Subota, Jul 16, 2011 - 08:08 PM NT -   2403 Reads Pošalji ovaj tekst svome prijatelju i/ili prijateljici p

Dnevnik ugostiteljskog radnika anarhista

sljaka-la

Tekst o životu u ugostiteljskoj djelatnosti kojeg je napisao član Pokreta radničke solidarnosti Aotearoa

(Aotearoa Workers Solidarity Movement je anarhosindikalistička organizacija s Novog Zelanda. Aotearoa je maorski naziv za Novi Zeland, op.prev)

Proveo sam veći dio života radeći razne poslove u ugostiteljstvu, sve od pranja suđa do konobarenja do dostavljanja pizza. Trenutno radim u malom restoranu u središnjem Wellingtonu koji pravi fini fast food za pretenciozne bogataše; te visokopozicionirane javne službenike koji traže obrano sojino mlijeko u svoje kave bez kofeina. Ako živite u Wellingtonu, znate o kojem tipu ljudi pričam.

Kao i na prijašnjim poslovima i ovdje radim za minimalac i ne nadam se povišici u narednom desetljeću. Ne postoji sindikat na mom radnom mjestu, zapravo, nitko nije ni ugovor sa šefom potpisao i, što je najgore, znamo da ima bezbroj nezaposlenih radnika koji bi rado radili naš posao. Šef zna da mi ovo znamo i zato nemamo izbora nego da prihvatimo naše usrane dnevnice i nadamo se da će nas uopće isplatiti za sate koje smo odradili (potplaćeno osoblje nije neuobičajena pojava na mnogim radnim mjestima, kad šef uvidi da mu to prolazi). Štoviše, ima jedan mladi dečko, nedavno pristigli imigrant koji slabo govori engleski i koji nije dobio ni centa. On pere suđe u noćima kad imamo prometa a šef mu zauzvrat da preporuku i to radi već mjesecima. Jednom sam čuo šefa da je u šali suradniku rekao kako će ga tjerati da radi najgore, najdosadnije poslove. Krv mi se uzavrela od klasne mržnje ali sam bio dovoljno pametan da držim jezik za zubima.

Svatko tko je radio u uslužnoj djelatnosti složit će se da je to prilično shizofren život. Onaj stari slogan „mušterija je uvijek u pravu" postaje mantra koja te tjera da iznova i iznova šutke škrgućeš zubima kad te „mušterija" tretira kao bezdušnu mašinu. Baš kao što bi udarili televizor kad ne radi, tako bi i neki pojedinci postali nasilni prema radniku ako bi im hrana malo kasnila, ako bi strojevi za provlačenje kreditnih kartica štekali, ako bi radnici zapisali pogrešnu narudžbu, itd. Na prethodnom poslu mi je rečeno da je na nama samo da uvijek budemo prijateljski raspoloženi i nasmiješeni (kako samo razmišlja van okvira). Drugim riječima, suptilni izrazi lica koja ljudska bića koriste da bi izrazila svoje raspoloženje i osjećaj pripadaju nekom drugom kada dođeš na posao, pripadaju firmi. A firma je nepromjenjivo vesela. Ovo je alienacija na najvišem nivou, potpuno odvajanje tijela i uma. Prvi i najprirodniji čin bunta u svakom uslužnom djelatniku neizbježno je bunt protiv apsurda, a vjerujte mi, to se događa često. Sviđalo se to šefu ili ne, većina uslužnih djelatnika neće se smješkati kad su uzrujani. Kad vidim kako si moji suradnici uzmu nazad život koji im zapravo ne pripada, to me ispunjava nadom.

Organiziranje u borbu za naše interese kao uslužnih djelatnika nevjerovatno je težak zadatak. Ne samo da je Zakon o radu dao prednost interesima šefova, nego je i česta praksa da šefovi u uslužnim djelatnostima ignoriraju tih nekoliko radnika koji su nam preostali. Na primjer, kako sam spomenuo ranije, ja nisam na ugovoru, što je ilegalno. Od Uskrsa me nisu u potpunosti isplatili iako su me uvjeravali da hoće. Imam prijatelje kojima je isplaćeno 10 dolara u kešu na ruke, bez ugovora. Jednog su otpustili bez razloga, bio je zaposlen kad je bila sezona i odjednom otpušten, s računima i stanarinom koje mora platiti. Bitan faktor ovdje je gola klasna suradnja. Mnogi mali biznisi potiču atmosferu u kojoj se osjećaš kao da je biznis stalno na rubu propadanja pa nije neobično da osoblje pomaže tako što radi neplaćene prekovremene sate bez da traži povišicu, više smjena i, što je sramotno, ne kaže ništa ako netko radi za siću ili ako je netko otpušten iz hira. Čak nije neuobičajeno da šef provede većinu svog vremena na radnom mjestu kad se radi o malom biznisu, pa ih čovjek upozna. Nadalje, jaka konkurencija između kafića će vrlo vjerovatno ostaviti šefa bez biznisa vrlo brzo. Naravno, kad se uhvatim da suosjećam sa šefom moram se podsjetiti na to da će, poraste li biznis, bar imati vlasništvo koje može prodati. Dok ćemo se mi ostali naći na početku; s malo vrijednosti na „slobodnom" tržištu osim naših života. Koji, izgleda, vrijede 13 dolara po satu.

Iako se cijela situacija može činiti sumornom, barem postoji tendencija ka otporu. Klasni odnosi u kapitalističkom društvu tjeraju nas da pružamo otpor, čak i ako ga nismo svi svjesni. Krađe su česte. Sjećam se da mi je jedan kolega na prošlom poslu čak prigovorio što ne kradem više! Iako to može biti atomizirana metoda borbe, krađa postaje kolektivnom metodom kad se traži suučesništvo ostalih radnika da ne cinkaju šefu. Druga metoda je jednostavna sabotaža; ovo je korisno kad je osoblje malo i kad mora raditi više od jednog posla. Praktički radite vrlo traljav posao, namjerno, da bi šef uzeo još jednu osobu u toj smjeni. Ovo je dobro jer radite posao ugodnim tempom i oslobodite još jednu smjenu tako da zaposle još nekoga, ili da netko koga su već zaposlili dobije više radnih sati. (u ugostiteljstvu je čest rad na nepuno radno vrijeme, što je jedan od oblika neizvjesnog ili prekarnog rada, problema o kojem se sve više piše, op.prev). Zavisno o vašem položaju u proizvodnji, sabotaža se može obaviti individualno, ali evidentno je da je efektivnije ako je provedena svjesnom, zajedničkom akcijom. Nadalje, ciljevi te akcije ne bi smjeli biti ograničeni na trenutne dobitke, nego bi trebali biti usmjereni i na razvijanje povjerenja i bratstva među radnicima. Takvi odnosi čine rad ugodnijim i oni olakšavaju da se izborimo za sebe, jer je koherentna grupa mnogo jača od bilo kojeg pojedinca.

Začudo, ja zapravo volim svoj posao. Ti zadaci koje mnogi ljudi smatraju monotonima i iritirajućima, kao što je sjeckanje povrća, zapravo su za mene vrlo opuštajući i ugodni. Kad napravim dobru hranu prirodno je da se osjetim ponosnim na sebe. Ipak, mrzim činjenicu da netko drugi zaradi na onom u čemu uživam i iskreno, ne kanim to uzeti kao izgovor za to što sam eksploatiran i tretiran kao smeće i naivčina. Raditi posao za koji imate strast vjerovatno je najbolji način da vas se pretvori u životinju bez strasti. Bez obzira na dojmove koje ostavljaju kuhari poput Jamiea Olivera, ima gotovo nimalo kuhara koji daju pišljivog boba za hranu. To je zato što vas najamni rad isiše život iz vas. Mrzim kad mi šefuje netko kome je samo stalo do profitne marže i mrzim vidjeti ljude koji potroše više u jednom odlasku u restoran nego što ja zaradim u cijeloj smjeni. Jedino što mi čini posao podnošljivim jesu veze koje gradim sa svojim kolegama, veze koje nužno odražavaju jad radnika. Te veze će biti jedina snaga ikada koja će uništiti kapitalizam. Šefovi imaju cijeli svijet dok mi samo imamo jedni druge.

Za svijet bez šefova!

S.K., Aotearoa Workers Solidarity Movement


Izvor: Masa

 
Ups! Zao nam je, ali samo registrovane korisnice/i mogu da objavljuju komentare, klikni ovde da se uloguješ ili registruješ

lgbt

Piše: Dušan Milojević

Dok je u Njujorku prošle nedelje ratifikovan zakon o istopolnim brakovima, što je prosl…

Mišel Fuko

Malo prije svoje smrti, Michel Foucault je pristao bez ustezanja govoriti dvojici američkih novinara. O borbi homoseksualaca, o sadomazohističkoj praksi, a prije svega o prijateljst…

drugaciji_svijet_je_moguc
ČETVRTI SVJETSKI RAT
Dražen Šimleša


Ekonomske alternative predstavljaju zaista poseban oblik borbe, možda upravo zato jer ih ljudi nekako najmanje očekuju u tom području. Razlog je što se neoliberalni kapitalizam čini toliko prevladavajućim da nam se ništa drugo ne čini realnim. No tijekom istraživanja za ovu knjigu i sam sam se ugodno iznenadio koliko nam se toga pruža na području, uvriježeno rečeno, ekonomije kako bismo poboljšali naš svijet. Što se tiče ekonomije i mogućnosti da ona služi i radi za ljude, a ne za malu skupinu na vrhu piramide moći, započet ćemo s konceptom kooperativa, kod nas poznatijih kao zadruge. Nakon toga ćemo predstaviti koncept fair trade ili poštene trgovine, eco-rata, LETS-a i na kraju mikrokreditiranja.



BILBORD novoZnate li šta je Kodeks Alimentarius? novoNoam Chomsky o najavi priznanja palestinske države: Upozorenje prije 'tsunamija' u Izraelu novoDnevnik ugostiteljskog radnika anarhista novoSvedoci brutalnog obračuna, Atina 29. 6. 2011. novoS naksalitima kroz prašumu, 6. deo novoAmy Winehouse, SIIIING!!! novoZG Pride 2011 combo novoVesti sa grčkih ulica novoS naksalitima kroz prašumu, 5. deo novoIstina - pismo srednjoškolke iz Fukušime



KontraTV / Submedia
SUBMEDIA | Puck shit up!
Ove nedelje:
1. 100 Seditions!
2. Riot in my Town
3. Nuck Block
4. Chilean Urban Eco-Defense
5. For the Lulz
6. Anti-G20 Comrades
Submedia | Puck shit up!
KontraTV / Aktuelno
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
Grčka vlada je glasala za novu rundu mera štednje, ne bi li obezbedila finansijsku injekciju od strane EU koja bi trabalo da spreči državni bankrot. Ali gnevni demonstranti su nasilno reagovali na takav ishod glasanja, i neposredno ispred parlamenta vode se žestoke bitke između policije i demonstranata. Prizori iz centra Atine podsećaju na ratište, dok u oblacima suzavca promiču figure sukobljenih strana. Stotine hiljada ljudi širom zemlje su stupili u dvodnevni štrajk protiv mera štednje. Oni kažu da je novo ogromno zaduživanje sa katastrofalnim kamatnim stopama taktika čije posledice su već iskusili i da neće ponovo nasesti na istu priču. O tome šta ta odluka grčkog parlamenta znači za Grčku i EU, za RT govori finansijski novinar (koji očigledno ima poteškoća da razlikuje anarhiste i provokatore) Demetri Kofinas.
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
KontraTV / Film
Stranac u šumi
Prvi kontakt u Amazonu: brazilska plemena govore o svojim iskustvima prvog kontakta sa belcima i opasnostima koje su potom usledile.
Stranac u šumi
KontraTV / Aktivizam
Španska revolucija
Španija je 15. maja pokrenula evropsku revoluciju. To što vlada potpuno medijsko pomračenje ne znači da španija ne sija nadom za bolje sutra! Širite zarazu!
Španska revolucija (Muse)
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
Kevin Kamps iz Beyond Nuclear, poznat kao ekspert za pitanja nuklearnog otpada, govori o drugoj havarisanoj nuklearki u Japanu kojoj preti topljenje jezgra reaktora, kao i o konstantnim emisijama radioaktivnih čestica iz nuklearnih elektrana u SAD.

Oko 300 milja jugozapadno od Fukušime nalazi se nuklearni reaktor Mondžu - prototip brzog (fast-breeder) reaktora koji je do vrha napunjenn plutonijumom, najsmrtonosnijim elementom na planeti Zemlji. Prošle godine, nekakav uređaj koji je težak tri tone, pao je na Mondžu reaktor i blokira pristup gorivnim šipkama u jezgru reaktora. Uprkos nekoliko pokušaja, stvari još uvek nisu pod kontrolom. Naredne nedelje ponovo će pokušati da uklone iz reaktora taj objekat težak tri tone, ali kritičari upozoravaju da je ta procedura izuzetno opasna i mogla bi da izazove eksploziju gorivnih šipki. Jedan zloslutni znak koliko je opasna situacija je to što je glavni menadžer elektrane nedavno izvršio samoubistvo. Oštećena NE Mondžu je nuklearna bomba koja svakog časa može da eksplodira što bi zbrisalo grad Kjoto koji se nalazi na svega 60 milja daleko od fabrike, sa populacijom od milion ljudi. A najveći grad u Japanu, Tokio, nalazi se na mestu koje je niz vetar u odnosu na havarisanu NE Mondžu.
Pa, šta sve to znači i šta ima novo u vezi sa ugroženim NE u Sjedinjenim Državama, u Nebraski?
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
Nakon nuklearne katastrofe u Fukušimi, mnogi ljudi su se pitali koji šta je kog đavola trebalo Japancima da prave nuklearnu elektranu na obali koja je pod stalnim udarima zemljotresa i cunamija. To je kao da su hteli da im se ovo desi - ko bi mogao da bude tako glup? Svakako, u Sjedinjenim Državama se smatra da su Amerikanci mnogo pažljiviji i da više vode računa o tome gde će sagraditi svoje nuklearne elektrane. E pa... nije tako.
NE Fort Calhoun koja se nalazi nadomak Omahe, Nebraska, potpuno je opkoljena vodom. Ali izgleda da to tako ide kada napravite NE posred plavne doline koja se prostire pored Misurija. Voda se zaustavla na nivou koji je pola metra IZNAD ravni na kojoj se nalazi elektrana - i jedina stvar koja sprečava da voda poplavi NE Fort Calhoun, baš kao što je to bio slučaj u Fukušimi, je gumeni zid visine dva metra koji je podignut oko elektrane. Ali nije to jedina ugrožena nuklearka. Nizvodno niz Misuri, na jugoistoku Nebraske, nalazi se NE Cooper koju takođe ugrožava poplava.
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
KontraTV / Aktivizam
People's Revolution at the Dam square
Prvomajske demonstracije širom Evrope i pokret 15 maja (M15) u Španiji su nagovestile novi trend. Ljudi počinju da reaguju, da izlaze na ulice i zauzimaju trgove širom Evrope. Španski pokret "Democracia Real" koji je nastao 15. maja izazvao je nastanak pokreta "Alithini Dimokratia" u Grčkoj deset dana kasnije. Kada se i u Holandiji pojavio sličan pokret, "Echte Democracie", od početka je koncipiran kao deo opštijeg jačanja evropske "Prave demoktarije". Ljudi su na ulicama, reaguju, diskutuju o situciji i odlučuju o svojoj budućnosti na pravi demokratski način. Oni istupaju protiv situacije u kojoj će "drugi oglučivati o njihovoj budućnosti bez njih".

Mi vas očekujemo!
Prava demokratija - otvorena skupština Groningena
http://realdemocracygroningen.wordpress.com
Echte Democracie - narodna revolucija u Holandiji
KontraTV / Aktuelno
Okeani pred izumiranjem
Novi izveštaj pomorskih naučnika kaže da postoji ozbiljna pretnja opstanku tri četvrtine svetskih koralnih grebena. To će imati ogromne posledice po raznovsnost morskog života u okeanima, a može čak biti i okidač novog ciklusa masovnog izumranja.
Okeanima preti izumiranje
 






[ Traži ]