Utorak, Januar 18, 2011 - 10:20 PM NT -   2263 Reads Pošalji ovaj tekst svome prijatelju i/ili prijateljici p

Brzina koja paralizira

biciklisanje

Piše: IVAN ILIČ

Ono što razlikuje promet u bogatim zemljama od prometa u siromašnim zemljama nije veći broj prijeđenih kilometara po satu života za većinu, nego više sati obavezne potrošnje visokih doza energije, zapakirane i nejednako distribuirane od strane transportne industrije.


Industrijalizacija prometa

Ljudi se uspješno kreću na vlastitim nogama. Ovaj primitivni način kretanja pažljivijom će se analizom pokazati vrlo učinkovitim uspoređen s navikama većine ljudi u modernim gradovima ili na industrijskim farmama. Pokazat će se osobito privlačnim nakon što shvatimo da moderni Amerikanci hodaju, u prosjeku, jednako milja kao i njihovi preci, većinom kroz tunele, prolaze, parkirališta i trgovine.

Prosječni Amerikanac posveti više od 1600 sati godišnje svome automobilu. On sjedi u njemu dok se kreće i dok stoji praznog hoda

Ljudi na nogama su manje-više jednaki. Ljudi ovisni isključivo o svojim nogama kreću se po trenutačnoj odluci, tri do četiri milje na sat, u bilo kojem smjeru i po bilo kojem mjestu koje im nije pravno ili fizički zabranjeno. Poboljšanje novim transportnim tehnologijama u odnosu na ovaj izvorni stupanj mobilnosti trebalo bi štititi ove vrijednosti i dodati neke nove, kao što je veći domet, ušteda vremena, udobnost ili više mogućnosti za osobe s invaliditetom. Za sada se to nije dogodilo. Umjesto toga, rast industrije prijevoza svugdje ima obrnuti učinak. Od trenutka kada su strojevi stavili više od ograničene konjske snage iza nekog putnika, ova industrija je smanjila jednakost, ograničila pokretljivost u sustav industrijski definiranih putanja i stvorila nedostatak vremena bez presedana. Kako brzina njihovih vozila prelazi prag, građani postaju prijevozni potrošači ...

Više energije uloženo u prometni sustav znači da se više ljudi kreće brže u širem dosegu svakog dana. Svačiji dnevni radijus širi se na račun toga da možeš svratiti kod poznanika ili prošetati kroz park na putu do posla. Ekstremne povlastice su kreirane po cijeni univerzalnog porobljavanja. Nekolicina se penje na svoje čarobne sagove da bi putovali između udaljenih točaka koje njihova prolazna prisutnost čini ujedno nedostatnim i zavodljivim, dok su mnogi prisiljeni putovati dalje i brže i  provoditi više vremena za pripreme i oporavak od svojih putovanja.

Zarobljenik turizma i bezbrižni putnik postaju jednako ovisi o prometu. Nijedan ne može bez njega. Povremeni izleti u Acapulco ili na stranački skup uljuljkuju običnog putnika u uvjerenje da se ubacio u svijet užurbanih moćnika. Povremena šansa da se provede nekoliko sati stegnutih u sjedalu visokog napona čini ga suučesnikom u iskrivljavanju ljudskog prostora i požuruje ga da pristane na geografski dizajn svoje zemlje oko vozila radije nego oko ljudi.

Prosječni Amerikanac posveti više od 1600 sati godišnje svome automobilu. On sjedi u njemu dok se kreće i dok stoji praznog hoda. On ga parkira i traži ga. On zarađuje novac da uloži u njega i da bi platio mjesečne rate. On radi kako bi platio benzin, cestarine, osiguranje, poreze, i karte za parkiranje. On troši četiri od njegovih šesnaest budnih sati na cesti ili prikupljajući resurse za to. I ta brojka ne uzima u obzir vrijeme koje konzumiraju drugi poslovi koje diktira prijevoz: vrijeme provedeno u bolnicama, prometnim sudovima i garažama, vrijeme provedeno gledajući automobilske reklame ili prisustvovanje sastancima za obrazovanje potrošača za poboljšanje kvalitete sljedeće kupnje. Prosječni Amerikanac ulaže 1600 sati kako bi prešao 7500 kilometara: manje od pet milja na sat. U zemljama zakinutim za prometnu industriju, ljudi uspijevaju postići isto hodajući svugdje, a oni alociraju samo 3 do 8 posto vremenskog budžeta svoga društva na promet umjesto 28 posto. Ono što razlikuje promet u bogatim zemljama od prometa u siromašnim zemljama nije više prijeđenih kilometara po satu života za većinu, nego više sati obavezne potrošnje visokih doza energije, zapakirane i nejednako distribuirane od strane transportne industrije.


Brzinom zaslijepljenja fantazija

Kada se prijeđe određeni prag potrošnje energije, prijevozna industrija diktira oblik društvenog prostora. Autoceste se proširuju, udaljujući susjede i odvodeći polja izvan udaljenosti koju poljoprivrednik može prehodati. Ambulantna kola odmiču klinike izvan nekoliko milja koliko se bolesno dijete može nositi. Liječnik neće više doći do kuće, jer su vozila učinila bolnicu pravim mjestom da se bude bolestan. Nakon što teški kamioni dosegnu selo visoko u Andama, dio lokalne tržnice nestaje. Kasnije, kada srednja škola stigne na trg zajedno s asfaltiranom autocestom, sve više i više mladih ljudi seli se u grad, sve dok nije ostala nijedna obitelj koja ne čezne za spajanjem s nekim članom koji je stotinama milja daleko, dolje na obali.

Čovjek na biciklu može se kretati tri ili četiri puta brže od pješaka, ali pritom koristi pet puta manje energije. On nosi jedan gram svoje težine više od kilometra ravne ceste uz trošak od samo 0,15 kalorija

Proizvod prijevozne industrije je "putnik iz navike". On je istisnut iz svijeta u kojem se ljudi još uvijek kreću na svojim nogama i izgubio je osjećaj da stoji u središtu svojeg svijeta. Putnik iz navike je svjestan razdražujuće oskudice vremena koja proizlazi iz dnevnog pribjegavanja automobilima, vlakovima, autobusima, pothodnicima i dizalima, koji ga prisiljavaju da pokrije u prosjeku dvadeset milja svaki dan, često ponavljajući isti put u raznim smjerovima u radijusu od manje od pet milja. On je podignut s nogu. Bez obzira da li putuje podzemnom željeznicom ili avionom, osjeća se mnogo sporije i lošije nego netko drugi i zamjera nekolicini privilegiranih koji mogu koristiti kratice i pobjeći od frustracija prometa. Ako ga pritišće raspored prigradskog vlaka, on sanja automobila. Ako vozi, iscrpljen od sata najgušćeg prometa, on zavidi kapitalistu brzine koji vozi protiv prometa. Putnik iz navike je uhvaćen na pogrešnom kraju rastućih nejednakosti, vremenske oskudice i osobne impotencije, ali ne vidi drugi izlaz iz te vezanosti osim da zahtijeva više istog: više prometa i prijevoza. On čeka tehničke promjene u dizajnu vozila, ceste, i rasporede; ili pak očekuje da revolucija proizvede masovni brzi prijevoz pod javnom kontrolom. U nijednom slučaju on ne izračunava cijenu odlaska u bolju budućnost. On zaboravlja da je on onaj koji će platiti račun, bilo u tarifama ili porezima. On  previđa skrivene troškove zamjene osobnih automobila jednako brzim javnim prijevozom.

Putnik iz navike ne može shvatiti ludost prometa temeljenog većinom na prijevozu. Njegova naslijeđena percepcija vremena i prostora i predmeta i osobnog ritma su industrijski deformirane. On je izgubio moć zamisliti sebe izvan uloge putnika. "Okupljanje" za njega znači da se svi dovezu vozilima. On izjednačava slobodu kretanja sa zahtjevom za pogonom. Izgubio je vjeru u političku moć stopala i jezika. Kao rezultat, ne želi više slobode kao građanin nego bolju uslugu kao klijent. Ne insistira na svojoj slobodi kretanja i razgovoru s ljudima nego na svom zahtjevu da se transportira i da ga mediji informiraju. Želi bolji proizvod radije nego slobodu od služenja tome proizvodu. Neophodno je da uvidi da je ubrzanje koje zahtijeva samoporažavajuće i da mora rezultirati daljnjim nazadovanjem jednakosti, slobodnog vremena i autonomije.

Stupnjevi samopogonjene mobilnosti

Prije jednog stoljeća izumljeni su kuglični ležajevi. Oni smanjuju koeficijent trenja za faktor od tisuću. Primjenom dobro kalibriranih kugličnih ležajeva između dva neolitička mlinska kamena, čovjek sada može samljeti u danu ono za što je njegovim precima trebao tjedan. Kuglični ležajevi su omogućili i bicikl, dozvolivši da kotač, vjerojatno posljednji veliki neolitički izum, napokon postane koristan za samopogonjenu mobilnost.

Čovjek se, bez pomoći bilo kojeg sredstva, kreće prilično učinkovito. On nosi jedan gram svoje težine više od kilometar u deset minuta uloživši 0,75 kalorija. Čovjek na nogama je termodinamički učinkovitiji od bilo kojeg motornog vozila i većine životinja. Za svoju težinu, on obavlja više posla u kretanju u usporedbi sa štakorima i volovima, manje od konja ili jesetre. Po ovoj stopi učinkovitosti čovjek je naselio svijet i stvorio svoju povijest. Po ovoj stopi seljačka društva troše manje od 5 posto, a nomadi manje od 8 posto svojeg vremenskog budžeta izvan kuće ili tabora.

Kuglični ležaj navijestio je prava krizu, pravi politički izbor. Kreirao je izbor između slobode u jednakosti i više brzine

Čovjek na biciklu može se kretati tri ili četiri puta brže od pješaka, ali pritom koristi pet puta manje energije. On nosi jedan gram svoje težine više od kilometra ravne ceste uz trošak od samo 0,15 kalorija. Bicikl je savršen pretvarač čovjekove metaboličke energije u pokretnost. Opremljen ovim alatom, čovjek nadmašuje učinkovitost ne samo strojeva nego također i drugih životinja.

Kuglični ležaj navijestio je prava krizu, pravi politički izbor. Kreirao je izbor između slobode u jednakosti i više brzine. Ležaj je jednako fundamentalan sastojak dvaju novih pokretnosti, simboliziranim kao bicikl i automobil. Bicikl je podigao čovjekovu samomobilnost na novu razinu iznad koje je napredak teoretski nemoguć. Nasuprot tome, ubrzanje pojedinačnih kapsula omogućilo je društvima da se uključe u ritual postupno paralizirajuće brzine.

den hag

Bicikli su ne samo termodinamički učinkoviti, oni su također jeftini. Sa svojom znatno nižom plaćom, Kinez stječe svoj dugotrajni bicikl u djeliću radnih sati koje Amerikanac posvećuje kupnji svog automobila koji će ubrzo zastarjeti. Cijena komunalnih usluga potrebnih kako bi se olakšao biciklistički promet u odnosu na cijenu infrastrukture prilagođene visokim brzinama, je proporcionalno čak i manja od razlike u cijeni od vozila koja se koriste u dva sustava. U biciklističkom sustavu, projektirane ceste su potrebne samo na određenim mjestima gustog prometa, a ljudi koji žive daleko od popločenih staza nisu time automatski izolirani kao što će biti ako ovise o automobilima ili vlakovima. Bicikl je proširio čovjekov radijus bez da ga je gurnuo na ceste po kojima ne može hodati. Gdje ne može voziti svoj bicikl, on ga obično može gurati.

Sa svojom znatno nižom plaćom, Kinez stječe svoj dugotrajni bicikl u djeliću radnih sati koje Amerikanac posvećuje kupnji svog automobila koji će ubrzo zastarjeti

Bicikl također koristi malo prostora. Osamnaest bicikala mogu biti parkirani na mjestu jednog auta, trideset njih mogu se kretati u prostoru koji zauzima samo jedan automobil. Potrebne su tri trake zadane veličine za prelazak 40.000 ljudi preko mosta u jednom satu pomoću automatiziranih vlakova, četiri da biste ih prevezli autobusima, dvanaest da biste ih prevezli u svojim automobilima, a samo dvije trake da biste pedalirali preko mosta na biciklima. Od svih tih vozila, samo bicikl doista omogućava ljudima da idu od vrata do vrata bez hodanja. Biciklist može doći do nove destinacije po svom izboru bez da njegov alat stvara nove lokacije iz kojih je on isključen.

Bicikli omogućuju ljudima da se kreću većom brzinom bez zauzimanja značajne količine ograničenog prostora, energije, ili vremena. Mogu potrošiti manje vremena na svaki kilometar i još uvijek prijeći više milja u godini. Oni se mogu okoristiti tehnološkim otkrićima, bez stavljanja pretjeranih potraživanja na rasporede, energije ili prostor drugih. Oni postaju gospodari svojih pokreta bez blokiranja pokreta svojih bližnjih. Njihov novi alat stvara samo one zahtjeve koje također može zadovoljiti. Svako povećanje motorizirane brzine stvara nove zahtjeve prostora i vremena. Korištenje bicikla je samoograničavajuće. Ono omogućuje ljudima da stvore novi odnos između svojih životnih prostora i svoga životnog vremena, između teritorija i pulsa njihova bića, bez uništavanja njihove naslijeđene ravnoteže. Prednosti modernog samopogonjenog prometa su očite, a ignorirane. To da je bolji promet onaj koji teče brže često se tvrdi, ali nikada nije dokazano. Prije nego zahtijevaju od ljudi da plate za to, oni koji  predlažu ubrzanje trebaju pokušati priložiti dokaze za svoje tvrdnje.

Izvor: H-alter

Prevod i fotografije: MARINA KELAVA



 
Ups! Zao nam je, ali samo registrovane korisnice/i mogu da objavljuju komentare, klikni ovde da se uloguješ ili registruješ

lgbt

Piše: Dušan Milojević

Dok je u Njujorku prošle nedelje ratifikovan zakon o istopolnim brakovima, što je prosl…

Mišel Fuko

Malo prije svoje smrti, Michel Foucault je pristao bez ustezanja govoriti dvojici američkih novinara. O borbi homoseksualaca, o sadomazohističkoj praksi, a prije svega o prijateljst…

drugaciji_svijet_je_moguc
ČETVRTI SVJETSKI RAT
Dražen Šimleša


Ekonomske alternative predstavljaju zaista poseban oblik borbe, možda upravo zato jer ih ljudi nekako najmanje očekuju u tom području. Razlog je što se neoliberalni kapitalizam čini toliko prevladavajućim da nam se ništa drugo ne čini realnim. No tijekom istraživanja za ovu knjigu i sam sam se ugodno iznenadio koliko nam se toga pruža na području, uvriježeno rečeno, ekonomije kako bismo poboljšali naš svijet. Što se tiče ekonomije i mogućnosti da ona služi i radi za ljude, a ne za malu skupinu na vrhu piramide moći, započet ćemo s konceptom kooperativa, kod nas poznatijih kao zadruge. Nakon toga ćemo predstaviti koncept fair trade ili poštene trgovine, eco-rata, LETS-a i na kraju mikrokreditiranja.



BILBORD novoZnate li šta je Kodeks Alimentarius? novoNoam Chomsky o najavi priznanja palestinske države: Upozorenje prije 'tsunamija' u Izraelu novoDnevnik ugostiteljskog radnika anarhista novoSvedoci brutalnog obračuna, Atina 29. 6. 2011. novoS naksalitima kroz prašumu, 6. deo novoAmy Winehouse, SIIIING!!! novoZG Pride 2011 combo novoVesti sa grčkih ulica novoS naksalitima kroz prašumu, 5. deo novoIstina - pismo srednjoškolke iz Fukušime



KontraTV / Submedia
SUBMEDIA | Puck shit up!
Ove nedelje:
1. 100 Seditions!
2. Riot in my Town
3. Nuck Block
4. Chilean Urban Eco-Defense
5. For the Lulz
6. Anti-G20 Comrades
Submedia | Puck shit up!
KontraTV / Aktuelno
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
Grčka vlada je glasala za novu rundu mera štednje, ne bi li obezbedila finansijsku injekciju od strane EU koja bi trabalo da spreči državni bankrot. Ali gnevni demonstranti su nasilno reagovali na takav ishod glasanja, i neposredno ispred parlamenta vode se žestoke bitke između policije i demonstranata. Prizori iz centra Atine podsećaju na ratište, dok u oblacima suzavca promiču figure sukobljenih strana. Stotine hiljada ljudi širom zemlje su stupili u dvodnevni štrajk protiv mera štednje. Oni kažu da je novo ogromno zaduživanje sa katastrofalnim kamatnim stopama taktika čije posledice su već iskusili i da neće ponovo nasesti na istu priču. O tome šta ta odluka grčkog parlamenta znači za Grčku i EU, za RT govori finansijski novinar (koji očigledno ima poteškoća da razlikuje anarhiste i provokatore) Demetri Kofinas.
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
KontraTV / Film
Stranac u šumi
Prvi kontakt u Amazonu: brazilska plemena govore o svojim iskustvima prvog kontakta sa belcima i opasnostima koje su potom usledile.
Stranac u šumi
KontraTV / Aktivizam
Španska revolucija
Španija je 15. maja pokrenula evropsku revoluciju. To što vlada potpuno medijsko pomračenje ne znači da španija ne sija nadom za bolje sutra! Širite zarazu!
Španska revolucija (Muse)
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
Kevin Kamps iz Beyond Nuclear, poznat kao ekspert za pitanja nuklearnog otpada, govori o drugoj havarisanoj nuklearki u Japanu kojoj preti topljenje jezgra reaktora, kao i o konstantnim emisijama radioaktivnih čestica iz nuklearnih elektrana u SAD.

Oko 300 milja jugozapadno od Fukušime nalazi se nuklearni reaktor Mondžu - prototip brzog (fast-breeder) reaktora koji je do vrha napunjenn plutonijumom, najsmrtonosnijim elementom na planeti Zemlji. Prošle godine, nekakav uređaj koji je težak tri tone, pao je na Mondžu reaktor i blokira pristup gorivnim šipkama u jezgru reaktora. Uprkos nekoliko pokušaja, stvari još uvek nisu pod kontrolom. Naredne nedelje ponovo će pokušati da uklone iz reaktora taj objekat težak tri tone, ali kritičari upozoravaju da je ta procedura izuzetno opasna i mogla bi da izazove eksploziju gorivnih šipki. Jedan zloslutni znak koliko je opasna situacija je to što je glavni menadžer elektrane nedavno izvršio samoubistvo. Oštećena NE Mondžu je nuklearna bomba koja svakog časa može da eksplodira što bi zbrisalo grad Kjoto koji se nalazi na svega 60 milja daleko od fabrike, sa populacijom od milion ljudi. A najveći grad u Japanu, Tokio, nalazi se na mestu koje je niz vetar u odnosu na havarisanu NE Mondžu.
Pa, šta sve to znači i šta ima novo u vezi sa ugroženim NE u Sjedinjenim Državama, u Nebraski?
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
Nakon nuklearne katastrofe u Fukušimi, mnogi ljudi su se pitali koji šta je kog đavola trebalo Japancima da prave nuklearnu elektranu na obali koja je pod stalnim udarima zemljotresa i cunamija. To je kao da su hteli da im se ovo desi - ko bi mogao da bude tako glup? Svakako, u Sjedinjenim Državama se smatra da su Amerikanci mnogo pažljiviji i da više vode računa o tome gde će sagraditi svoje nuklearne elektrane. E pa... nije tako.
NE Fort Calhoun koja se nalazi nadomak Omahe, Nebraska, potpuno je opkoljena vodom. Ali izgleda da to tako ide kada napravite NE posred plavne doline koja se prostire pored Misurija. Voda se zaustavla na nivou koji je pola metra IZNAD ravni na kojoj se nalazi elektrana - i jedina stvar koja sprečava da voda poplavi NE Fort Calhoun, baš kao što je to bio slučaj u Fukušimi, je gumeni zid visine dva metra koji je podignut oko elektrane. Ali nije to jedina ugrožena nuklearka. Nizvodno niz Misuri, na jugoistoku Nebraske, nalazi se NE Cooper koju takođe ugrožava poplava.
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
KontraTV / Aktivizam
People's Revolution at the Dam square
Prvomajske demonstracije širom Evrope i pokret 15 maja (M15) u Španiji su nagovestile novi trend. Ljudi počinju da reaguju, da izlaze na ulice i zauzimaju trgove širom Evrope. Španski pokret "Democracia Real" koji je nastao 15. maja izazvao je nastanak pokreta "Alithini Dimokratia" u Grčkoj deset dana kasnije. Kada se i u Holandiji pojavio sličan pokret, "Echte Democracie", od početka je koncipiran kao deo opštijeg jačanja evropske "Prave demoktarije". Ljudi su na ulicama, reaguju, diskutuju o situciji i odlučuju o svojoj budućnosti na pravi demokratski način. Oni istupaju protiv situacije u kojoj će "drugi oglučivati o njihovoj budućnosti bez njih".

Mi vas očekujemo!
Prava demokratija - otvorena skupština Groningena
http://realdemocracygroningen.wordpress.com
Echte Democracie - narodna revolucija u Holandiji
KontraTV / Aktuelno
Okeani pred izumiranjem
Novi izveštaj pomorskih naučnika kaže da postoji ozbiljna pretnja opstanku tri četvrtine svetskih koralnih grebena. To će imati ogromne posledice po raznovsnost morskog života u okeanima, a može čak biti i okidač novog ciklusa masovnog izumranja.
Okeanima preti izumiranje
 






[ Traži ]