Petak, Septembar 09, 2011 - 03:34 PM NT -   1463 Reads Pošalji ovaj tekst svome prijatelju i/ili prijateljici p

Prava s odgodom

gun&pills

Piše: Kristijan Grđan 

Liječnici su kategorija koja najviše ukazuje centrima za socijalnu skrb da je nekog njihovog pacijenta potrebno lišiti poslovne sposobnosti. To im otvara mogućnost bavljenja skrbništvom u "fušu" pa se neki liječnici, umjesto psihičkim zdravljem. bave ugovorima o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju (sve po želji pacijenata), žele se mijenjati sa pacijentima za stan ili kuću, osiguravaju štedne uloge...

Istražujući o nacističkom progonu osoba s duševnim smetnjama otkrivam dvije prominentne metode – prisilnu sterilizaciju i „eutanaziju“. Neki izvori kažu da je nakon siječnja 1934. godine po njemačkim zakonima bilo prisilno sterilizirano između 300.000 i 400.000 osoba s duševnim smetnjama, većinom pod nekom sada neprevedivom dijagnozom, koju su slijedile shizofrenija i epilepsija.

Do listopada 1939. godine Hitler se prihvatio ideje o „eutanaziji" sa svrhom čišćenja „Arijske rase" od osoba za koje se smatralo da mogu nositi hereditarne bolesti ili predstavljaju financijski teret društvu, a takve su bile i one koje imaju duševne smetnje. Da cijela priča bude tragičnija, nije eutanazija duševno bolesnih bila Hitlerova izvorna ideja, već je nju 1920. godine pronio upravo poznati njemački psihijatar Alfred Hoche koji je uz kriminologa Karla Bindinga opravdao ekonomske uštede ubijanjem „beznačajnog življa". Sam postupak određivanja koga od „beznačajnog življa" će se ubiti, ostaviti na životu ili pustiti u daljnje razmatranje o ivici između života i smrti nije bio arbitraran – postojao je za to propisan postupak. Cijelu nacističku „Operaciju T4" – kakvog je kodnog naziva bilo ubijanje bolesnih – proveli su upravo liječnici, a ocjenu o mentalnom stanju neke osobe podobnom da ju se liši života davali su upravo psihijatri. Nije to bila posve laka operacija s obzirom da nije baš niti bilo jednostavno iz opće populacije izdvojiti taj „beznačajni živalj", tim više što je to nosilo rizik da gospoda psihijatri dovedu do izdvajanja među samima sobom, ali zato su ciljali na one grupacije ljudi koji su živjeli u državnim ili crkvenim institucijama.

Od 1939. pa do 1945. „Operacijom T4" i drugim „eutanazijskim programima" ubijeno je između 200.000 i 250.000 osoba s duševnim smetnjama ili drugim invaliditetom. Izvor koji opisuje zločine nad osobama s duševnim smetnjama (Jewish Virtual Library), iako navodi da se zbog doktrinalnih razloga Rimokatolička crkva konzistentno protivila prisilnoj sterilizaciji, nema vidljivih podataka o njenom protivljenju provođenju „Operacije T4" u njenim vlastitim ustanovama. Nije potonje toliko niti čudno, jer se Inkvizicija primjerice nije bavila sterilizacijom već ubijanjem ljudi, pa je možda i ova razlika u doktrinalnom pogledu bila opravdana nekim stoljetnim uvjerenjima o herezi i post-mortalnoj duhovnoj obnovi.

Danas više nema ubijanja. Razvoj zaštite ljudskih prava doveo je do većeg poštivanja prava na život (ne odnosi se na one koji će zbog loše gospodarske politike neke zemlje umrijeti od gladi). Što se tiče sterilizacije u Hrvatskoj, ona je za duševno bolesne osobe bez poslovne sposobnosti i dalje moguća i to temeljem posebnog zakona iz 1978. godine.

Iako na snazi više nije „Operacija T4", ciljane grupe i dalje su ostale na ciljanim mjestima – u institucijama. Najnoviji službeni statistički podaci za 2010. godinu pokazuju da je osoba sa duševnim smetnjama u državne i nedržavne domove socijalne skrbi smješteno ukupno 4.264. To je nešto više u odnosu na 2009. godinu iako se država različitim međunarodnim sporazumima i obećanjima, posebice prema Europskoj uniji, obavezala da će broj ljudi u tim ustanovama smanjivati. Pregovori za pristupanje Europskoj uniji završeni su sa sveopćim veseljem državne administracije koja je, u diplomatskim okvirima, zasigurno prvakinja u laganju. Plan deinstitucionalizacije i transformacije ustanova socijalne skrbi, koji je zbog lažnih garancija izrečenih u Zajedničkom memorandumu za uključivanje između RH i EU državna administracija bila dužna napraviti, trebao je osigurati pravo ljudi s duševnim smetnjama na život u zajednici uz podršku. Takva podrška, kao primjerice u Europskoj uniji široko rasprostranjeno organizirano stanovanje, u 2010. godini omogućeno je za samo 3 osobe s duševnim smetnjama.

Plan deinstitucionalizacije i transformacije pak predviđa ponajviše za djecu, a zatim za ostale skupine osoba s invaliditetom, brži i veći opseg osiguranja prava na život u zajednici. Samo osobe s duševnim smetnjama, zbog svojih „specifičnosti" ostaju zakinute za početak, opseg i vrijeme dovršetka prve faze deinstitucionalizacije. Dok se do 2016. godine, s početkom procesa u 2011., očekuje da će se 30% osoba s invaliditetom deinstitucionalizirati, za osobe s duševnim smetnjama taj proces početi će tek 2016. godine i završiti 2018., a planira ih se deinstitucionalizirati 20%. Razlozi su u specifičnostima, kao npr. i u nedostatcima potrebnih kadrova za taj proces, pa se očekuje da bi se ti kadrovi stvorili kada se oslobode institucije za djecu i ostale osobe s invaliditetom.

Logika baš i nije jasna, jer ako su osobe s duševnim smetnjama tako specifične u odnosu na ostale osobe s invaliditetom, a napose u odnosu na djecu, kako sada ti „oslobođeni" kadrovi mogu poslužiti za rad sa tim „specifičnostima"? Istina je da nema specifičnosti na strani osoba s duševnim smetnjama, već ima specifičnosti u pružanju kvalitetne zdravstvene zaštite i stvaranju sustavne podrške koje baš za ovu kategoriju ljudi u društvu nema nikakve, da je stigmatizacija tih ljudi strahovita, i da je za državu sasvim nespecifična njihova kontinuirana diskriminacija pred ostalim osobama s invaliditetom.

Uostalom, nije baš niti reprezentativno baviti se „luđacima". Ne može u predizborne svrhe, primjerice, doći Jadranka Kosor sa cvijećem i poklonima (iz državnih rezervi) u trošan i raspadnut dom socijalne skrbi u Mirkovcu i poklon dati „luđaku", jer će joj „luđak" to baciti u glavu s obzirom da je inertna i odobravajuća politika njezine Vlade dovela do toga da mu se uzme poslovna sposobnost, u njegov stan useli skrbnik, popljačka cjelokupna ušteđevina, a njega smjesti doživotno u neku zabačenu ustanovu.

Pitanje je da li će za kazneno djelo odgovarati poznata, sada umirovljena psihijatrica, dr. Vera Folnegović-Šmalc, zato što je ona, kao skrbnica svojeg pacijenta stekla njegovu obiteljsku kuću velike vrijednosti, dok on u domu socijalne skrbi u Zagrebu (u stilu drvene barake) čami i moli Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi za pomoć da bi kupio kutiju cigareta. „Ako pod ovim suncem postoji nepravda onda je to ono što se meni sada događa" – izjavila je eminentna psihijatrica za dnevne novine, suočena sa medijskom prezentacijom svoje djelatnosti – skrbništva u fušu. Naravno, ta nepravda se nikako nije mogla dogoditi jednom „luđaku". Što bi on, uostalom, htio? Ima gdje spavati, a „Operacija T4" davno je ugašena.

Lažno je obećala hrvatska vlada da će svim osobama s invaliditetom pa tako i onima sa duševnim smetnjama osigurati pravo na jednakost pred zakonom kada je potpisala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom. Da potpis ne bude mrtvo slovo na papiru, Konvenciju je ratificirao Hrvatski sabor pa je tako ona danas na snazi kao dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Kako lijepo zvuči, a ne predstavlja ništa.

Danom stupanja na snagu tog nadzakonskog dokumenta, naime, Republika Hrvatska trebala je izgraditi novi pristup prema shvaćaju poslovne sposobnosti svojih građana i svima priznati jednako pravo na tu sposobnost, bez obzira na invaliditet. Izgradnjom sustava podrške, može se reći osobne asistencije, trebala je osigurati da osobe koje imaju poteškoća u korištenju svoje poslovne sposobnosti dobiju podršku. To zapravo znači zamjenu sustava supstitucijskog donošenja odluka sustavom pružanja podrške u donošenju odluka. Za osobnu asistenciju za osobe s ne-tjelesnim invaliditedom, naravno, Vlada nema para – potrošila ih je na posjet Pape Benedikta XVI.

gun&pills

U svojem izvješću za 2010. godinu, Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom žali se da sustav vezan uz poslovnu sposobnost uopće nije u skladu sa Konvencijom, a na to joj Vlada bahato odgovara da s obzirom da je Konvencija dio unutarnjeg pravnog poretka u Republici Hrvatskoj nema prepreka da se ona temeljem ustavne odredbe o primjeni međunarodnih akata izravno primijeni u praksi.

Da se ta Kovencija nije uopće izravno primjenjivala govori podatak da je samo u 2010. godini poslovne sposobnosti lišeno ukupno 1.366 osoba, za njih 1.987 pokrenut je postupak za lišenje te sposobnosti, a ukupno ih je u Hrvatskoj lišeno poslovne sposobnosti 18.087. Za svaku od tih osoba sve životne odluke donose njihovi skrbnici, katkad u njihovu, a katkad u svoju (posebice imovinsku) korist. Doduše, po prvi puta u hrvatskoj povijesti, 2010. godine su 54 osobe sudski uspjele povratiti svoju poslovnu sposobnost, to je za 19 osoba više od višegodišnjeg prosjeka. Možda je gospođa premijerka baš o tom historijskom preokretu, kao o narodnom preporodu, razmišljala kada je pisala odgovor Pravobraniteljici za osobe s invaliditetom o provođenju Konvencije.

Slično kao i za vrijeme nacističkog režima, što kaže liječnik – to je zakon. Liječnici su kategorija koja najviše ukazuje centrima za socijalnu skrb da je nekog njihovog pacijenta potrebno lišiti poslovne sposobnosti. Sad se liječnici više ne bave psihičkim zdravljem nego cjelokupnom kvalitetom života, slijede razvoj medicinske znanosti, preporuke Svjetske zdravstvene organizacije, pa se bave i imovinskim pravima svojih pacijenata. Specijaliziraju se u „financijske savjetnike", nude povoljne ugovore o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju (sve po želji pacijenata), žele se mijenjati sa pacijentima za stan ili kuću, osiguravaju štedne uloge, investiraju u zlatne šipke, vrhunski su brokeri – niti Wall Street, a kamoli neka frankfurtska burza, ne mogu se mjeriti sa silom jedne psihijatrijske ustanove. Pa tako službene statistike pokazuju da su liječnici, odnosno zdravstvene ustanove, najčešći inicijatori postupka za lišenje poslovne sposobnosti – to su tijekom 2010. godine učinili za 635 svojih pacijenata. Čini se da kad zdravstvom šiba kriza i nisu liječnici baš previše zadovoljni svojim plaćama (iako su primjerice bolje plaćeni od službi redarstva, zaštite i spašavanja), a neki emeritirani kolege pokazali su u toj djelatnosti svoje uspješno umijeće, sada im se otvara mogućnost bavljena skrbništvom u fušu.

Ovako bi fušerski mentor iz područja psihijatrijskog skrbništva savjetovao mlađem kolegi, tek na početku fušerske karijere:

„Znaš, stari, pogledal sam ti nalaze od onog pacijenta, Iveka. To ti je tak dobra prilika! Pošalji socijali da na temelju medicinske dokumentacije, činjenice da ga liječiš već godinama, misliš da su njegove sposobnosti za samostalan život bitno reducirane, da zbog kroniciteta duševne bolesti, učestalih recidiva i čestog liječenja u bolnici, nije sposoban brinuti o sebi i svojim pravima te da ga je potrebno lišiti poslovne sposobnosti. Šibneš mu još 800 mg Prazinea dnevno, daj i 200 mg Haldola, Leponex ionako pije 400 mg – ne bu niš znal kad dođe na socijalu. Socijala bu ti to poslala na sud, a sud ti to obično šalje našem Mareku. Znaš Mareka? Jooj, ma on ti je ljudina, on ti sve tak napiše kaj smo mi rekli. Kaj bu on rekel protiv nas? Pa znamo se godinama, tu zajedno radimo, ne ide se protiv kolege. To ti bu trajalo godinu, dve, niš se ne brini. Još ak' Ivek opet tu dođe, buš ga držal par mjeseci (Lukić bu ti progledal kroz prste) – onda ga Marek ne mora ni pregledati, sud donese odluku na temelju izvješća iz bolnice koje buš ti napisal!

E sad, znaš kaj je super?! Stalno mi pričaš kak ti je kćer Rebeka jadna. Sad se udala, čeka bebu, a podstanarka. Nema posla, muž nekaj dela bezveze. Teška situacija. A Ivek ti je sve rekel! Znaš da ima kuću tam u podsljemenskoj zoni. A kaj on tam dela? Samo leži doma, puši, niš ne dela, to bezveze propada, a takva dobra lokacija, dvokatnica, 150 kvadrata na dve etaže, okućnica. Ima on i neke novce na računu, to kaj je malo možda propalo s godinama se s tim novcima da dobro urediti. Ti Iveka godinama znaš, još ti je i njegov tata pričal kak ne zna kaj bu s njim bilo kad on umre – sad si ti njegov odgovor. On više nikog nema osim tebe, nitko za njega ne bu pital, to nemaš brige. Marek bu napisal socijali da bi idealno bilo da se tebe imenuje za skrbnika jer si njegov liječnik i možeš cijelo njegovo stanje pratiti i donijeti najbolje odluke u skladu s njegovim mentalnim zdravljem.

Sud bu ga lišil poslovne sposobnosti, a socijala bu tebe imenovala za skrbnika. Onda kad to sve bude pravomoćno, malo pričekaj, par mjeseci. Odi kod Iveka doma, posjeti ga, sve na finjaka – napiši socijali kakvo je stanje kod njega, da nije baš dobro i znaš ti već kak' to ide. Onda još par puta kad on dođe u kontrolu, zadrži ga u bolnici i svaki put piši socijali da on ne može samostalno živjeti. Onda se dogovoriš s Rebekom da ona s Ivekom sklopi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a ti buš ga potpisal za Iveka. To tražiš od socijale i veliš da bu Rebeka plaćala za njegov smještaj u dom. To može biti i onaj privatni kaj sam ti već pričal – njih ne puštaju iza ograde, a kad se bune da viš kak ih svežu i stambaju – mirni su ko' bubice. Njegove nalaze dalje tak i onak ti pišeš, tko bu dokazal nekaj drugo. Ma svi buju sretni da su se tog problema rješili.

I lijepo, Rebeka se useli u kuću, ti se useliš na jednu etažu, ovaj svoj stan rentate, a kuća se obnovi da ne propada! Ma superiška! Još napišeš socijali da treba skinuti nofce s Ivekovog računa da mu kupiš obleku i neke potrepštine, njemu pošalješ šteku cigareta, a ostalo uložiš u kuću. I niš se nemoj brinuti, to ti tak ide. Znam ja. Već godinama uživam u ovoj kući na Dobrom dolu, da znaš kako mi se zdravlje preporodilo. A kaj on, bezveze nešto priča, nitko ga ne shvaća ozbiljno. Kad umre, sve će biti gotovo."

Ovakav scenarij omogućavaju odredbe važećeg Obiteljskog zakona. Iako se u praksi teško oteti dojmu da kod svake inicijacije za lišenje poslovne sposobnosti postoji nečiji pretežnji imovinski interes da se dočepa imovine neke osobe, jer se u pravilu obavijesti centrima za socijalnu skrb šalju za pacijente koji imaju nekakvu vlastitu imovinu, zloupotrebe nisu nužno i glavni razlog velikog broja obavijesti od strane zdravstvenih ustanova. Vjerojatnije je da je glavni razlog zapravo dobro razrađena milinovićevska politika rasterećenja zdravstva – naime, sa većim brojem osoba koje često posjećuju zdravstvene ustanove, a tu psihijatrijske ustanove čak i prednjače pred nekim drugim ustanovama, onda to predstavlja i stanovit teret za zdravstvo.

Socijalna skrb, s druge strane je također uz veliko odobravanje psihijatrijske struke, uvela model udomiteljstva za odrasle psihički bolesne osobe, pa se tu otvaraju vrata da se te često posjećujuće pacijente psihijatrijskih ustanova transferira po udomiteljskim obiteljima u ruralnim sredinama. Promjena životnog okruženja, naravno, dovodi do promjene u dostupnosti zdravstvenih usluga, jer ako pacijenta transferiramo 100 ili 200 km dalje od mjesta gdje se psihijatrijska bolnica nalazi, on neće moći tako često tražiti u toj bolnici zdravstvenu zaštitu. Da bi se to moglo provesti, osobu treba lišiti poslovne sposobnosti jer tada, u pravnom smislu, ona se ne može protiviti tome da ju se iseli iz njenog stana i preseli u nekakvo selo udaljeno 100 km od njezinog mjesta stanovanja, niti može birati liječnika ili zdravstvenu ustanovu gdje će se liječiti.

I upravo je zbog ekonomske politike pravo osoba s duševnim smetnjama na život u zajednici pravo sa odgodom. Kao i njihovo pravo na kvalitetu zdravstvene zaštite, pravo na socijalnu egzistenciju, pravo na imovinu, pravo na donošenje odluka o vlastitom životu te pravo na osobnost, na što je isto stavljena odgoda.Razlika između nacističkog i trenutnog vladajućeg režima jedino je u tome što čovjeku na kraju ostane samo pravo na golu biološku egzistenciju. I to traje, sve dok čovjek bolestan, opljačkan i ostavljen, tu biološku egzistenciju sam ne skonča u nekoj štali, šljiviku, na željezničkoj pruzi ili skokom u bunar.

To više nije „Operacija T4". To je samo njezina naizgled civiliziranija nadogradnja.

joooooj


Izvor: zamirzine.net


 
Ups! Zao nam je, ali samo registrovane korisnice/i mogu da objavljuju komentare, klikni ovde da se uloguješ ili registruješ

lgbt

Piše: Dušan Milojević

Dok je u Njujorku prošle nedelje ratifikovan zakon o istopolnim brakovima, što je prosl…

Mišel Fuko

Malo prije svoje smrti, Michel Foucault je pristao bez ustezanja govoriti dvojici američkih novinara. O borbi homoseksualaca, o sadomazohističkoj praksi, a prije svega o prijateljst…

drugaciji_svijet_je_moguc
ČETVRTI SVJETSKI RAT
Dražen Šimleša


Ekonomske alternative predstavljaju zaista poseban oblik borbe, možda upravo zato jer ih ljudi nekako najmanje očekuju u tom području. Razlog je što se neoliberalni kapitalizam čini toliko prevladavajućim da nam se ništa drugo ne čini realnim. No tijekom istraživanja za ovu knjigu i sam sam se ugodno iznenadio koliko nam se toga pruža na području, uvriježeno rečeno, ekonomije kako bismo poboljšali naš svijet. Što se tiče ekonomije i mogućnosti da ona služi i radi za ljude, a ne za malu skupinu na vrhu piramide moći, započet ćemo s konceptom kooperativa, kod nas poznatijih kao zadruge. Nakon toga ćemo predstaviti koncept fair trade ili poštene trgovine, eco-rata, LETS-a i na kraju mikrokreditiranja.



BILBORD novoZnate li šta je Kodeks Alimentarius? novoNoam Chomsky o najavi priznanja palestinske države: Upozorenje prije 'tsunamija' u Izraelu novoDnevnik ugostiteljskog radnika anarhista novoSvedoci brutalnog obračuna, Atina 29. 6. 2011. novoS naksalitima kroz prašumu, 6. deo novoAmy Winehouse, SIIIING!!! novoZG Pride 2011 combo novoVesti sa grčkih ulica novoS naksalitima kroz prašumu, 5. deo novoIstina - pismo srednjoškolke iz Fukušime



KontraTV / Submedia
SUBMEDIA | Puck shit up!
Ove nedelje:
1. 100 Seditions!
2. Riot in my Town
3. Nuck Block
4. Chilean Urban Eco-Defense
5. For the Lulz
6. Anti-G20 Comrades
Submedia | Puck shit up!
KontraTV / Aktuelno
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
Grčka vlada je glasala za novu rundu mera štednje, ne bi li obezbedila finansijsku injekciju od strane EU koja bi trabalo da spreči državni bankrot. Ali gnevni demonstranti su nasilno reagovali na takav ishod glasanja, i neposredno ispred parlamenta vode se žestoke bitke između policije i demonstranata. Prizori iz centra Atine podsećaju na ratište, dok u oblacima suzavca promiču figure sukobljenih strana. Stotine hiljada ljudi širom zemlje su stupili u dvodnevni štrajk protiv mera štednje. Oni kažu da je novo ogromno zaduživanje sa katastrofalnim kamatnim stopama taktika čije posledice su već iskusili i da neće ponovo nasesti na istu priču. O tome šta ta odluka grčkog parlamenta znači za Grčku i EU, za RT govori finansijski novinar (koji očigledno ima poteškoća da razlikuje anarhiste i provokatore) Demetri Kofinas.
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
KontraTV / Film
Stranac u šumi
Prvi kontakt u Amazonu: brazilska plemena govore o svojim iskustvima prvog kontakta sa belcima i opasnostima koje su potom usledile.
Stranac u šumi
KontraTV / Aktivizam
Španska revolucija
Španija je 15. maja pokrenula evropsku revoluciju. To što vlada potpuno medijsko pomračenje ne znači da španija ne sija nadom za bolje sutra! Širite zarazu!
Španska revolucija (Muse)
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
Kevin Kamps iz Beyond Nuclear, poznat kao ekspert za pitanja nuklearnog otpada, govori o drugoj havarisanoj nuklearki u Japanu kojoj preti topljenje jezgra reaktora, kao i o konstantnim emisijama radioaktivnih čestica iz nuklearnih elektrana u SAD.

Oko 300 milja jugozapadno od Fukušime nalazi se nuklearni reaktor Mondžu - prototip brzog (fast-breeder) reaktora koji je do vrha napunjenn plutonijumom, najsmrtonosnijim elementom na planeti Zemlji. Prošle godine, nekakav uređaj koji je težak tri tone, pao je na Mondžu reaktor i blokira pristup gorivnim šipkama u jezgru reaktora. Uprkos nekoliko pokušaja, stvari još uvek nisu pod kontrolom. Naredne nedelje ponovo će pokušati da uklone iz reaktora taj objekat težak tri tone, ali kritičari upozoravaju da je ta procedura izuzetno opasna i mogla bi da izazove eksploziju gorivnih šipki. Jedan zloslutni znak koliko je opasna situacija je to što je glavni menadžer elektrane nedavno izvršio samoubistvo. Oštećena NE Mondžu je nuklearna bomba koja svakog časa može da eksplodira što bi zbrisalo grad Kjoto koji se nalazi na svega 60 milja daleko od fabrike, sa populacijom od milion ljudi. A najveći grad u Japanu, Tokio, nalazi se na mestu koje je niz vetar u odnosu na havarisanu NE Mondžu.
Pa, šta sve to znači i šta ima novo u vezi sa ugroženim NE u Sjedinjenim Državama, u Nebraski?
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
Nakon nuklearne katastrofe u Fukušimi, mnogi ljudi su se pitali koji šta je kog đavola trebalo Japancima da prave nuklearnu elektranu na obali koja je pod stalnim udarima zemljotresa i cunamija. To je kao da su hteli da im se ovo desi - ko bi mogao da bude tako glup? Svakako, u Sjedinjenim Državama se smatra da su Amerikanci mnogo pažljiviji i da više vode računa o tome gde će sagraditi svoje nuklearne elektrane. E pa... nije tako.
NE Fort Calhoun koja se nalazi nadomak Omahe, Nebraska, potpuno je opkoljena vodom. Ali izgleda da to tako ide kada napravite NE posred plavne doline koja se prostire pored Misurija. Voda se zaustavla na nivou koji je pola metra IZNAD ravni na kojoj se nalazi elektrana - i jedina stvar koja sprečava da voda poplavi NE Fort Calhoun, baš kao što je to bio slučaj u Fukušimi, je gumeni zid visine dva metra koji je podignut oko elektrane. Ali nije to jedina ugrožena nuklearka. Nizvodno niz Misuri, na jugoistoku Nebraske, nalazi se NE Cooper koju takođe ugrožava poplava.
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
KontraTV / Aktivizam
People's Revolution at the Dam square
Prvomajske demonstracije širom Evrope i pokret 15 maja (M15) u Španiji su nagovestile novi trend. Ljudi počinju da reaguju, da izlaze na ulice i zauzimaju trgove širom Evrope. Španski pokret "Democracia Real" koji je nastao 15. maja izazvao je nastanak pokreta "Alithini Dimokratia" u Grčkoj deset dana kasnije. Kada se i u Holandiji pojavio sličan pokret, "Echte Democracie", od početka je koncipiran kao deo opštijeg jačanja evropske "Prave demoktarije". Ljudi su na ulicama, reaguju, diskutuju o situciji i odlučuju o svojoj budućnosti na pravi demokratski način. Oni istupaju protiv situacije u kojoj će "drugi oglučivati o njihovoj budućnosti bez njih".

Mi vas očekujemo!
Prava demokratija - otvorena skupština Groningena
http://realdemocracygroningen.wordpress.com
Echte Democracie - narodna revolucija u Holandiji
KontraTV / Aktuelno
Okeani pred izumiranjem
Novi izveštaj pomorskih naučnika kaže da postoji ozbiljna pretnja opstanku tri četvrtine svetskih koralnih grebena. To će imati ogromne posledice po raznovsnost morskog života u okeanima, a može čak biti i okidač novog ciklusa masovnog izumranja.
Okeanima preti izumiranje
 






[ Traži ]