Utorak, Jul 20, 2010 - 01:50 AM NT -   1730 Reads Pošalji ovaj tekst svome prijatelju i/ili prijateljici p

Varšavska – pobuna s imenom i adresom

varsavska

Piše: Marko Sančanin

Čak i ako je bitka za Varšavsku izgubljena, borba za slobodan i pravedan grad nije ni izbliza gotova. Pobuna na pločnicima Donjeg grada samo je jedna od tinjajućih pobuna koje će se možda zapaliti širom Hrvatske. Mnogi su ispravno primijetili da je Varšavska dobar primjer zato što su prosvjednici uspješno kanalizirali pobunu na konkretan slučaj. Problem je artikuliran jasno - slikom trivijalne arhitekture i njezina investitora. Pobuna ima svoje ime i adresu. Ipak, veliko je pitanje koliko je ova artikulacija precizna, a koliko i sama pati od sličnih trivijalnosti i površnih sudova koji su karakteristika hrvatskog društva.

Sudovi o kvaliteti neke arhitektonske ili urbanističke realizacije često su podijeljeni. Najčešće se misli da su, u društvu označenom kakofonijom tendencija, stilova i opredjeljenja, estetski sudovi - čak i kada se radi o urbanim artefaktima koji zadiru u simboličko tkivo Grada - gotovo nemogući. Takav stav je u potpunosti pogrešan.

varsavska-sjede-na-podu-350px

Odgovor o kvaliteti neke arhitekture vrlo je jednostavan i svi koji ga izbjegavaju zapravo se bave nepotrebnim mistifikacijama.

Arhitektura i urbanizam jedino su dobri ako nas oslobađaju od mukotrpnih životnih nužnosti. U tome se sastoji njihova funkcionalnost. Ali time uloga dobre arhitekture ne prestaje. Dobra arhitektura trebala bi nas oslobađati od još jedne mukotrpnosti golog života - represivne trivijalnosti modernog društva. Arhitektura širi perspektivu i razmiče naše spoznaje daleko od medijskih, kulturnih i političkih površnosti koji su postali svakodnevnica suvremenog društva. Arhitektura bi trebala biti sublimirano iskustvo koje se ne može razložiti na proste faktore. Ona objedinjava tehnološka dostignuća, kulturne identitete i političke antagonizme. Kada se krećete kroz prostor i vrijeme dobro projektirane kuće ili dobro planiranog grada, ovo sublimirano iskustvo osjećate kao mješavinu estetskog užitka i osjećaja vlastite veličine. U tome je uloga oslobađajuće arhitekture ili slobodnog grada - u njima se čovjek može osjetiti velik.

Pri tome treba znati da se manje od četiri posto izgrađenih struktura na svijetu realizira kao rezultat planiranog arhitektonsko-urbanističkog postupka. Ruku na srce, u društvu se malo govori o arhitekturi, jer je ona, uz postojeće probleme, nevažna tema. Nažalost, količina dobre arhitekture smanjuje se i zbog još jednog razloga: arhitektura je izgubila svoje kognitivne aspekte, koji čovjeka uče o svijetu u kojem se nalazi i o njemu samom. Otuđila se i uglavnom se bavi tehničkim aspektima koje uvjetuje tržište. Pritom, paradoksalno, nikada nije bilo više arhitekata, urbanista, građevinara i drugih sudionika u procesu planirane i projektirane izgradnje, u kojem razina tehnoloških mogućnosti prerasta sposobnost čovjekova poimanja (može se izgraditi doslovno sve), u kojem čak ni novac donedavno nije bio problem. U posljednjih 30 godina ustrajava opscena naivnost cehovskih udruženja, uključenih u proces građenja. Veliki i skupi projekti, građeni prema idejama svjetskih celebrityja arhitekture i dizajna, ovjereni počastima birokrata i političara, reproduciraju društvenu trivijalnost. Arhitektura s potpisom i uspješno građevinsko poduzetništvo, hrani agresivnu trivijalnost kulturnih tržišta (muzeji), medijsku površnost žutog tiska (kuće i vikendice bogataša) i populističku ispraznosti društvenih elita (sportske arene i nogometni stadioni). Problem nastaje kad shvatimo da finalni rezultat nije dobra arhitektura koja oslobađa nego represivna socijalna isključivost koja, čak i kada je vješto oblikovana, ne predstavlja ništa više doli socijalnu pornografiju koju gledamo na stranicama lifestyle magazina.

Projekt mješovitog kompleksa na Cvjetnom trgu laka je meta za ovako kategoričan meritum. Od samog početka jasno je da se radi o arhitekturi koja niti ispunjava svoju funkciju - ne odgovara na stvarne potrebe Donjeg grada - niti nas oslobađa od potrošačke trivijalnosti postsocijalističkog grada. Naprotiv, kreira nepotreban, prevelik, oblikovno pretenciozan, socijalno isključiv i kontroliran okoliš usred javnih pješačkih tokova simboličkog identiteta grada. Također, ni kao urbani artefakt ne obećava da će nadograditi ono sublimno iskustvo urbanosti koje se ne može svesti samo na konzumaciju urbanih standarda ili potrebu za elitnim stanovanjem.

Ali zašto smo, i dalje, toliko fiksirani na arhitektonski projekt na Cvjetnom? Prije više od dvije godine, na samom početku slučaja, u Tribinama Grada na Novoj Vesi, okupili su se uvaženi arhitekti zagovaratelji projekta (i autor projekta prvi se i posljednji put pojavio u javnosti) i pokušali obraniti projekt pred aktivistima kojih je tada bilo neusporedivo manje nego danas. I tada kao i danas, arhitektonski i urbanistički argumenti nisu mogli legitimirati projekt. Arhitektura je ostala nijema. U pravu su bili oni koji tvrdili kako se radi o mnogo većim problemima nego što je jedan trg i jedna ulica. Ipak od tada do danas u javnosti su nastavili cirkulirali mnogi arhitektonski prijedlozi i kontraprijedlozi. Suprotstavljene strane su podjednako baratale urbanističkom i arhitektonskom ekspertizom. Organizirane su brojne stručne rasprave, a aktivisti, podjednako kao i gradska administracija, vrlo pažljivo koriste riječ 'struka'. I arhitekti - urbanisti su počeli gorljivo preispitivati vlastiti društveni angažman kao da se radi o specijalnoj vrsti arhitektonskog aktivizma. Jednu stvar, očito treba uvijek iznova demistificirati: arhitektura ne može legitimirati društvene pojave niti ima transformativni društveni potencijal. Nije ga nikad ni imala, jer uvijek dolazi poslije - kao reakcija na društvena gibanja. Zato je pogrešno koristiti sliku arhitektonskog projekta kao mjesto artikulacije problema u Varšavskoj. O arhitekturi i urbanizmu, pogotovo nakon početka radova na rampi i rušenja stabala, više ne treba raspravljati.

varsavska-radovi-350px

Filozof koji je prije 50 godina vrlo precizno pisao o represivnoj trivijalnosti modernog društva, Herbert Marcuse, tvrdio je da je blagostanje veliki društveni sedativ. Samo ljudi koji osjećaju nevolju i nepravdu mogu ustati na pobunu. Ako je tako, onda je očito došlo pravo vrijeme. Zagreb je postao grad u kojem se događaju brojne društvene nepravde. Pobuna na pločnicima Donjeg grada samo je jedna od tinjajućih pobuna koje će se možda zapaliti širom Hrvatske. Razloga je napretek. Mnogi su ispravno primijetili da je Varšavska dobar primjer zato što su prosvjednici uspješno kanalizirali pobunu na konkretan slučaj. Problem je artikuliran jasno - slikom trivijalne arhitekture i njezina investitora. Pobuna ima svoje ime i adresu.

Ipak, veliko je pitanje koliko je ova artikulacija precizna, a koliko i sama pati od sličnih trivijalnosti i površnih sudova koji su karakteristika hrvatskog društva. Pobunjenici u Varšavskoj dobar su uzorak, jer su šareni koliko i društvo. U prosvjednim povorkama zajedno stupa mlada populacija koja se zalaže za multikulturalnost i građani revoltirani, jer im je gradonačelnik Hercegovac. Kulturni aktivisti koji se bore za grad intenzivne urbane kulture i stanari, umirovljenici koji zatvaraju džez klubove zbog buke iza 22 sata. Studenti koji su prije godinu dana zbunjivali medije svojom ingenioznom taktikom kolektivnog vodstva i javne osobe koje dopuštaju da mediji od njih učine patnike i heroje. Ljudi koji razumiju prirodu urbaniteta Donjeg grada i naivčine koje misle da je unutrašnjost blokova javni prostor. Profesori koji su na prosvjed došli biciklom i kulturni dendiji koji su prije prosvjeda tražili parking u donjogradskim garažama. Građani koji razumiju da se gradska ekonomija mora udruživati s privatnim interesom i oni koji se a prirori protive privatnom vlasništvu. Umjetnici koji razumiju da se i Donji grad treba rušiti i graditi i povjesničari umjetnosti koji bi ga najradije konzervirali. Stanovnici tijesnih stubišta koji razumiju da je grad agonija života u zajednici i dizajneri privučeni revolucionarnim folklorom.

Ono što osjećam kao vrlo osobnu tjeskobu osjećaj je da se ove suprotnosti kriju u svakome od nas. Da se borimo protiv institucija, kulture, identiteta i koncepta grada u kojem i sami sudjelujemo svojim svakodnevnim praksama. Zbog toga je naša borba toliko udaljena od cilja. Koliko god to bilo marketinški nezgrapno, artikulacija problema u Varšavskoj mora postati preciznija i kompleksnija. Može se učiniti paradoksalno, ali vjerojatno je da u tome leži problem pokretanja šutljive većina građana koja ne sudjeluje u ovim pobunama, jer ne razumije o čemu se radi. Razumljivo je da nam ponekad treba zajednička zastava, iako smo vrlo razjedinjeni i ne dijelimo važne univerzalne stavove. Ipak za postizanje kritične mase koja će pokrenuti društvenu promjenu, potrebno je rasvijetliti neka važna univerzalna pitanja u kojima se prosvjednici razilaze. Praksa najnižeg zajedničkog nazivnika samo je još jedna trivijalizacija. U vremenu kada bolno osjećamo nemogućnost bilo kakve kolektivne akcije treba zahtijevati nemoguće.

U subotu se u povorci prema Ministarstvu vijorio Zagi - zastava Univerzijade iz '87. I u ono je vrijeme Zagreb trošio novac komunalnih doprinosa i gradio sportske objekte čije je održavanje ubrzo postalo problematično. Cijela ekonomija socijalističkog Grada i Republike bila je upogonjena adrenalinom roka izvršenja objekata. Društvena ekologija Grada ni tada nije bila mnogo vitalnija. Prije bi se moglo reći da je Grad živio u balonu od sapunice sličnom onome od prije dvije godine. Našu današnju situaciju treba gledati kroz tu vremensku perspektivu. Čak i ako je bitka za Varšavsku izgubljena, borba za slobodan i pravedan grad nije ni izbliza gotova.

komentar sa ZamirZinea:

Šteta, Marko, što ste uprskali dobar komentar završnom rečenicom, da, čak i ako je bitka za Varšavsku izgubljena,.... od kuda vam ta naopaka misao da je možda bitka za Varšavsku izgubljena, u trenucima kada je u Varšavskoj konačno izvojevana pobjeda građana, pod vodstvom Zelene akcije i Prava na grad. Gradskakupština grada Zsagreba sutra mora samo staviti točku na i. Slažemo se da time nije gotova borba za slobodan i pravedan grad, ali ovaj rat je dobivem. Radovi u Varšavskoj će se uskoro zaustaviti i garaže će se prenamjeniti u muzejski, izložbeni ili sličan prostor, a na mjestu ubijenih stabala posadit ćemo mladice. Slavko Sonntag 

Izvor: T via ZamirZine 

 



 
Ups! Zao nam je, ali samo registrovane korisnice/i mogu da objavljuju komentare, klikni ovde da se uloguješ ili registruješ

lgbt

Piše: Dušan Milojević

Dok je u Njujorku prošle nedelje ratifikovan zakon o istopolnim brakovima, što je prosl…

Mišel Fuko

Malo prije svoje smrti, Michel Foucault je pristao bez ustezanja govoriti dvojici američkih novinara. O borbi homoseksualaca, o sadomazohističkoj praksi, a prije svega o prijateljst…

drugaciji_svijet_je_moguc
ČETVRTI SVJETSKI RAT
Dražen Šimleša


Ekonomske alternative predstavljaju zaista poseban oblik borbe, možda upravo zato jer ih ljudi nekako najmanje očekuju u tom području. Razlog je što se neoliberalni kapitalizam čini toliko prevladavajućim da nam se ništa drugo ne čini realnim. No tijekom istraživanja za ovu knjigu i sam sam se ugodno iznenadio koliko nam se toga pruža na području, uvriježeno rečeno, ekonomije kako bismo poboljšali naš svijet. Što se tiče ekonomije i mogućnosti da ona služi i radi za ljude, a ne za malu skupinu na vrhu piramide moći, započet ćemo s konceptom kooperativa, kod nas poznatijih kao zadruge. Nakon toga ćemo predstaviti koncept fair trade ili poštene trgovine, eco-rata, LETS-a i na kraju mikrokreditiranja.



BILBORD novoZnate li šta je Kodeks Alimentarius? novoNoam Chomsky o najavi priznanja palestinske države: Upozorenje prije 'tsunamija' u Izraelu novoDnevnik ugostiteljskog radnika anarhista novoSvedoci brutalnog obračuna, Atina 29. 6. 2011. novoS naksalitima kroz prašumu, 6. deo novoAmy Winehouse, SIIIING!!! novoZG Pride 2011 combo novoVesti sa grčkih ulica novoS naksalitima kroz prašumu, 5. deo novoIstina - pismo srednjoškolke iz Fukušime



KontraTV / Submedia
SUBMEDIA | Puck shit up!
Ove nedelje:
1. 100 Seditions!
2. Riot in my Town
3. Nuck Block
4. Chilean Urban Eco-Defense
5. For the Lulz
6. Anti-G20 Comrades
Submedia | Puck shit up!
KontraTV / Aktuelno
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
Grčka vlada je glasala za novu rundu mera štednje, ne bi li obezbedila finansijsku injekciju od strane EU koja bi trabalo da spreči državni bankrot. Ali gnevni demonstranti su nasilno reagovali na takav ishod glasanja, i neposredno ispred parlamenta vode se žestoke bitke između policije i demonstranata. Prizori iz centra Atine podsećaju na ratište, dok u oblacima suzavca promiču figure sukobljenih strana. Stotine hiljada ljudi širom zemlje su stupili u dvodnevni štrajk protiv mera štednje. Oni kažu da je novo ogromno zaduživanje sa katastrofalnim kamatnim stopama taktika čije posledice su već iskusili i da neće ponovo nasesti na istu priču. O tome šta ta odluka grčkog parlamenta znači za Grčku i EU, za RT govori finansijski novinar (koji očigledno ima poteškoća da razlikuje anarhiste i provokatore) Demetri Kofinas.
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
KontraTV / Film
Stranac u šumi
Prvi kontakt u Amazonu: brazilska plemena govore o svojim iskustvima prvog kontakta sa belcima i opasnostima koje su potom usledile.
Stranac u šumi
KontraTV / Aktivizam
Španska revolucija
Španija je 15. maja pokrenula evropsku revoluciju. To što vlada potpuno medijsko pomračenje ne znači da španija ne sija nadom za bolje sutra! Širite zarazu!
Španska revolucija (Muse)
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
Kevin Kamps iz Beyond Nuclear, poznat kao ekspert za pitanja nuklearnog otpada, govori o drugoj havarisanoj nuklearki u Japanu kojoj preti topljenje jezgra reaktora, kao i o konstantnim emisijama radioaktivnih čestica iz nuklearnih elektrana u SAD.

Oko 300 milja jugozapadno od Fukušime nalazi se nuklearni reaktor Mondžu - prototip brzog (fast-breeder) reaktora koji je do vrha napunjenn plutonijumom, najsmrtonosnijim elementom na planeti Zemlji. Prošle godine, nekakav uređaj koji je težak tri tone, pao je na Mondžu reaktor i blokira pristup gorivnim šipkama u jezgru reaktora. Uprkos nekoliko pokušaja, stvari još uvek nisu pod kontrolom. Naredne nedelje ponovo će pokušati da uklone iz reaktora taj objekat težak tri tone, ali kritičari upozoravaju da je ta procedura izuzetno opasna i mogla bi da izazove eksploziju gorivnih šipki. Jedan zloslutni znak koliko je opasna situacija je to što je glavni menadžer elektrane nedavno izvršio samoubistvo. Oštećena NE Mondžu je nuklearna bomba koja svakog časa može da eksplodira što bi zbrisalo grad Kjoto koji se nalazi na svega 60 milja daleko od fabrike, sa populacijom od milion ljudi. A najveći grad u Japanu, Tokio, nalazi se na mestu koje je niz vetar u odnosu na havarisanu NE Mondžu.
Pa, šta sve to znači i šta ima novo u vezi sa ugroženim NE u Sjedinjenim Državama, u Nebraski?
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
Nakon nuklearne katastrofe u Fukušimi, mnogi ljudi su se pitali koji šta je kog đavola trebalo Japancima da prave nuklearnu elektranu na obali koja je pod stalnim udarima zemljotresa i cunamija. To je kao da su hteli da im se ovo desi - ko bi mogao da bude tako glup? Svakako, u Sjedinjenim Državama se smatra da su Amerikanci mnogo pažljiviji i da više vode računa o tome gde će sagraditi svoje nuklearne elektrane. E pa... nije tako.
NE Fort Calhoun koja se nalazi nadomak Omahe, Nebraska, potpuno je opkoljena vodom. Ali izgleda da to tako ide kada napravite NE posred plavne doline koja se prostire pored Misurija. Voda se zaustavla na nivou koji je pola metra IZNAD ravni na kojoj se nalazi elektrana - i jedina stvar koja sprečava da voda poplavi NE Fort Calhoun, baš kao što je to bio slučaj u Fukušimi, je gumeni zid visine dva metra koji je podignut oko elektrane. Ali nije to jedina ugrožena nuklearka. Nizvodno niz Misuri, na jugoistoku Nebraske, nalazi se NE Cooper koju takođe ugrožava poplava.
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
KontraTV / Aktivizam
People's Revolution at the Dam square
Prvomajske demonstracije širom Evrope i pokret 15 maja (M15) u Španiji su nagovestile novi trend. Ljudi počinju da reaguju, da izlaze na ulice i zauzimaju trgove širom Evrope. Španski pokret "Democracia Real" koji je nastao 15. maja izazvao je nastanak pokreta "Alithini Dimokratia" u Grčkoj deset dana kasnije. Kada se i u Holandiji pojavio sličan pokret, "Echte Democracie", od početka je koncipiran kao deo opštijeg jačanja evropske "Prave demoktarije". Ljudi su na ulicama, reaguju, diskutuju o situciji i odlučuju o svojoj budućnosti na pravi demokratski način. Oni istupaju protiv situacije u kojoj će "drugi oglučivati o njihovoj budućnosti bez njih".

Mi vas očekujemo!
Prava demokratija - otvorena skupština Groningena
http://realdemocracygroningen.wordpress.com
Echte Democracie - narodna revolucija u Holandiji
KontraTV / Aktuelno
Okeani pred izumiranjem
Novi izveštaj pomorskih naučnika kaže da postoji ozbiljna pretnja opstanku tri četvrtine svetskih koralnih grebena. To će imati ogromne posledice po raznovsnost morskog života u okeanima, a može čak biti i okidač novog ciklusa masovnog izumranja.
Okeanima preti izumiranje
 






[ Traži ]