Nedelja, Februar 13, 2011 - 01:42 PM NT -   1783 Reads Pošalji ovaj tekst svome prijatelju i/ili prijateljici p

Borghesia: 'Budite samo svoji, ne kopirajte, ne imitirajte uzore!'

borghesia

Autor: Nenad Cvetković Gile

Legendarni elektronski/ebm duo iz Ljubljane, sastav Borghesia, ponovo se okupio početkom prošle godine. Osnivači i idejni tvorci benda, Dario Seraval i Aldo Ivančić, u intervjuu za Balkanrock.com govore o svojim počecima, rock'n'rollu i novom albumu.

Možemo li se podsetiti vašeg početka, kako je bend nastao i šta je to uticalo na vas da se posvetite onoj vrsti muzike koja nije ni bila prisutna u Bivšoj Jugoslaviji?

Dario: Na početku smo bili četvorka – "Gang of four". Bend su činili Samo Ljubešić (gitara), Mirela Miklavčič (vokal), Aldo (bubnjevi) i ja (bas). Samo je otišao i došao je Istok Turk (Videoseks, Otroci socializma). Poslije dva mjeseca i Istok se odlučio da ode, a on nam je i predlagao da radimo kao duet i da ja pjevam. Tako je i bilo. Na nas su na početku utjecali DAF, Cabaret Voltaire, Bauhaus, Kiling Joke, Gang of four i slične grupe.

Aldo: Mi smo počeli kao klasičan rock band, dvije gitare, bas, bubanj i vokal. Onda su ljudi počeli odlaziti i na kraju smo ostali samo Dario i ja. Odlučili smo se da ljude zamijenimo mašinama, koje su nekako vjernije, kada rade. Normalno, na drugoj strani je bila i fascinacija s novom tehnologijom i novim zvukovima, kao i filozofija Valtera Benjamina.

Odakle ideja za ime benda i šta ono predstavlja?

Dario: Borghesia je ime koje je proizašlo iz istoimene pjesme koju nikad nismo napravili. U vrijeme socijalizma to je bilo ime koje je za mene imalo značenje dekadence, razvratno predavanje vlastitim užicima, individualnost, nešto suprotno od prisilnog kolektivizma. Danas mi Borghesia znači ime neprijatelja.

Aldo: To je ime iz jednog teksta kojeg sam napisao. U svemu tome je jako važna činjenica da iz socijalističke države dolazi buržoazija. Inače, bitno je i to da je sa francuskom revolucijom nastalo moderno društvo koje se bazira na slobodi, jednakosti i bratstvu. Koliko se to još drži, presudite sami.

Prošlo je 15 godina od "raspada" Borghesie. Šta ste radili u tom periodu?

Dario: Što se mene tiče, ja sam 1991. godine radio kao novinar za "Nove Dobe" sa Sonjom Lokar (SDP) i koordinirao mirovne pokrete u Jugoslaviji. Nakon četiri godine zaposlio sam se za Ujedinjene Liste Socijaldemokrata, zatim u Naučni i novinarski centar. Tokom 2002. sam počeo da radim u opštini u Ljubljani (MOL), dok sam između ostalog, radio i za AKC Metelkova.

Aldo: Ja se cijelo vrijeme bavim muzikom. Poslije Borghesie ustanovio sam bend sa bivšim violinistom 2227 Vukom Krakovićem, koji sada svira violinu u Cirque de Solei, pod imenom Bast, odnosno Bast Kolektiv. Izdali smo tri ploče i kroz bend je prošlo nekih 100 ljudi i 100 žanrova. Moram spomenuti i multimedijskog umjetnika iz Italije, Davida Grassija, koji je ostavio važan pečat u bendu. Svaka ploča je potpuno drukčija i moram priznati da sam jako puno naučio od svih tih krasnih muzičara, a vjerujem da su oni nešto i od mene, hehe.

Kada kažemo "raspad", u vašem slučaju je to pre bila pauza, jer zvaničnog raspada praktično nije ni bilo. Koji su razlozi toliko duge pauze?

Dario: Jednostavno nije bilo inspiracije.

Aldo: Glavni razlog raspada je bio neslaganje sa Dariovim pogledom na svijet, hehe.

Gledajući prošlost, uvek ste pokazivali određeni otpor prema svakom postojećem režimu? Protiv kojih "suprotnih strana" danas nastavljate borbu?

Dario: Za razliku od NSK, mene država ne fascinira, fascinira me razgradnja države, autonomije, borim se protiv svih neprijatelja autonomije.

Aldo: Mene su uvijek inspirirali umjetnici koji su imali muda da govore o nepravdi na ovom svijetu od trubadura, protestnih pjevača, bitnika, hipija, pankera..... Kroz cijelu povjest čovječanstva se očituje ta neprirodna podjela na elite (vjerske, političke i ekonomske) i ostale, tj raje, s jedne strane, i potraga za utopijom s druge strane. Sa padom Berlinskog zida, mnogi su mislili da smo došli do točke da smo dosegli utopiju. Trebali smo 20 godina i puno mrtvih na ovim prostorima da je masa shvatila da nas ratni profiteri i nacionalistički psi vode žedne preko vode. Neka poslušaju naš album "Resistance" iz kraja 80ih godina... Sa ustanavljanjem novih nacionalnih država se ništa nije riješilo. Te male države su postale još lakši plijen kleptokapitalizma, a lokalni političari i lideri su postali sluge tog kapitala koji su skupo naplatili svoje usluge. Kozmopolitizam je zamjenjen sa globalizmom, a multikulturalnost sa jeftinim nacionalizmom. Nacionalnu raznovrsnost je zamijenila monokultura.

Da li je i čime baš Ljubljana pogodovala nastanku Borghesie i vama kao muzičarima, s obzirom da ste rodom iz Hrvatske?

Dario: U Ljubljanu sam došao studirati filozofiju, jer su postojali Radio Študent, Disko Študent, Boom festival, Tribuna… Sve to je utjecalo na naš projekt.

Aldo: Borghesia je dijete ljubljanske alternative. Svaki grad u bivšoj Jugi je imao drukčiju klimu. Ljubljana, Zagreb, Beograd, Skopje su u 80im godinama bili vrlo specifični i to se je refrektiralo i na muziku. Meni je osobno radikalnost Ljubljane bila najbliža.

Šta vam je donelo potpisivanje ugovora sa italijanskom izdavačkom kućom Pias?

Dario: Neku mjeru kreativne i finansijske sigurnosti, promociju, kontakte za koncerte i slično.

Aldo: Izdavati ploče u Europi i po cijelom svijetu je san svakog benda. Mi smo se sa našom glazbom uspijeli nametnuti europskoj sceni i zato smo nastupali po cijeloj Europi - Pariz, London, Rim, Stockholm, Berlin, Barcelona, Amsterdam... Puno više smo nastupali u Europi nego li po Jugi. Licence su izlazile u SADu, Japanu, Brazilu, Grčkoj...

Koji nastupi ili događaji su ostavili najveći utisak u vašoj karijeri?

Aldo: Utisaka ima puno. Možda nastup u Švedskoj, kad je cijela dvorana pjevala "Ni upanja, ni strahu", odnosno "nema nade, nema straha".

Dario: Tako je. Najviše mi se utisnuo u sijećanje taj koncert u Geteborgu, na kojem me je cijela dvorana pratila i uzvikivala "Ni upanja, ni strahu"!

borghesia

Među prvima ste početkom 80ih direktno pričali o tabu temama poput seksa, izazivali kontraverze spotovima i samom vizuelnom prezentacijom. Šta je to zapravo značilo?

Dario: Moja sadašnja interpretacija toga jeste da smo radili na prekoračenju temeljne fantazme, a za takvo prekoračenje potrebno je tu temeljnu fantazmu najprije osvijestiti.

Aldo: Sve pomalo. U Ljubljani je postojala ta svijest o postojanju raznih urbanih subkultura. Sloboda mora biti jednaka za sve, a ne samo za izabrane.

Da li ste se možda u nekom trenutku pre 20 godina uplašili da vam Laibach, bend koji je postajao sve poznatiji, ne oduzme deo te elektronske slave koju ste stekli?

Dario: Ne.

Aldo: Laibach jesu veliki bend i drago mi je da sam bio prvi koji je napravio intervju sa njima, a u Disku Študent, kojeg je vodila ekipa FVa smo napravili jedan od njihovih prvih koncerata.

U mnogim intervjuima ste se predstavljali kao rok sastav. Da li ste, poput Depeche Mode-a, sebe doživljavali poput elektronske skupine ljudi ispunjene rock'n'roll energijom?

Aldo: Da. Mi smo definitivno rock band. Za mene rock nije forma, već filozofija koja stalno mijenja svoju formu.

Pretpostavljam da će se koncept budućih nastupa, barem vizuelno, promeniti?

Dario: Ništa bitno se neće promijeniti, možda će biti manje skakanja, haha.

Aldo: Motor je još uvijek moje glavno i omiljeno prevozno sredstvo i još uvijek mogu nositi hlače koje sam kupio prije 20 i više godina. Nemam nekog većeg problema sa viškom kilograma, hehe. Ako dođe do nastupa onda će on biti svakako drukčiji nego li prije.

Kakav nas zvuk očekuje na novom albumu? Da li će to biti povratak 80ih, nastavak 90ih ili možda muzičko otkrovenje Borghesie?

Dario: Muzičko otkrovenje Borghesie.

Aldo: 21. stoljeće je doba eklekticizma. Osobno nisam neki ljubitelj retro stilova. Vjerujem u dobar groove i raznolikost materijala.

Da li je u ovom trenutku gotov neki material koji će se naći na novom albumu? Možete li nešto da otkrijete povodom njega?

Dario: Ovo je prva pesma koju prati bogata priča i različita muzika. Muzika na novom albumu biće eklektična i stručno pomešana sa pravcima kao što su rock, surf, metal, ebm, drum and bass, dub, world, electro... Osim mene i Alda u radu su učestvovali i Jelena Ždrale - violina, Endru Mazi - gitara i Metodija Banka - vokal. Pesma je vezana za Mahatma Gandija i njegovu poruku svetu.

My life is my message (2010)

Turn On,
Tune In,
Drop Out.

Get up
Stand up
It is a time for the change
Be the rage

Be the change you want to see in the world
Your life is your massage
Be the rage

Action speaks louder than word
Your actions are your own
And you are completely responsible for them
Be the rage

Small chance for success
What are we waiting for



Dario, ovo će biti prvo izdanje na kojem će tekstovi nekih pesama biti Vaši. Kako ste se snašli u ulozi tekstopisca?

Dario: Ok. Pa, u razdoblju kad nisam radio u Borghesiji puno sam pisao i nešto malo će se naći na novom cd-u. Avgusta prošle godine sam napisao prvu pjesmu na engleskom sa naslovom "C'est la guerre", za koju tvrdim da je himna komunističke etike. U biti su je napisali Che Guevara, Slavoj Žižek, Staljin i prije svega Bertold Brecht.

Kako gledate na pojavu novih vidova elektronske muzike, poput dance popa, trance-a, synthpunka?

Dario: Ne gledam, na žalost.

Aldo: Kad čovjek ima preko 50 godina obično padne u neku latergiju i prisječa se „dobrih starih vremena“. Ja to ne volim. Ne volim niti imitacije raznih stilova. Ne slušam muziku moje mladosti i mislim da relativno dobro poznajem povijest moderne glazbe. Što se toga tiče, mladim glazbenicima mora biti teško. Jako je malo prostora ostalo za eksperimentisanje i inovaciju. Mislim da treba ponovo preispitati pojmove, te odnos tradicije i moderne. Problem je i sa novom tehnologijom, koja je više usmjerena na reprodukciju nego li na proizvodnju nove glazbe.

Šta možete poručiti mladim muzičarima i kako posavetovati sve one koje nameravaju da se upuste u muzičke "vode" slične vašim?

Dario: Kažem da se moraju baviti avantgardom. Avantgarda je umjetnost koja ima učinke u "Realnom".

Aldo: Budite samo svoji, ne kopirajte, ne imitirajte uzore!

borghesia



 
Ups! Zao nam je, ali samo registrovane korisnice/i mogu da objavljuju komentare, klikni ovde da se uloguješ ili registruješ

lgbt

Piše: Dušan Milojević

Dok je u Njujorku prošle nedelje ratifikovan zakon o istopolnim brakovima, što je prosl…

Mišel Fuko

Malo prije svoje smrti, Michel Foucault je pristao bez ustezanja govoriti dvojici američkih novinara. O borbi homoseksualaca, o sadomazohističkoj praksi, a prije svega o prijateljst…

drugaciji_svijet_je_moguc
ČETVRTI SVJETSKI RAT
Dražen Šimleša


Ekonomske alternative predstavljaju zaista poseban oblik borbe, možda upravo zato jer ih ljudi nekako najmanje očekuju u tom području. Razlog je što se neoliberalni kapitalizam čini toliko prevladavajućim da nam se ništa drugo ne čini realnim. No tijekom istraživanja za ovu knjigu i sam sam se ugodno iznenadio koliko nam se toga pruža na području, uvriježeno rečeno, ekonomije kako bismo poboljšali naš svijet. Što se tiče ekonomije i mogućnosti da ona služi i radi za ljude, a ne za malu skupinu na vrhu piramide moći, započet ćemo s konceptom kooperativa, kod nas poznatijih kao zadruge. Nakon toga ćemo predstaviti koncept fair trade ili poštene trgovine, eco-rata, LETS-a i na kraju mikrokreditiranja.



BILBORD novoZnate li šta je Kodeks Alimentarius? novoNoam Chomsky o najavi priznanja palestinske države: Upozorenje prije 'tsunamija' u Izraelu novoDnevnik ugostiteljskog radnika anarhista novoSvedoci brutalnog obračuna, Atina 29. 6. 2011. novoS naksalitima kroz prašumu, 6. deo novoAmy Winehouse, SIIIING!!! novoZG Pride 2011 combo novoVesti sa grčkih ulica novoS naksalitima kroz prašumu, 5. deo novoIstina - pismo srednjoškolke iz Fukušime



KontraTV / Submedia
SUBMEDIA | Puck shit up!
Ove nedelje:
1. 100 Seditions!
2. Riot in my Town
3. Nuck Block
4. Chilean Urban Eco-Defense
5. For the Lulz
6. Anti-G20 Comrades
Submedia | Puck shit up!
KontraTV / Aktuelno
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
Grčka vlada je glasala za novu rundu mera štednje, ne bi li obezbedila finansijsku injekciju od strane EU koja bi trabalo da spreči državni bankrot. Ali gnevni demonstranti su nasilno reagovali na takav ishod glasanja, i neposredno ispred parlamenta vode se žestoke bitke između policije i demonstranata. Prizori iz centra Atine podsećaju na ratište, dok u oblacima suzavca promiču figure sukobljenih strana. Stotine hiljada ljudi širom zemlje su stupili u dvodnevni štrajk protiv mera štednje. Oni kažu da je novo ogromno zaduživanje sa katastrofalnim kamatnim stopama taktika čije posledice su već iskusili i da neće ponovo nasesti na istu priču. O tome šta ta odluka grčkog parlamenta znači za Grčku i EU, za RT govori finansijski novinar (koji očigledno ima poteškoća da razlikuje anarhiste i provokatore) Demetri Kofinas.
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
KontraTV / Film
Stranac u šumi
Prvi kontakt u Amazonu: brazilska plemena govore o svojim iskustvima prvog kontakta sa belcima i opasnostima koje su potom usledile.
Stranac u šumi
KontraTV / Aktivizam
Španska revolucija
Španija je 15. maja pokrenula evropsku revoluciju. To što vlada potpuno medijsko pomračenje ne znači da španija ne sija nadom za bolje sutra! Širite zarazu!
Španska revolucija (Muse)
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
Kevin Kamps iz Beyond Nuclear, poznat kao ekspert za pitanja nuklearnog otpada, govori o drugoj havarisanoj nuklearki u Japanu kojoj preti topljenje jezgra reaktora, kao i o konstantnim emisijama radioaktivnih čestica iz nuklearnih elektrana u SAD.

Oko 300 milja jugozapadno od Fukušime nalazi se nuklearni reaktor Mondžu - prototip brzog (fast-breeder) reaktora koji je do vrha napunjenn plutonijumom, najsmrtonosnijim elementom na planeti Zemlji. Prošle godine, nekakav uređaj koji je težak tri tone, pao je na Mondžu reaktor i blokira pristup gorivnim šipkama u jezgru reaktora. Uprkos nekoliko pokušaja, stvari još uvek nisu pod kontrolom. Naredne nedelje ponovo će pokušati da uklone iz reaktora taj objekat težak tri tone, ali kritičari upozoravaju da je ta procedura izuzetno opasna i mogla bi da izazove eksploziju gorivnih šipki. Jedan zloslutni znak koliko je opasna situacija je to što je glavni menadžer elektrane nedavno izvršio samoubistvo. Oštećena NE Mondžu je nuklearna bomba koja svakog časa može da eksplodira što bi zbrisalo grad Kjoto koji se nalazi na svega 60 milja daleko od fabrike, sa populacijom od milion ljudi. A najveći grad u Japanu, Tokio, nalazi se na mestu koje je niz vetar u odnosu na havarisanu NE Mondžu.
Pa, šta sve to znači i šta ima novo u vezi sa ugroženim NE u Sjedinjenim Državama, u Nebraski?
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
Nakon nuklearne katastrofe u Fukušimi, mnogi ljudi su se pitali koji šta je kog đavola trebalo Japancima da prave nuklearnu elektranu na obali koja je pod stalnim udarima zemljotresa i cunamija. To je kao da su hteli da im se ovo desi - ko bi mogao da bude tako glup? Svakako, u Sjedinjenim Državama se smatra da su Amerikanci mnogo pažljiviji i da više vode računa o tome gde će sagraditi svoje nuklearne elektrane. E pa... nije tako.
NE Fort Calhoun koja se nalazi nadomak Omahe, Nebraska, potpuno je opkoljena vodom. Ali izgleda da to tako ide kada napravite NE posred plavne doline koja se prostire pored Misurija. Voda se zaustavla na nivou koji je pola metra IZNAD ravni na kojoj se nalazi elektrana - i jedina stvar koja sprečava da voda poplavi NE Fort Calhoun, baš kao što je to bio slučaj u Fukušimi, je gumeni zid visine dva metra koji je podignut oko elektrane. Ali nije to jedina ugrožena nuklearka. Nizvodno niz Misuri, na jugoistoku Nebraske, nalazi se NE Cooper koju takođe ugrožava poplava.
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
KontraTV / Aktivizam
People's Revolution at the Dam square
Prvomajske demonstracije širom Evrope i pokret 15 maja (M15) u Španiji su nagovestile novi trend. Ljudi počinju da reaguju, da izlaze na ulice i zauzimaju trgove širom Evrope. Španski pokret "Democracia Real" koji je nastao 15. maja izazvao je nastanak pokreta "Alithini Dimokratia" u Grčkoj deset dana kasnije. Kada se i u Holandiji pojavio sličan pokret, "Echte Democracie", od početka je koncipiran kao deo opštijeg jačanja evropske "Prave demoktarije". Ljudi su na ulicama, reaguju, diskutuju o situciji i odlučuju o svojoj budućnosti na pravi demokratski način. Oni istupaju protiv situacije u kojoj će "drugi oglučivati o njihovoj budućnosti bez njih".

Mi vas očekujemo!
Prava demokratija - otvorena skupština Groningena
http://realdemocracygroningen.wordpress.com
Echte Democracie - narodna revolucija u Holandiji
KontraTV / Aktuelno
Okeani pred izumiranjem
Novi izveštaj pomorskih naučnika kaže da postoji ozbiljna pretnja opstanku tri četvrtine svetskih koralnih grebena. To će imati ogromne posledice po raznovsnost morskog života u okeanima, a može čak biti i okidač novog ciklusa masovnog izumranja.
Okeanima preti izumiranje
 






[ Traži ]