Nedelja, Avgust 14, 2011 - 06:49 PM NT -   916 Reads Pošalji ovaj tekst svome prijatelju i/ili prijateljici p

Klasna politika se vratila u Britaniju

london

Autor: Matthias Matthijs, Foreign Affairs (prevela: Ena Stevanović)


London gori. I to četiri noći uzastopno. Požar je zahvatio nekoliko gradova širom Velike Britanije, uključujući Manchester, Birmingham, Liverpool, Bristol, Nottingham i Leeds. Prema ranim procjenama, ukupni troškovi ovog vandalizma već iznose stotine miliona funti. Kao odgovor na to, premijer David Cameron je pozvao parlamentarce da dođu s godišnjih odmora na hitnu sjednicu kako bi se zajedno borili protiv pljačkaša. On je oštro osudio ove „bolesne scene pljačkanja, vandalizma, krađe i nasilja."

Nemiri su počeli u subotu u londonskom predgrađu Tottenham u znak protesta na nasilnu smrt muškarca kojeg je policija ubila u pokušaju hapšenja. Ono što je uslijedilo je lančana reakcija koja je potaknula mlade ljude širom zemlje na nasilje, pljačku i opće nemire.

Pobune se odvijaju iza kulise tekuće financijske krize i plana štednje koji je predložila Britanska vlada. Na neki način ovi događaji podsjećaju na događaje prije 30 godina. Ali rješenja koja je tada ponudila policija se danas očito neće ponoviti.

U ljeto 1981. protesti u Londonu su započeli tako što se afro-karibska omladina sukobila s policijom i zapalila nekoliko zgrada i auta. U isto vrijeme su izbili socijalni nemiri u Liverpoolu. Slučajno je baš te 1981.godine Britanija imala bajkovito kraljevsko vjenčanje. Godinu dana kasnije su britanske trupe poslane u Falklands i u Argentinu, baš kao što su sada poslane u Libiju i Afganistan.

tacerova

Najvažnija paralela koja se može povući između Velike Britanije 1981.godine i danas se odnosi na ekonomsko stanje. 1979. nakon tzv."zime nezadovoljstva" tijekom koje su se javni sektori sukobljavali sa laburističkom vladom, Margaret Thatcher je došla na vlast kao prva dama premijerka Velike Britanije. Ali njena konzervativna vlada će se ubrzo nakon toga suočiti sa nezadovoljstvom zbog tzv."politike štednje".

Cameron je također usvojio program štednje, ali iz drugih razloga. Dok je Thatcher uvela program kojim se srezala moć trgovačkim unijama i smanjila inflacija, Cameron se nada da će svojim pogramom štednje inspirirati tzv."visoko društvo" pri čemu bi građanski volonterizam spontano zamijenio državne institucije kao što su omladinski centri, domovi za stare i iznemogle isl.

Nejednako breme

Fiskalni rezovi najviše pogađaju one koji direktno zavise od državnih servisa kao što je socijalna pomoć, javno obrazovanje i prevoz.

Iako se Thatcher i Cameron razlikuju u svojim općim namjerama, dijele istu metodu, a to je rezanje javnih troškova. Problem u implementaciji tog plana leži u nejednakom bremenu koje takvi rezovi stavljaju na različite dijelove britanskog društva. Dok si bogati članovi tog društva mogu priuštiti darežljivost prema državi i tako ne osjetiti posljedice štednje, fiskalni rezovi najviše pogađaju one koji direktno zavise od državnih servisa kao što je socijalna pomoć, javno obrazovanje i prevoz. Međutim, oni koji ne zavise od državnih funkcija nisu ni motivirani da ih promijene, dok oni koji od njih zavise nemaju sredstava za to. Dakle, povećanje poreza pogađa one na vrhu, a štednja one na dnu.

Pošto je Thatcher bila jasna u svojim namjerama da sreže socijalna davanja, očekivalo se da će njena politika izazvati socijalne nemire među onima na dnu. Thatcher je instinktivno spoznala da njena politka štednje zahtijeva jaku državu i policiju. Iz tog razloga je povećala budžet policije te je zapravo „planirala" civilne nemire. Kad su se doista i desili, ona je bila spremna.

Za razliku od toga, trenutni nemiri su izgleda uhvatili Camerona potpuno nespremnog. Pokušao je ubijediti javnost da će štednjom riješiti problem. U nekom smislu, financijska kriza iz 2008. je bila poželjna za Camerona i njegovog kancelara Georga Osborna koji je došao na vlast s idejom da drastično sreže troškove. Otkako je Cameron u maju 2010.oformio koaliciju s Liberalno demokratskom strankom, rezovi su odmah zamijenili plan da se poveća porez. Za razliku od štednje koje je isplanirala Thatcher, u ovom slučaju se trebalo srezati apsolutno sve: građanski servisi, socijalna davanja pa čak i vojska i policija. Zbog toga je doista ironično to što Cameron često naglašava svoju privrženost idejama Margaret Thatcher. Čini se da nije pročitao njen plan o tome kako to zapravo i ostvariti.

Cameron je zaboravio da povećanje troškova i nejednakost u bogatstvu dovodi do ogromnih posljedica. 1980ih i 1990ih je potrošnja uveliko porasla zahvaljujući ekspanziji potrošačkih kredita i ogromnom porastu osobnih dugova koji se desio zbog procesa liberalizacije. Prosječni dug u britanskom kućanstvu je 1990.bio daleko ispod 100 posto od ukupnih prihoda, dok je 2007. iznosio preko 160 posto. Istina je da je država pokušala spasiti banke, ali niko nije pokušao spasiti siromašne.

Siromašni plaćaju za greške bogatih

Međutim, za razliku od SAD-a, londonska elita je demonizirana i omalovažavana u najčitanijim medijima. Tabloidi su pisali o bankarima koji i dalje žive istim načinom života, grabe bonuse, hrane se u skupim restoranima i ljetuju na francuskoj rivijeri kao da nikad nije ni bilo krize. S druge strane, jedini neprijatelj javnosti je 1981. bila samo Thatcher dok današnji pobunjenici smatraju da su za krizu krivi jedino bankari. Rezultat svega toga se mogao očekivati: nasilna reakcija onih koji su najviše pogođeni štednjom. Jedino pitanje je zašto Cameron to nije predvidio.

Dok su pobune 1981.bile dijelom zasnovane i na rasističkim tenzijama, važnija je bila bitka između organiziranog rada i države. I pobunjenici i predstavnici unija su na kraju bili potčinjeni jakoj državi, a ne zamijenjeni nekom mitskom idejom Visokog društva o kojoj sanja Cameron. Do kraja krize odnosno do 1986.godine je opala stopa nezaposlenosti, povećan je ekonomski rast i socijalna davanja te je Thatcherin pristup na neki način bio opravdan.

Danas imamo dezorganiziranu klasnu politiku koja je nastala zbog nejednakosti, nepravde i indiferentnosti države prema sudbinama onih koji su pogođeni krizom. Ovaj put to nema veze s rasom.

Danas se bitka vodi potpuno drugačije. Klasna politika je ponovo prisutna, ali na novi način. Osamdesete su bile obilježene tradicionalnom borbom između države i organiziranog rada. Danas imamo dezorganiziranu klasnu politiku koja je nastala zbog nejednakosti, nepravde i indiferentnosti države prema sudbinama onih koji su pogođeni krizom. Ovaj put to nema veze s rasom. Pobunjenici u Londonu su mješavina imigranata i rođenih Britanaca. Priča iz dijela Londona koji se zove Notting Hill najbolje objašnjava cjelokupnu situaciju. Pobunjenici sa palicama su okupirali Ledbury, restoran sa dvije zvjezdice i zahtijevali od svih prisutnih da predaju svoje novčanike i vjenčane prstene. Dvije protestantice su pri tome izjavile za BBC: „Mi samo želimo pokazati bogatima da možemo raditi sve što želimo."

Kako je zaključio David Lewis Baker is Univerziteta u Warwicku, Cameron će sve ovo opisati kao „krizu porodice" radije nego okriviti svoju politiku štednje za nezadovoljstvo među omladinom. Njegov ideološki partner u Francuskoj, predsjednik Nicolas Sarkozy je isto to pokušao uraditi 2005 kada je pobunjenike u Parizu nazvao ruljom.

Dakle, klasna politika se vratila u Britaniju koju većina političkih stručnjaka smatra njenim domom. Većina građana vidi Cameronovu politiku kao „siromašni plaćaju za greške bogatih".Neoliberalna rješenja Margaret Thatcher su 1981.bila isto tako nepopularna, ali ona nije imala nikakv iluzije o tome šta je potrebno da se primijeni plan štednje i do danas je ostala poznata po svojoj izjavi da „društvo kao takvo ne postoji". Nemiri su poljuljali Cameronove ideje i pretpostavke i ne zna se da li on ima alternativu za to. Ali ostatak svijeta treba biti svjestan jedne činjenice: Ovaj izopačeni eksperiment izrazite nejednakosti, niski ekonomski razvoj i fiskalni rezovi zasigurno nisu samo britanski fenomen.

****

Matthias Marrhijs je profesor na Američkom univerzitetu i predavač u Školi međunarodnih studija „Johns Hopkins". Autor je knjige „Ideje i ekonomske krize u Britaniji od Attleeja do Blaira".


Izvor: Radio Slobodna Evropa


 
Ups! Zao nam je, ali samo registrovane korisnice/i mogu da objavljuju komentare, klikni ovde da se uloguješ ili registruješ

lgbt

Piše: Dušan Milojević

Dok je u Njujorku prošle nedelje ratifikovan zakon o istopolnim brakovima, što je prosl…

Mišel Fuko

Malo prije svoje smrti, Michel Foucault je pristao bez ustezanja govoriti dvojici američkih novinara. O borbi homoseksualaca, o sadomazohističkoj praksi, a prije svega o prijateljst…

drugaciji_svijet_je_moguc
ČETVRTI SVJETSKI RAT
Dražen Šimleša


Ekonomske alternative predstavljaju zaista poseban oblik borbe, možda upravo zato jer ih ljudi nekako najmanje očekuju u tom području. Razlog je što se neoliberalni kapitalizam čini toliko prevladavajućim da nam se ništa drugo ne čini realnim. No tijekom istraživanja za ovu knjigu i sam sam se ugodno iznenadio koliko nam se toga pruža na području, uvriježeno rečeno, ekonomije kako bismo poboljšali naš svijet. Što se tiče ekonomije i mogućnosti da ona služi i radi za ljude, a ne za malu skupinu na vrhu piramide moći, započet ćemo s konceptom kooperativa, kod nas poznatijih kao zadruge. Nakon toga ćemo predstaviti koncept fair trade ili poštene trgovine, eco-rata, LETS-a i na kraju mikrokreditiranja.



BILBORD novoZnate li šta je Kodeks Alimentarius? novoNoam Chomsky o najavi priznanja palestinske države: Upozorenje prije 'tsunamija' u Izraelu novoDnevnik ugostiteljskog radnika anarhista novoSvedoci brutalnog obračuna, Atina 29. 6. 2011. novoS naksalitima kroz prašumu, 6. deo novoAmy Winehouse, SIIIING!!! novoZG Pride 2011 combo novoVesti sa grčkih ulica novoS naksalitima kroz prašumu, 5. deo novoIstina - pismo srednjoškolke iz Fukušime



KontraTV / Submedia
SUBMEDIA | Puck shit up!
Ove nedelje:
1. 100 Seditions!
2. Riot in my Town
3. Nuck Block
4. Chilean Urban Eco-Defense
5. For the Lulz
6. Anti-G20 Comrades
Submedia | Puck shit up!
KontraTV / Aktuelno
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
Grčka vlada je glasala za novu rundu mera štednje, ne bi li obezbedila finansijsku injekciju od strane EU koja bi trabalo da spreči državni bankrot. Ali gnevni demonstranti su nasilno reagovali na takav ishod glasanja, i neposredno ispred parlamenta vode se žestoke bitke između policije i demonstranata. Prizori iz centra Atine podsećaju na ratište, dok u oblacima suzavca promiču figure sukobljenih strana. Stotine hiljada ljudi širom zemlje su stupili u dvodnevni štrajk protiv mera štednje. Oni kažu da je novo ogromno zaduživanje sa katastrofalnim kamatnim stopama taktika čije posledice su već iskusili i da neće ponovo nasesti na istu priču. O tome šta ta odluka grčkog parlamenta znači za Grčku i EU, za RT govori finansijski novinar (koji očigledno ima poteškoća da razlikuje anarhiste i provokatore) Demetri Kofinas.
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
KontraTV / Film
Stranac u šumi
Prvi kontakt u Amazonu: brazilska plemena govore o svojim iskustvima prvog kontakta sa belcima i opasnostima koje su potom usledile.
Stranac u šumi
KontraTV / Aktivizam
Španska revolucija
Španija je 15. maja pokrenula evropsku revoluciju. To što vlada potpuno medijsko pomračenje ne znači da španija ne sija nadom za bolje sutra! Širite zarazu!
Španska revolucija (Muse)
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
Kevin Kamps iz Beyond Nuclear, poznat kao ekspert za pitanja nuklearnog otpada, govori o drugoj havarisanoj nuklearki u Japanu kojoj preti topljenje jezgra reaktora, kao i o konstantnim emisijama radioaktivnih čestica iz nuklearnih elektrana u SAD.

Oko 300 milja jugozapadno od Fukušime nalazi se nuklearni reaktor Mondžu - prototip brzog (fast-breeder) reaktora koji je do vrha napunjenn plutonijumom, najsmrtonosnijim elementom na planeti Zemlji. Prošle godine, nekakav uređaj koji je težak tri tone, pao je na Mondžu reaktor i blokira pristup gorivnim šipkama u jezgru reaktora. Uprkos nekoliko pokušaja, stvari još uvek nisu pod kontrolom. Naredne nedelje ponovo će pokušati da uklone iz reaktora taj objekat težak tri tone, ali kritičari upozoravaju da je ta procedura izuzetno opasna i mogla bi da izazove eksploziju gorivnih šipki. Jedan zloslutni znak koliko je opasna situacija je to što je glavni menadžer elektrane nedavno izvršio samoubistvo. Oštećena NE Mondžu je nuklearna bomba koja svakog časa može da eksplodira što bi zbrisalo grad Kjoto koji se nalazi na svega 60 milja daleko od fabrike, sa populacijom od milion ljudi. A najveći grad u Japanu, Tokio, nalazi se na mestu koje je niz vetar u odnosu na havarisanu NE Mondžu.
Pa, šta sve to znači i šta ima novo u vezi sa ugroženim NE u Sjedinjenim Državama, u Nebraski?
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
Nakon nuklearne katastrofe u Fukušimi, mnogi ljudi su se pitali koji šta je kog đavola trebalo Japancima da prave nuklearnu elektranu na obali koja je pod stalnim udarima zemljotresa i cunamija. To je kao da su hteli da im se ovo desi - ko bi mogao da bude tako glup? Svakako, u Sjedinjenim Državama se smatra da su Amerikanci mnogo pažljiviji i da više vode računa o tome gde će sagraditi svoje nuklearne elektrane. E pa... nije tako.
NE Fort Calhoun koja se nalazi nadomak Omahe, Nebraska, potpuno je opkoljena vodom. Ali izgleda da to tako ide kada napravite NE posred plavne doline koja se prostire pored Misurija. Voda se zaustavla na nivou koji je pola metra IZNAD ravni na kojoj se nalazi elektrana - i jedina stvar koja sprečava da voda poplavi NE Fort Calhoun, baš kao što je to bio slučaj u Fukušimi, je gumeni zid visine dva metra koji je podignut oko elektrane. Ali nije to jedina ugrožena nuklearka. Nizvodno niz Misuri, na jugoistoku Nebraske, nalazi se NE Cooper koju takođe ugrožava poplava.
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
KontraTV / Aktivizam
People's Revolution at the Dam square
Prvomajske demonstracije širom Evrope i pokret 15 maja (M15) u Španiji su nagovestile novi trend. Ljudi počinju da reaguju, da izlaze na ulice i zauzimaju trgove širom Evrope. Španski pokret "Democracia Real" koji je nastao 15. maja izazvao je nastanak pokreta "Alithini Dimokratia" u Grčkoj deset dana kasnije. Kada se i u Holandiji pojavio sličan pokret, "Echte Democracie", od početka je koncipiran kao deo opštijeg jačanja evropske "Prave demoktarije". Ljudi su na ulicama, reaguju, diskutuju o situciji i odlučuju o svojoj budućnosti na pravi demokratski način. Oni istupaju protiv situacije u kojoj će "drugi oglučivati o njihovoj budućnosti bez njih".

Mi vas očekujemo!
Prava demokratija - otvorena skupština Groningena
http://realdemocracygroningen.wordpress.com
Echte Democracie - narodna revolucija u Holandiji
KontraTV / Aktuelno
Okeani pred izumiranjem
Novi izveštaj pomorskih naučnika kaže da postoji ozbiljna pretnja opstanku tri četvrtine svetskih koralnih grebena. To će imati ogromne posledice po raznovsnost morskog života u okeanima, a može čak biti i okidač novog ciklusa masovnog izumranja.
Okeanima preti izumiranje
 






[ Traži ]