Subota, Februar 19, 2011 - 07:02 PM NT -   1445 Reads Pošalji ovaj tekst svome prijatelju i/ili prijateljici p

Kritički osvrt u prilog anarhizmu

No Borders No Banks

'Najnasliniji element društva je neznanje.''
- Emma Goldman (1869- 1940.)

Piše: Edo

Neki akademski krugovi, naročito anglosaksonske liberalne znanstvene provenijencije anarhizam definišu kao izvjesnu političku filozofiju, preciznije rečeno, pa čak i kao politički pokret, a sve u cilju izjednačavanja anarhizma u istu ravan sa političkim subjektima i pokretima, te kreiranja lažne (iskrivljene) slike anarhizma u prizmi kako kod svake individue, tako i cjelokupnog društva. Time se ova ideja u cilju sprečavanja njezinog eventualnog jačeg afirmisanja široj javnosti želi zadržati što duže i dalje na marginama društva. U tom procesu ključnu ulogu imaju i mainstream mediji, koji pored prethodno navedenog, anarhizam i njegove protagoniste klasificiraju i u kategoriju klasičnih terorističkih grupacija. Svjedoci smo takve intenzivnije medijske kampanje (ili bolje reći hajke) u posljednje dvije godine na primjeru ionako turbulentnog grčkog društva za vrijeme kulminacije socijalnih nemiran nakon što su okusili danak plutokracije i brutalnog kapitalizma. Drugi savršen primjer je blokada hrvatskih sveučilišta u znak protivljenja daljnje komercijalizacije visokog obrazovanja, kada su studenti i pojedini profesori od strane svojih kolega koji čine znatan dio akademske zajednice, prozivani crnima i crvenima kao da se zapravo radi o nekim prolupalim buntovnicima bez razloga koji ne žele da uče i sljedbenicima nekih tamo davno prevaziđenih i nepotrebnih ideologija. Na ljude ovakvog profila, na ljude poput anarhista, sezona lova je uvijek otvorena. Ovakav čin klasične klevete i stigmatiziranja svojih kolega u cilju kukavičkog ograđivanja zbog očitog konformizma, jeste pokazatelj na kakve je niske grane uskogrudna, korumpirana i kriminalizirana akademska elita spala. Poražavajuće je, apsurdno i katastrofalno na kakav nelogičan i sulud način, zvanična akademska zajednica i nadležna ministarstva postavljaju i posmatraju stvari kada se radi o daljnjoj sudbini visokog obrazovanja gledajući pri tome isključivo kratkoročnu pragmatičnu korist pojedinaca (koja je ujedno osnovna odlika neoliberalizma) i odbijajući bilo kakvu racionalnu i konstruktivnu kritiku. Toliko o ophođenju nekih bitnih društvenih struktura prema ovom pokretu i općenito o ljudima koji imalo drugačije misle.

Istina, vječita i vrlo osjetljiva etička dilema koja se od početka proteže među redovima anarhista, ali i teoretičara socijalne filozofije i socijalne psihologije jeste; da li je uopće neophodna upotreba nasilja, a ako već jeste, onda u kojoj mjeri, u kojem slučaju, rasponu i na koji način?

Intenzitet upotrebe nasilja varira u zavisnosti od prirode, uvjerenja i principa različitih frakcija unutar samog anarhizma. No, te nasilne metode su isključivo usmjerene na eksponente fašizma, privatnog kapitala i nasilne, nemoralne države.

Zaokruživanje i stigmatiziranje anarhizma u pojedinim akademskim krugovima u kombinaciji sa medijskim linčom ima za efekat percipiranja anarhizma kao još jednu u nizu ovosvjetskih despotskih, nemoralnih i oportunističkih političkih frakcija i ideoloških opcija koje se bore za vlastite interese tj. za interese grupe pojedinaca ili određene klase što apsolutno nije tačno. Naime, ovakvo poistovjećivanje i definisanje anarhizma je u biti kontradiktorno jer dolazi u direktnu konfrontaciju sa povijesnim činjenicama unazad kroz praksu, te sa deontološkim i ontološkim postulatima i principima metodologije funkconisanja (djelovanja) anarhizma.

Anarhizam kroz historiju nikada nije bio formalno etabliran kroz neku formu političkog subjekta ili pokreta, niti će to ikada biti, jer bi to prije svega značilo gubljenje vlastitog specifičnog identiteta i njegovog samog smisla postojanja, te izjednačavanja sa jednim od svojih smrtnih neprijatelja (pored kapitalizma i države)- politikom i političkim strankama kao jednim od intrumenata vladajuće buržoazije i aristokratije u ostvarivanju svojih klasnih interesa.

Ova progresivna libertetska životna filozofija primarno marksističke provenijencije i karaktera, ontološki je dijametralno suprotna bilo kojoj pukoj ideologiji i teologiji kojom se upravo politika vješto i manipulativno služi.

Deontologija anarhizma se zalaže za apolitičku borbu zasnovanu na principima agitacije, informiranja (propagande), edukacije, istinske solidarnosti, samoorganizovanja, direktnim akcijama i drugim vidovima borbe u cilju aktiviranja i daljnjeg razvijanja svijesti kako kod svake individue kao slobodnog i racionalnog autonomnog bića, tako i same klasne svijesti, što je jedan od najtežih i najdugotrajnijih društvenih procesa; svojevrsni sine qua non bez kojeg nema radikalnog društvenog prevrata.

Analogno tome nameće se sljedeća konstatacija: Kada svaki proleter ponaosob kao individua dosegne visok nivo svijesti i znanja- svijesti o sebi i svijesti o shvatanju prirode i društva, onda će, između ostalog, shvatiti i bit odnosno princip funkcionisanja kapitala i političke ekonomije kao njegove historijske paradigme, njegovog političko- ekonomskog instrumentarija i eksponenta. To će biti biti indikator da je sazrelo vrijeme za iskonsku revoluciju. Revoluciju svih revolucija- komunističku revoluciju. Tada će svaka država, kao nemoralna i nasilna tvorevina, kao oružje u rukama vladajuće klase kojim ona ostvaruje svoje klasne interese, odumrijeti. Klasa ''po sebi'' će postati ''klasa za sebe'', sva prošlost prividnog života i lažne svijesti će biti zbrisana za svagda.        

Možemo reći da se anarhizam na prostoru postjugoslavenskih zemalja kroz prošlost javljao u različitim rudimentarnim oblicima još od početka 20. stoljeća kroz organizacije kao što su ''Mlada Bosna'', preko revolucionarnih studenata i intelektualaca okupljenih oko časopisa ''Praxis'' tijekom 60-tih godina. U današnjem vremenskom kontekstu tj. u neoliberalizmu, kao trenutnoj fazi kapitalizma, dolazi do ponovnog radikalnijeg zaoštravanja (po intenzitetu) između klasa na globalnoj društvenoj sceni što uslovljava i pogoduje reaktiviranju još većem broju isprofilisanih anarhističkih organizacija (više o tome na: http://www.e-novine.com/svet/svet-vesti/43534-Sve-aktivnije-anarhistike-grupe-Evropi.html). Ono što posebno uslovljava čvrsto prihvatanje i zalaganje za anarhističke i ostale progresivne libertetske ljevičarske ideje na ovim prostrima kao jedine solucije jesu dva ključna momenta ili faktora koja empirijski potvrđuju osnove znanstvene teorije marksizma;

 - prvi su višegodišnji bratoubilački ratovi koji pogađaju ionako napaćene prostore Balkana uzrokavane od strane klerofašističke ideološke klike, a sve opet zarad svjetskih imperijalističkih sila

 - drugi faktor je čisto materijalističke prirode; provođenje beskrupuloznog procesa pauperizacije (koji je temeljni princip i oličenje kapitalizma) na ovim prostorima nakon sloma socijalizma.

Zaglavljeni u glibu prividnog života bježeći i zatvarajući oči pred suštinom, u ambisu sve teže svakodnevnice lišeni svakog dostojanstva hodajući na ivici propasti, proleterijat možda ima još historijsku priliku za eventualno izbavljenje i konačnu soluciju u konfliktu sa svojim smrtnim neprijateljem, prije nego što u tokovima globalizacije neoliberalističke mašinerije bude sameljen i samim time za sva vremena sam postane historija.   



 
Ups! Zao nam je, ali samo registrovane korisnice/i mogu da objavljuju komentare, klikni ovde da se uloguješ ili registruješ

lgbt

Piše: Dušan Milojević

Dok je u Njujorku prošle nedelje ratifikovan zakon o istopolnim brakovima, što je prosl…

Mišel Fuko

Malo prije svoje smrti, Michel Foucault je pristao bez ustezanja govoriti dvojici američkih novinara. O borbi homoseksualaca, o sadomazohističkoj praksi, a prije svega o prijateljst…

drugaciji_svijet_je_moguc
ČETVRTI SVJETSKI RAT
Dražen Šimleša


Ekonomske alternative predstavljaju zaista poseban oblik borbe, možda upravo zato jer ih ljudi nekako najmanje očekuju u tom području. Razlog je što se neoliberalni kapitalizam čini toliko prevladavajućim da nam se ništa drugo ne čini realnim. No tijekom istraživanja za ovu knjigu i sam sam se ugodno iznenadio koliko nam se toga pruža na području, uvriježeno rečeno, ekonomije kako bismo poboljšali naš svijet. Što se tiče ekonomije i mogućnosti da ona služi i radi za ljude, a ne za malu skupinu na vrhu piramide moći, započet ćemo s konceptom kooperativa, kod nas poznatijih kao zadruge. Nakon toga ćemo predstaviti koncept fair trade ili poštene trgovine, eco-rata, LETS-a i na kraju mikrokreditiranja.



BILBORD novoZnate li šta je Kodeks Alimentarius? novoNoam Chomsky o najavi priznanja palestinske države: Upozorenje prije 'tsunamija' u Izraelu novoDnevnik ugostiteljskog radnika anarhista novoSvedoci brutalnog obračuna, Atina 29. 6. 2011. novoS naksalitima kroz prašumu, 6. deo novoAmy Winehouse, SIIIING!!! novoZG Pride 2011 combo novoVesti sa grčkih ulica novoS naksalitima kroz prašumu, 5. deo novoIstina - pismo srednjoškolke iz Fukušime



KontraTV / Submedia
SUBMEDIA | Puck shit up!
Ove nedelje:
1. 100 Seditions!
2. Riot in my Town
3. Nuck Block
4. Chilean Urban Eco-Defense
5. For the Lulz
6. Anti-G20 Comrades
Submedia | Puck shit up!
KontraTV / Aktuelno
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
Grčka vlada je glasala za novu rundu mera štednje, ne bi li obezbedila finansijsku injekciju od strane EU koja bi trabalo da spreči državni bankrot. Ali gnevni demonstranti su nasilno reagovali na takav ishod glasanja, i neposredno ispred parlamenta vode se žestoke bitke između policije i demonstranata. Prizori iz centra Atine podsećaju na ratište, dok u oblacima suzavca promiču figure sukobljenih strana. Stotine hiljada ljudi širom zemlje su stupili u dvodnevni štrajk protiv mera štednje. Oni kažu da je novo ogromno zaduživanje sa katastrofalnim kamatnim stopama taktika čije posledice su već iskusili i da neće ponovo nasesti na istu priču. O tome šta ta odluka grčkog parlamenta znači za Grčku i EU, za RT govori finansijski novinar (koji očigledno ima poteškoća da razlikuje anarhiste i provokatore) Demetri Kofinas.
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
KontraTV / Film
Stranac u šumi
Prvi kontakt u Amazonu: brazilska plemena govore o svojim iskustvima prvog kontakta sa belcima i opasnostima koje su potom usledile.
Stranac u šumi
KontraTV / Aktivizam
Španska revolucija
Španija je 15. maja pokrenula evropsku revoluciju. To što vlada potpuno medijsko pomračenje ne znači da španija ne sija nadom za bolje sutra! Širite zarazu!
Španska revolucija (Muse)
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
Kevin Kamps iz Beyond Nuclear, poznat kao ekspert za pitanja nuklearnog otpada, govori o drugoj havarisanoj nuklearki u Japanu kojoj preti topljenje jezgra reaktora, kao i o konstantnim emisijama radioaktivnih čestica iz nuklearnih elektrana u SAD.

Oko 300 milja jugozapadno od Fukušime nalazi se nuklearni reaktor Mondžu - prototip brzog (fast-breeder) reaktora koji je do vrha napunjenn plutonijumom, najsmrtonosnijim elementom na planeti Zemlji. Prošle godine, nekakav uređaj koji je težak tri tone, pao je na Mondžu reaktor i blokira pristup gorivnim šipkama u jezgru reaktora. Uprkos nekoliko pokušaja, stvari još uvek nisu pod kontrolom. Naredne nedelje ponovo će pokušati da uklone iz reaktora taj objekat težak tri tone, ali kritičari upozoravaju da je ta procedura izuzetno opasna i mogla bi da izazove eksploziju gorivnih šipki. Jedan zloslutni znak koliko je opasna situacija je to što je glavni menadžer elektrane nedavno izvršio samoubistvo. Oštećena NE Mondžu je nuklearna bomba koja svakog časa može da eksplodira što bi zbrisalo grad Kjoto koji se nalazi na svega 60 milja daleko od fabrike, sa populacijom od milion ljudi. A najveći grad u Japanu, Tokio, nalazi se na mestu koje je niz vetar u odnosu na havarisanu NE Mondžu.
Pa, šta sve to znači i šta ima novo u vezi sa ugroženim NE u Sjedinjenim Državama, u Nebraski?
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
Nakon nuklearne katastrofe u Fukušimi, mnogi ljudi su se pitali koji šta je kog đavola trebalo Japancima da prave nuklearnu elektranu na obali koja je pod stalnim udarima zemljotresa i cunamija. To je kao da su hteli da im se ovo desi - ko bi mogao da bude tako glup? Svakako, u Sjedinjenim Državama se smatra da su Amerikanci mnogo pažljiviji i da više vode računa o tome gde će sagraditi svoje nuklearne elektrane. E pa... nije tako.
NE Fort Calhoun koja se nalazi nadomak Omahe, Nebraska, potpuno je opkoljena vodom. Ali izgleda da to tako ide kada napravite NE posred plavne doline koja se prostire pored Misurija. Voda se zaustavla na nivou koji je pola metra IZNAD ravni na kojoj se nalazi elektrana - i jedina stvar koja sprečava da voda poplavi NE Fort Calhoun, baš kao što je to bio slučaj u Fukušimi, je gumeni zid visine dva metra koji je podignut oko elektrane. Ali nije to jedina ugrožena nuklearka. Nizvodno niz Misuri, na jugoistoku Nebraske, nalazi se NE Cooper koju takođe ugrožava poplava.
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
KontraTV / Aktivizam
People's Revolution at the Dam square
Prvomajske demonstracije širom Evrope i pokret 15 maja (M15) u Španiji su nagovestile novi trend. Ljudi počinju da reaguju, da izlaze na ulice i zauzimaju trgove širom Evrope. Španski pokret "Democracia Real" koji je nastao 15. maja izazvao je nastanak pokreta "Alithini Dimokratia" u Grčkoj deset dana kasnije. Kada se i u Holandiji pojavio sličan pokret, "Echte Democracie", od početka je koncipiran kao deo opštijeg jačanja evropske "Prave demoktarije". Ljudi su na ulicama, reaguju, diskutuju o situciji i odlučuju o svojoj budućnosti na pravi demokratski način. Oni istupaju protiv situacije u kojoj će "drugi oglučivati o njihovoj budućnosti bez njih".

Mi vas očekujemo!
Prava demokratija - otvorena skupština Groningena
http://realdemocracygroningen.wordpress.com
Echte Democracie - narodna revolucija u Holandiji
KontraTV / Aktuelno
Okeani pred izumiranjem
Novi izveštaj pomorskih naučnika kaže da postoji ozbiljna pretnja opstanku tri četvrtine svetskih koralnih grebena. To će imati ogromne posledice po raznovsnost morskog života u okeanima, a može čak biti i okidač novog ciklusa masovnog izumranja.
Okeanima preti izumiranje
 






[ Traži ]