciju Jerveja iz Njemačke i ostave ih Hitleru za „konačno rješenje” jevrejskog pitanja. Dječak uzrasta u takvoj klimi, smožden propagandom kakva se nije desila ni prije ni poslije Rajha, nije mogao imati punu otpornost. Htio je djelovati, javio se za podmorničara, kasnije mobilisan kao pješadinac SS. Zarobljen, pušten poslije rata.

Ovdje će čitalac primijetiti kako priča o tome da je Gras skrivao dio prošlosti stoji na jednoj nozi. Sve postoji u vojnim evidencijama, a i u savezničkim spiskovima zarobljenika koje su obavještajne službe analizirale i u ratu i u potonjim decenijama. S Grasom su, konačno, u zarobljeništvu bili živi ljudi, a ta se priča mogla dobro prodati piščevim neprijateljima na desnici.

Očito, nije kotirala, jer takvih priča ima stotinama hiljada. Ne baš takvih, jer nisu svi odustali od puta kojim su krenuli. Ipak, u oku tornada ljudskih sudbina presudna je činjenica gdje se ko našao, kakvo je vodstvo izabrao.

Njemačka je pokazala veliku snagu u postupku denacifikacije i ta sjena više ne leži na ovom narodu. Ginter Gras, kao prijatelj i poštovalac velikog Vilija Branta, ima za to zasluge. No, i to je samo politički dio priče. Gras je odličan pisac, njegove rečenice žegu tkivo čitaoca. Bez toga, ne bi bilo ničega.

Kako izgleda Grasova priča na ovdašnji način? Jedan moj prijatelj išao ljetos, prvi put nakon rata, u svoje mjesto na Romaniji, odakle je devedeset druge izbjegao. Sjeo u svoju kafanu, za svoj sto. Komšije ga pozdravljaju, objašnjavaju... jedan je bio u komori, drugi u sanitetu, treći je ranjen već u početku i nije kasnije išao na liniju... Onda dolazi nepoznat čovjek, sjeda s njim. „Ja sam Miladin, bo sam diverzant. Hajmo nešto da popijemo.” I pili su, šutke, dugo, dok su im kroz pomućenu svijest prolazile sve godine koje su pojeli kalinići. I jedu ih oni što zovu Thompsona.

Piše: Hamza Bakšić (hambaŽepn.ba) 01/09/06
Izvor: Oslobodjenje ( nezavisni BH dnevnik )

http://www.oslobodjenje.com.ba/... [1]

This story comes from KONTRAPUNKT
  http://old.kontra-punkt.info/

The URL for this story is:
  http://old.kontra-punkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=54495

Links in this article
  [1] http://www.oslobodjenje.com.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=48999&Itemid=46