Cetvrtak, Januar 22, 2009 - 07:48 PM NT -   5346 Reads Pošalji ovaj tekst svome prijatelju i/ili prijateljici p

Antinacionalistički nacionalizam

antideutschIzrazito njemacki fenomen, antideutsch pokret, pojavio se kao odgovor na antisemitizam, medutim, upravo u svom nazivu i nacinu na koji se manifestira skriva nacionalizam koji prozlazi iz tog, barem naizgled, antinacionalistickog koncepta. U tom ljevicarskom pokušaju da uništi i osudi jedan imperijalizam i mržnju baziranu na razlicitosti, ovaj njemacki pokret zapravo traži opravdanje za drugi imperijalizam i mržnju, samim time jer ga ni na koji nacin ne dovodi u pitanje.

Ideja da samo razumijevanje genocida, sjecanja na holokaust može dovesti ljude do želje za rušenjem sistema jest pogrešna. Kontinuirano pojavljivanje nacionalizma sugerira da je baš suprotno istina: razumijevanje genocida dovelo je ljude da mobiliziraju genocidne vojske, sjecanje na holokaust dovelo je ljude do njegova perpetuiranja. Senzitivni poete koji pamte gubitak, istraživaci koji su ga dokumentirali kao cistokrvni su znanstvenici koji su otkrili gradu atoma. Tehnicari su iskoristili pronalazak cijepanja atomske jezgre kako bi proizveli oružje koje cijepa jezgre svih atoma; nacionalisti koriste poeziju kako bi pocijepali i sjedinili ljudske populacije, kako bi mobilizirali genocidne vojske i izvršili novi holokaust.

Freddy Perlman: Kontinuirano pojavljivanje nacionalizma

 

Tijekom 90-ih, u pošti koju sam primao za fanzin koji sam izdavao, primijetio sam da Nijemci, cak i njemacki anarhisti, cudno reagiraju kada god dode do sukoba izmedu Izraela i Palestine. Uvijek bi bilo što izašlo u mom fanzinu i vezano uz tu temu bilo popraceno podužim pismom iziritiranog Nijemca koji me optužuje za palestinski nacionalizam ili gotovo antisemitizam. Nikad nisam primio slicno pismo pripadnika druge nacije, iako je fanzin distribuiran sve do Izraela, niti od Židova bilo koje druge nacionalnosti. Iz moje perspektive stajalište izneseno u fanzinu, ticuci se tog problema, nije bilo posebno kontroverzno: kao vecina pripadnika anarhistickog pokreta osudio sam nasilje i rasizam izraelske vojske i cionisticki naseljenicki pokret ostajuci pritom sumnjicav prema onima koji pokušavaju kapitalizirati ono što smatram razumljivim palestinskim ocajavanjem. Interpretirao sam ta pisma, u to vrijeme, samo kao prerevan trud dijela Nijemaca da se bude osjetljiv prema problemima koji se ticu židovskog naroda.

israelikaffiyeh_400

Prošle sam se jeseni, nakon par godina, vratio u Europu. Na svojim proputovanjima otkrio sam da je ono što se cinilo kao mala crna mrlja u njemackom radikalnom miljeu, evoluiralo u nešto što smatram zastranjenjem uma: “Anti -deutsch kritika”- revolucionarni nacionalizam zamaskiran u radikalni antinacionalizam. Sljedbenicima ovakve ideologije nije bitno suprotstaviti se kapitalizmu, rasizmu i hijerarhiji nego suprotstaviti se Njemackoj i antisemitizmu posebno, cak ako to obuhvaca podržavanje ostalih kapitalistickih nacija i drugacijih oblika rasizma. (1) Vidjevši da revolucija nece uslijediti, antidojc antifašisti odlucili su poduprijeti trenutacnu vladu Izraela i sve nepravde koje izvršava na racun nepravdi nanešenih Židovima u prošlosti.

U pocetku sam nailazio samo na tragove ovoga što slijedi. Penjuci se ogromnim stubištem EKH-a, beckog dugo stojeceg društvenog centra, naišao sam na malu parolu našaranu na zidu: “Suport Zionism” („Podupri cionizam“). Cudno, pomislih, ovdje, u anarhistickoj tvrdavi grafit koji poziva ljude da se ujedine za cilj koji vec podržavaju SAD više od bilo koje druge vlade na svijetu i odgovornog za raseljavanje i represiju citave populacije ljudi druge boje kože. U vjecnoj tradiciji skvotera koji se ne odvajaju od markera, dodao sam svoju opasku: “Dolje sa svim –izmima, podupri ljude, ne nacije.”

Sljedeci sam se tjedan zatekao u društvenom centru u Dresdenu. Medu mnogima koji su okupirali prostor bila su i dva Izraelca koja su - kao i mnogi mladi Izraelci koje sam upoznao na prijašnjim posjetima Europi (2) - putovali kontinentom kako bi izbjegli služenje u vojsci. S jednim od njih sam zapoceo razgovor o politici. Odbio je zauzeti stajalište u razgovoru o izraelsko-palestinskom sukobu - dovoljno zadivljujuci stav za osobu koja dolazi iz tako komplicirane situacije, koja je radije prihvatila egzil nego riskirala ubiti ili umrijeti za cilj u koji nije vjerovala. Ostali u Njemackoj, ipak, nisu poštivali njegovu odluku. Ispricao mi je što je doživio putujuci nekoliko dana s njemackim bendom; kada se ispostavilo da izbjegava vojnu službu druga osoba koja je takoder bila na turneji - njemacki ne-Židov inace predan revolucionarnoj politici - pobjesnjela je: “Ti ne bi služio da zaštitiš svoje ljude? Kukavico!”

antideutsch_01_400

Zastave nacionalnih država

Jedva dva dana kasnije, za vrijeme antifašisticke akcije u Leipzigu, doživio sam prvi „sudar“ s antidojcerima. Poštedjet cu vas detalja vezanih uz moje sudjelovanje u akciji - dovoljno je reci da smo prijatelj i ja satima tumarali zureci u fotokopirane mape, u nekoliko uzbudujucih trenutaka gonjeni specijalnom policijom kroz blokirane ulice i preko bodljikavih barikada, a na kraju je planirani fašisticki marš bio sprijecen.

Nakon putovanja južnom i istocnom Europom, u kojima fašizam sve više i više jaca, bilo je pravo olakšanje vidjeti da ga se negdje zauzdava. Ipak, nije bilo tako ohrabrujuce vidjeti zastave SAD-a, Izraela i Britanije kako se istovaruju na pocetnoj tocki antifašistickog marša.

Odmah sam otišao do mladica koji ih je istovarivao. Prijatelj Nijemac me upozorio da ne gubim vrijeme, ali bez obzira poslušali me ili ne, zanimalo me što imaju za reci u svoju obranu.

“Što radiš sa zastavom?”, pokazao sam na zvjezdice i pruge što ih je jedan mladac izvlacio iz kamiona.

“Marširat cemo s njima.”

“Ja sam iz SAD-a,” zapoceo sam, “i ne mogu jebeno vjerovati da ceš marširati sa zastavom SAD-a na ovom skupu. Zar ne znaš što ova zastava znaci?”

“Ali ovdje je drugacije! Ovdje ova zastava simbolizira antifašisticku borbu.”

adk1_400 

“Slušaj, svugdje u svijetu ta zastava prezentira isto: Hollywood, Coca-Colu, apsolutnu moc kapitalistickog tržišta. Kakve to veze ima sa slobodom?”

Njegov odgovor bio je gotovo placan: “Ali Britanija i SAD su porazile njemacku vladu. One su bile jedine koje su to mogle uciniti. Nosimo njihove zastave u znak sjecanja.”

“Ratovali su sa svojim vojskama podijeljenim u bijele i crne divizije i japanskim stanovnicima u internacionalnim kampovima. Oni se nisu borili za slobodu, nego za vlastitu nacionalnu moc - baš kao i u genocidnim ratovima protiv americkih domorodaca! Ta je zastava uprljana krvlju milijuna ljudi!”

“Ali bili su jedini koji su ovdje mogli zaustaviti naciste”, ponovio je poput ovce. Nisam si uhvatio posebno borbenog antidojcera.

“Taj se rat, kao prvo, i dogodio jer su ljudi pristali marširati pod zastavama, a dobili bi ga i bez zastava da ljudi kao što si ti nisu inzistirali na njima. Ako ceš marširati s tom zastavom iskljuci mene, a svaki antifašist u SAD-u poput mene ucinio bi isto. Otišao sam da pronadem vlastitu rutu kako bih blokirao fašiste - otuda luda scena potjere i bodljikavih barikada.

Tu noc, zaradivši ozljedu koja je potrajala tjednima, ostao sam prespavati u skvotu u Erfurtu. Ovdje je netko na svakom posteru na kojem je pisalo “Antifascist” zamijenio “fascist” sa “deutsch”. Kakvi ljudi smatraju da je zauzeti se protiv Njemacke važnije nego zauzeti se protiv fašizma?

globalintifada_400 

Intifada kao neprimjerena tema

Sve do Hamburga, moje zadnje stanice u Njemackoj, nisam diskutirao s pravim, aktivnim antidojcerom. To je bio netko koga sam poznavao; u 90-ima je organizirao koncert mom starom pank-rock bendu u nekom društveno-kulturnom centru u Njemackoj. Sad je bio mršaviji s više napuhanog, intelektualnog ozracja i tanko obrijanim brcicima.

“Da,” govorio je,” ali tvoj novi bend i ... nije tako dobar, zar ne?”. Klimao je glavom uzdignutih obrva.

“Nov smo bend”, odgovorio sam zaigrano. “ Tek smo naucili svirati nove instrumente. Poboljšat cemo se s vremenom. Ali da, sada možda i nismo tako dobri.”

“Tvoj posljednji bend”, pauzirao je dramatike radi, “nije se poboljšao s vremenom, mislim. Vidio sam vas na pocetku i na kraju zadnje turneje. Sjecaš li se?”

“Da, naravno. Slažem se.” Poniznost je bolja strana slave ako želiš potrajati sat vremena u pank krugovima.

“Znaš”, rekao je naginjuci glavu prema nazad i zagledavaši se u daljinu, “mislim da sam poceo gubiti interes kada je izašla snimka s pjesmom o Intifadi.” (3)

“Aha!”, uskliknuo sam, prakticki udarajuci po sveprisutnom stolu za igru, u Njemackoj poznatoj kao kicker i pomogo bog svakom strancu koji se suprotstavi i najpijanijem mjesnom igracu. “Antidojcer! Cekao sam na ovo! Bacimo se na posao!”

“Pa da, mislim da ima puno toga oko cega se ne slažemo! Ali možda i ne postoji razlog da pricamo o tome”.

Sasjekao me pogledom.

“Na primjer, kažeš da živiš u šumi - protiv si tehnologije i civilizacije, zar ne? Ali nama, znaš, tehnologija je nešto što jednostavno funkcionira. Širi se jer funkcionira.”

Imao je moju potpunu pozornost. “A ostali ljudi koji su manje, da tako kažem, napredni...?”

“Ah, vidim na što sugeriraš. Da, netko bi rekao da je to zapadnocentricno gledište, ali ljudi preuzimaju ovakav nacin života cim brže mogu.”

“Ali ne možeš tvrditi da je sve što se širi dobro. Znaš, kuga se isto širi. Kuga se širi zato što funkcionira! Ali svejedno, ja nisam protiv svih tehnologija - vec samo protiv onih koje promoviraju hijerarhiju ili potkopavaju naše iskustvo življenja. Na kraju krajeva, da svi žive kako žive ljudi u SAD-u i Njemackoj planet bi se uništio u jednoj generaciji.” “Kuga se širi zato što funkcionira”, ponovio je klimajuci glavom poluzatvorenih ociju i s poštovanjem prema mojoj mudroj dosjetci.

antideutsch_02_400 

Kasnije sam saznao, istražujuci antideutsch misao, da neki antideutsch pisci razmatraju svjetsku povijest u okvirima napretka civilizacije (tj. zapadne civilizacije) s implikacijom da su druge kulture primitivne. To je staromodna marksisticka analiza u kojoj je kapitalisticka tehnokracija etapa u ljudskoj evoluciji ka komunistickoj utopiji; to je bila izlika boljševicima i maoistima da prisile milijune ljudi na prestanak sa svojim tradicionalnim životnim navikama u cilju pridruživanja mašineriji industrijskog komunizma.

“Postoji nešto gore od kapitalizma i buržoaskog društva: njihovo barbarsko dokidanje”, piše jedan antidojcer i nastavlja pojašnjavajuci da misli na arapski nacionalizam kao i njemacki fašizam. Ovako razmišljajuci polako se SAD i Izrael predstavljaju stjegonošama kulture i napretka, a oni prljavi Arapi divljacima kojima je predana baklja nacisticke iracionalnosti i brutalnosti.

No vratimo se razgovoru u Hamburgu.

“Ali cemu zastave SAD-a na prosvjedima?”, inzistirao sam. “Ah, radi fore, da pobude ljude”, objasnio je. “Postoje odredeni ljudi koje je potrebno razljutiti tim zastavama. Znaš, u Njemackoj, desnicari iskorištavaju cijeli protuamericki pokret u vlastite svrhe.” “Ali zar nije potpuno reakcionarno nositi ih samo zato što smetaju tvojim neprijateljima? Znaci li to da moraš prihvatiti zastavu tako destruktivne i opresivne države.”

Kasnije sam otkrio u svojim istraživanjima da bi mi moj sugovornik, da je iskreni, tvrdokorni antidojcer, objasnio da, buduci da SAD opskrbljuje Izrael novcem i oružjem kako bi zauzdao cijeli Bliski istok i Palestincima cinio kako želi, SAD uopce nije destruktivna država, nego prije svega zaštitnik mira.

antideutsch_03_400

Pitanje koje razumiju samo Nijemci

Umjesto toga odlucio se na pomirbeni pristup: “Ovo je stvar Nijemaca, posebna za naš kontekst u Njemackoj. Ovdje, gdje se dogodio holokaust, naš je najvažniji posao boriti se protiv “njemacke snage” i zato su ove zastave dobre.”

Kratko sam se zamislio pa upitao: “Nije li veoma njemacki tvrditi da u kontekstu Njemacke imate posebno privilegirano gledište koje opravdava djela koja nemaju smisla nigdje drugdje?”.

Kako samo ime kaže, antidojceri ulažu poprilicno energije u etabliranje posebnog statusa Njemacke države-nacije kao zla goreg od ma kojeg drugog. Shodno tome, moj se sugovornik prihvatio objašnjavanja zašto se holokaust dogodio u Njemackoj, zašto se može dogoditi samo u Njemackoj i zašto je bio gori od bilo koje druge okrutnosti u povijesti. Po njemu, status Njemacke države kao zacetnika najgoreg od svih zlocina pruža njezinim gradanima posebna prava i moci pri kritici: poznajuci antisemitizam oni mogu bolje od drugih uvidjeti kako je to još uvijek najozbiljnija prijetnja s kojom se svijet suocava.

Ipak, nisam mogao pratiti njegovo argumentiranje do kraja, jer sam se još uvijek oporavljao od šoka uzrokovanog njegovim otpisivanjem ostalih rasistickih opresija i klanja.

“Čekaj, što sa ubijanjem americkih domorodaca?”, upitao sam. “To je bilo drugacije; to je jednostavno bio sukob oko zemlje i dobara i bio je zakljucen kad se zadnji Indijanac predao. Židovi su bili trajni zakonski gradani Njemacke te su iskljuceni iz cisto rasistickih i ideoloških razloga. Vjerojatno ceš reci da je u koncentracijskim logorima bilo i ne-Židova; ali Židovi su bili prave mete Shoah-e.” (4)

“Naravno, Židovi sada imaju sredstva da pricaju o svojim iskustvima u koncentracijskim logorima dok Romi, koji su još uvijek svugdje pod represijom i raseljeni, u nemogucnosti ni da ih se sasluša.” “Ne misliš li da je takva vrsta retorike pomalo antisemitska, govoreci kao da širom svijeta postoji židovska urota?”

antideutsch_05_400 

“Veoma je prikladno za ne-Židova kao što si ti da sve koji se ne slažu naziva antisemitima! Sjecaš li se da zadnji put kad sam ovdje bio s bendom, koji je govorio o Izraelu i Palestini, pola nas bilo Židovi. A što s mojim ranijim pitanjem? Nije li nacionalisticki izdvajati kontekst njemacke kulture van internacionalnog konteksta? Što se dogodilo s onim “bez granica, bez država?”

Odgovorio je frazom koja mi je sve objasnila: “Ali to ne uzima u obzir našu posebnu situaciju. Ovdje kažemo “uništi sve države, ali izraelsku državu posljednju”.

Problem postojanja države

U ovoj formulaciji stižemo do središnje zablude procionistickog stajališta; ideje da države štite svoje gradane. Ovo je osnovna pogreška u shvacanju kako djeluje moc države. Svaka vlada tvrdi svojim stanovnicima da postoji kako bi ih štitila od drugih vlada, ali kad se države bore ne umiru vladajuci, nego gradani. Tisuce i tisuce i tisuce Izraelaca poginulo je od osnutka Izraela 1948. godine. Bivši teroristi kao što su Shamir i Sharon osvojili su moc na valovima straha, uvjeravajuci svoje žrtve da ce, ako se bude moralo patiti, patiti Arapi. No njihova je politika nastavila rezultirati gubitkom i izraelskih života, dok oni umiru u starosti. (5)

U usporedbi s prije spomenutim Romima, koji su još uvijek gonjeni po cijeloj Europi, netko bi mogao reci da je Izraelcima i gore: zahvaljujuci milijardama i milijardama dolara iz SAD-a u mogucnosti su održavati umjetno visoki standard života, ali u svakom trenutku bombaš-samoubojica može ubiti njih ili njihove voljene. Moramo se zapitati da li bi se, ukoliko bi im se pružila prilika, vecina Roma odlucila za moc i luksuz pod Damoklovim macem s obzirom na trenutacne uvjete. Kada bi ih nekim cudom sudbina izabrala da protjeraju ljude s njihovog ognjišta i nastave rat, financiran od strane SAD-a, protiv ljudi koji su im bili prijatelji prošlih pola stoljeca, rezultati bi sigurno bili slicni.

Ni sudbina, naravno, nije poželjna. Da su Židovi u situaciji u kojoj su danas Romi takoder bi bila grozna tragedija. Ali nemojmo pomisliti da su to jedine dvije opcije za preživjele holokausta. Takav nedostatak mašte, koji sva pitanja svodi na izbor manjeg od dva zla, u srcu je svih slijepih ulica koje nam se danas u svijetu nude. To je isti onaj nedostatak mašte koji je doveo ljude do toga da se prije mobiliziraju oko Kerryja i Busha nego da se usprotive samoj vladi SAD-a; isti nedostatak mašte koji je naveo antidojcere na stranu izraelske države i protiv njezinih neprijatelja, a ne na našu stranu i protiv nacionalizma i mržnje.

antideutsch_06_400 

Istina, Židovi ubijeni diljem svijeta u posljednjih šest desetljeca ubijeni su od strane antisemita. Antisemitizam je procvjetao medu Arapima; to je uvelike zasluga antidojcera, koji su slijedili arapski nacionalizam u povijest sve do poveznica odredenih Arapa s njemackim nacistima. Ali tih nekoliko poveznica bile bi beznacajne da arapski antisemiti nisu mogli iskoristiti izraelska zlodjela u nadolazecim godinama kako bi regrutirali preobracenike. Današnje nasilje na Bliskom istoku nije izravni baštinik nacistickog holokausta; ono je prije rezultat nasilja pocinjenog od strane preživjelih tog holokausta koji su postali zlostavljaci – kao što to preživjeli cesto urade.

Do sada smo se jedva dotakli broja Palestinaca i ostalih Arapa koji su propatili u rukama izraelske države. Ako se vec i stvara argument koji državu vidi kao cuvara ljudskog bica, moraju se uzeti u obzir sva ljudska bica, a ne samo gradani odredene države - osim ako se ostale ne smatra „podljudima“. Ovdje možemo vidjeti da je cijena stvaranja i održavanja države Izrael kolosalna u okvirima patnje i smrti i Izraelaca i Palestinaca.

Kao anarhisti, objašnjenje za ovo možemo pronaci ne u urodenoj krvožednosti i antisemitizmu Arapa (niti imperijalistickom spletkarenju Židova kad smo vec kod toga), nego u nacinu kako nacionalisti i država-nacija suprotstavljaju ljudska bica jedna drugima. Nama je odgovor jasan: moramo se boriti protiv izraelske i palestinske države kao i protiv SAD-a, Njemacke i svih ostalih država. Dokle je god jedna netolerantna, nasilna, samointeresna vlada u mogucnosti opstojati bez da je se izazove, bit ce prelagano konkurentnoj vladi postrojiti svoje preplašene pristaše za cinjenje ubilackih djela. Takozvani pragmatici koji inzistiraju u opredjeljenju potpore jednoj ili drugoj od ovih bandi, samo bi nas naveli na održavanje cijele zbrke u vjecnosti. Možemo se solidarizirati s onim Palestincima i Izraelcima koji se na temelju prepoznavanja medusobne humanosti bore protiv svojih vlastodržaca. (6)

Kad postaneš čudovište protiv kakvog se boriš

Prije nego što završimo podsjetimo se korijena i mentaliteta antideutsch ideologije, jer dokazuje mnoge potencijalne klopke za radikalne ljevicare u današnjem globalnom kontekstu. Puno prije dolaska nacista na vlast u Njemackoj, opozicija kapitalizmu i bogatima bila je cesto usmjerena prema karikaturi “internacionalnog Židova”. Mnogi njemacki nacionalisti smatrali su da je proletarijat izgraden od ne-Židovskih Nijemaca iskorištenih od strane židovskih zajmodavaca; pretpostavka je bila da rješavajuci se Židova, kapitalisticki se sustav simbolicki cisti od svojih parazita. Antisemitizam je uzet zdravo za gotovo u mnogim revolucionarnim krugovima: Bakunjin, jedan od najpoznatijih ranih anarhistickih mislioca, imao je antisemitskih primjedbi, a Mussolini se glavom i bradom poceo interesirati za anarhizam. Revolucionarni aktivizam radnicke klase bio je razmatran od strane nacionalsocijalizma, a ništa manje je Mussolinijev crnokošuljaški bio razmatran od strane državnog socijalizma boljševika. Ovakvo kontrolorsko naslijede olakšava antidojcerima išcitavanje antisemitizma u radikalizmu njihovih suvremenika, bilo da ga tamo ima ili ne.

antideutsch_07_400
Neonacistički protest: pokradena estetika i slogani radikalne levice

Danas, u Njemackoj i drugim državama, fašisti, prihvativši ekološka i antiglobalizacijska stajališta, imaju slicne i cudne probleme. Bilo bi lijepo zaustaviti se na zakljucku da su antidojceri isprovocirani svojim neprijateljima bezrazumno prihvatili kontradiktorne pozicije. No cinjenica da su prešli u nacionalizam, i gotovo u rasizam, sugerira nešto podmuklije: u procesu otpora fašizmu njime su zaraženi; možda kao rezultat istih onih njemackih predispozicija kojima teže oponirati. Proucavanjem njihova primjera možemo prepoznati važnost razvoja nijansirane kritike odnosa moci, ali i prisjetiti se Nietzscheove misli da oni koji se bore sa cudovištima moraju pripaziti da i sami ne postanu jednim.

Svaki se holokaust opravdava zaštitom nevinih. U SAD-u za vrijeme istrebljivanja domorodackih amerikanaca (i kasnije, za vrijeme ere segregacije) govorilo se da obojani divljaci ugrožavaju bijele žene; u nacistickoj su Njemackoj gradani ciste „arijske krvi“ fetišizirani kao žrtve svjetske urote izroda. U stvaranju Židova kategorijama „ugroženih“, i „žrtvama opresije“, prije nego predavanju borbi protiv sveprisutne nepravde u svim oblicima, antidojceri su se predstavili kao huškaci rasistickog, nacionalistickog rata. Lako je uvidjeti kako njemacki radikalni ljevicari, gorljivi u udaljavanju sebe od svoje državne antisemitske povijesti i ocajni u oponiranju uzdižucem fašistickom pokretu, možda daju prioritet židovskom pitanju pred ostalim. No tako se ponekad pojavljuju nove strahote: proganjani postaju progonitelji, a ostali, nestrpljivi kako bi se cim prije iskupili za svoja prijašnja nedjela i progone, pred tim zatvaraju oci.

antideutsch_08_400 

Antideutsch drugarstvu prema Izraelu, jednom pokrenutom, nije nedostajalo opravdanja i ohrabrenja; postoji citava propagandna industrija stvorena da racionalizira izraelsku politiku, kao što postoji i ona koja to iskorištava u svrhu stvaranja arapskih grupa otpora. Izraelski su cionisti, doduše, žrtve u izraelsko-palestinskom sukobu kao što su to i palestinski bombaši samoubojice; problem jest što se obje strane ne bore kako bi završile sukob nego kako bi ga dobile.

Hezbolah 

Antideutsch fenomen trebao bi podsjecati anarhiste da ne nagle pri biranju strana u nacionalnom i etnickom razdoru. Morali bismo radije stati na stranu onih s kojima smo na istoj valnoj duljini u želji da se takav sukob prevlada. Možemo se zalagati na nacin demonstriran od strane mnogih aktivista koji se suprotstavljaju buldožerima izraelskih obrambenih snaga štiteci palestinske domove; ne kako bi jedna strana trijumfirala, nego kako bi se pomoglo ljudskim bicima da prežive neljudski sukob.

Sve je ovo sigurno zamršeno. U svijetu u kojem se svi u takvim konfliktima naizgled opredjeljuju za odredenu stranu, oni koji zauzimaju stranu protiv samog konflikta nalaze se razdvojenim od svih ostalih, cak i u sukobu s njima. No, naucimo nešto od antidojcera: oni, koji se predaju neuspjehu revolucionarne buducnosti, pretvaraju se, kako bi se zaštitili, u cudovišta kojima su donedavno oponirali.

 


Bilješke

(1) Rijec rasizam upotrijebljena je kako bi se skrenula pažnja na dvostruke standarde koje veliki broj bijelaca koristi pri razmatranju palestinsko-izraelskog sukoba. Jer što je drugo nego rasizam, ako se usporedujuci životne standarde prosjecne palestinske i izraelske obitelji ne primijeti nepravda. Takoder je nemoguce opisati politiku izraelske vlade koja zatvara, ponižava i dominira nad Palestincima na nacin na koji je aparthejd cinio domorodackim Afrikancima u JAR-u, a taj možemo nazvati rasistickim. Poneki se Palestinci takoder mogu smatrati rasistima, ali teško da su u poziciji da suoce Izraelce sa takvim dehumanizirajucim tretmanom.

(2) Izmedu ostalog, proveo sam vrijeme sa clanovima benda Dir Yassin, anarhistickim i anticionistickim bendom iz Izraela. Bili su intervjuirani u anarhopank magazinu Profane Existence iz 1998. godine, kojeg, ako imaš srece, još možeš pronaci.

(3) Uvredljiva pjesma, naziva „Nazovi teroristu teroristom“, bila je objašnjena bukletu:

„Naslov ove pjesme odnosi se na dobro poznatog ubojicu, posrednik Ujedinjenih naroda, grofa Folke Bernadottea, ubijenog po zapovijedi buduceg izraelskog politicara Yitzhaka Shamira. Bernadotte je bio imenovan 1948. pregovaracem izmedu palestinskih domorodaca i cionista koji su pokušavali osnovati izraelsku državu u njihovoj domovini. Bio je umirovljeni predstavnik švedskog Crvenog Križa i riskirao je život spašavajuci tisuce Židova iz koncentracijskih logora za vrijeme II. svjetskog rata. Nakon mjeseci proucavanja situacije, Bernadotte je zakljucio da, ako se cionistima eventualno dodijeli suverenitet nad dijelom Palestine, u ime ljudske pristojnosti, palestinskim izbjeglicama koji su protjerani cionistickim nasiljem, trebale bi se ponuditi dvije opcije: omoguciti im povratak na ukradenu zemlju ili ponuditi im kompenzaciju od novoosnovane izraelske države za ono što im je oduzeto. Dan nakon što je iznio prijedlog, ubili su ga cionisticki teroristi prema Shamirovim instrukcijama. U godinama nakon toga, uz potporu u medijima namjernog ignoriranja prošlosti i cinjenice da povijest uvijek pišu pobjednici, Shamir je bio u mogucnosti pridružiti se ostalim svjetskim liderima u odnošenju prema Palestincima, koji su se još opirali rasistickoj represiji njegova režima, kao „teroristima“ bez da itko iznese na vidjelo njegovu vlastitu krvlju natopljenu prošlost.“

(4) “Shoah“ je hebrejska rijec za holokaust.

(5) S iznimkom, naravno, izraelskog premijera Yitzhaka Rabina, koji je ubijen od strane cionistickog Židova zbog straha da bi mogao napredovati prema mirnom, zamislite, rješenju sukoba. Moglo bi se pomisliti, ako ništa, da ce to okrenuti izraelsku javnost protiv militantnog cionizma - ali ne, ojacao je uz pomoc tvrdokornih desnicara.

(6) U tom duhu, završio bih ovaj tekst pjesmom vodeceg izraelskog pjesnika Aharona Shabtaia:

I ja sam, takoder, proglasio rat:

Morat cete preusmjeriti dio sile

pregrupirane da izbriše Arape-

da ih odvede iz doma

i oduzme im zemlju-

i suociti je protiv mene.

Vi imate tenkove i položaje

i vojnike i bataljune;

imate ovnova rogovlja u rukama

kojim budite mase;

imate ljude za ispitivanja i torture;

imate celije za zadržavanje.

Ja imam samo ovo srce

kojim pružam utocište

arapskom djetetu.

Naciljaj ga:

a ako ga i razneseš

uvijek

uvijek ce ti se rugati.

 


Prijevod teksta je u tiskanom izdanju objavljen u petom broju Ispod plocnika. Tekst je objavljen anonimno, autor živi u SAD-u.

Izvor: ZaMirZine



 
Ups! Zao nam je, ali samo registrovane korisnice/i mogu da objavljuju komentare, klikni ovde da se uloguješ ili registruješ

lgbt

Piše: Dušan Milojević

Dok je u Njujorku prošle nedelje ratifikovan zakon o istopolnim brakovima, što je prosl…

Mišel Fuko

Malo prije svoje smrti, Michel Foucault je pristao bez ustezanja govoriti dvojici američkih novinara. O borbi homoseksualaca, o sadomazohističkoj praksi, a prije svega o prijateljst…

drugaciji_svijet_je_moguc
ČETVRTI SVJETSKI RAT
Dražen Šimleša


Ekonomske alternative predstavljaju zaista poseban oblik borbe, možda upravo zato jer ih ljudi nekako najmanje očekuju u tom području. Razlog je što se neoliberalni kapitalizam čini toliko prevladavajućim da nam se ništa drugo ne čini realnim. No tijekom istraživanja za ovu knjigu i sam sam se ugodno iznenadio koliko nam se toga pruža na području, uvriježeno rečeno, ekonomije kako bismo poboljšali naš svijet. Što se tiče ekonomije i mogućnosti da ona služi i radi za ljude, a ne za malu skupinu na vrhu piramide moći, započet ćemo s konceptom kooperativa, kod nas poznatijih kao zadruge. Nakon toga ćemo predstaviti koncept fair trade ili poštene trgovine, eco-rata, LETS-a i na kraju mikrokreditiranja.



BILBORD novoZnate li šta je Kodeks Alimentarius? novoNoam Chomsky o najavi priznanja palestinske države: Upozorenje prije 'tsunamija' u Izraelu novoDnevnik ugostiteljskog radnika anarhista novoSvedoci brutalnog obračuna, Atina 29. 6. 2011. novoS naksalitima kroz prašumu, 6. deo novoAmy Winehouse, SIIIING!!! novoZG Pride 2011 combo novoVesti sa grčkih ulica novoS naksalitima kroz prašumu, 5. deo novoIstina - pismo srednjoškolke iz Fukušime



KontraTV / Submedia
SUBMEDIA | Puck shit up!
Ove nedelje:
1. 100 Seditions!
2. Riot in my Town
3. Nuck Block
4. Chilean Urban Eco-Defense
5. For the Lulz
6. Anti-G20 Comrades
Submedia | Puck shit up!
KontraTV / Aktuelno
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
Grčka vlada je glasala za novu rundu mera štednje, ne bi li obezbedila finansijsku injekciju od strane EU koja bi trabalo da spreči državni bankrot. Ali gnevni demonstranti su nasilno reagovali na takav ishod glasanja, i neposredno ispred parlamenta vode se žestoke bitke između policije i demonstranata. Prizori iz centra Atine podsećaju na ratište, dok u oblacima suzavca promiču figure sukobljenih strana. Stotine hiljada ljudi širom zemlje su stupili u dvodnevni štrajk protiv mera štednje. Oni kažu da je novo ogromno zaduživanje sa katastrofalnim kamatnim stopama taktika čije posledice su već iskusili i da neće ponovo nasesti na istu priču. O tome šta ta odluka grčkog parlamenta znači za Grčku i EU, za RT govori finansijski novinar (koji očigledno ima poteškoća da razlikuje anarhiste i provokatore) Demetri Kofinas.
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
KontraTV / Film
Stranac u šumi
Prvi kontakt u Amazonu: brazilska plemena govore o svojim iskustvima prvog kontakta sa belcima i opasnostima koje su potom usledile.
Stranac u šumi
KontraTV / Aktivizam
Španska revolucija
Španija je 15. maja pokrenula evropsku revoluciju. To što vlada potpuno medijsko pomračenje ne znači da španija ne sija nadom za bolje sutra! Širite zarazu!
Španska revolucija (Muse)
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
Kevin Kamps iz Beyond Nuclear, poznat kao ekspert za pitanja nuklearnog otpada, govori o drugoj havarisanoj nuklearki u Japanu kojoj preti topljenje jezgra reaktora, kao i o konstantnim emisijama radioaktivnih čestica iz nuklearnih elektrana u SAD.

Oko 300 milja jugozapadno od Fukušime nalazi se nuklearni reaktor Mondžu - prototip brzog (fast-breeder) reaktora koji je do vrha napunjenn plutonijumom, najsmrtonosnijim elementom na planeti Zemlji. Prošle godine, nekakav uređaj koji je težak tri tone, pao je na Mondžu reaktor i blokira pristup gorivnim šipkama u jezgru reaktora. Uprkos nekoliko pokušaja, stvari još uvek nisu pod kontrolom. Naredne nedelje ponovo će pokušati da uklone iz reaktora taj objekat težak tri tone, ali kritičari upozoravaju da je ta procedura izuzetno opasna i mogla bi da izazove eksploziju gorivnih šipki. Jedan zloslutni znak koliko je opasna situacija je to što je glavni menadžer elektrane nedavno izvršio samoubistvo. Oštećena NE Mondžu je nuklearna bomba koja svakog časa može da eksplodira što bi zbrisalo grad Kjoto koji se nalazi na svega 60 milja daleko od fabrike, sa populacijom od milion ljudi. A najveći grad u Japanu, Tokio, nalazi se na mestu koje je niz vetar u odnosu na havarisanu NE Mondžu.
Pa, šta sve to znači i šta ima novo u vezi sa ugroženim NE u Sjedinjenim Državama, u Nebraski?
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
Nakon nuklearne katastrofe u Fukušimi, mnogi ljudi su se pitali koji šta je kog đavola trebalo Japancima da prave nuklearnu elektranu na obali koja je pod stalnim udarima zemljotresa i cunamija. To je kao da su hteli da im se ovo desi - ko bi mogao da bude tako glup? Svakako, u Sjedinjenim Državama se smatra da su Amerikanci mnogo pažljiviji i da više vode računa o tome gde će sagraditi svoje nuklearne elektrane. E pa... nije tako.
NE Fort Calhoun koja se nalazi nadomak Omahe, Nebraska, potpuno je opkoljena vodom. Ali izgleda da to tako ide kada napravite NE posred plavne doline koja se prostire pored Misurija. Voda se zaustavla na nivou koji je pola metra IZNAD ravni na kojoj se nalazi elektrana - i jedina stvar koja sprečava da voda poplavi NE Fort Calhoun, baš kao što je to bio slučaj u Fukušimi, je gumeni zid visine dva metra koji je podignut oko elektrane. Ali nije to jedina ugrožena nuklearka. Nizvodno niz Misuri, na jugoistoku Nebraske, nalazi se NE Cooper koju takođe ugrožava poplava.
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
KontraTV / Aktivizam
People's Revolution at the Dam square
Prvomajske demonstracije širom Evrope i pokret 15 maja (M15) u Španiji su nagovestile novi trend. Ljudi počinju da reaguju, da izlaze na ulice i zauzimaju trgove širom Evrope. Španski pokret "Democracia Real" koji je nastao 15. maja izazvao je nastanak pokreta "Alithini Dimokratia" u Grčkoj deset dana kasnije. Kada se i u Holandiji pojavio sličan pokret, "Echte Democracie", od početka je koncipiran kao deo opštijeg jačanja evropske "Prave demoktarije". Ljudi su na ulicama, reaguju, diskutuju o situciji i odlučuju o svojoj budućnosti na pravi demokratski način. Oni istupaju protiv situacije u kojoj će "drugi oglučivati o njihovoj budućnosti bez njih".

Mi vas očekujemo!
Prava demokratija - otvorena skupština Groningena
http://realdemocracygroningen.wordpress.com
Echte Democracie - narodna revolucija u Holandiji
KontraTV / Aktuelno
Okeani pred izumiranjem
Novi izveštaj pomorskih naučnika kaže da postoji ozbiljna pretnja opstanku tri četvrtine svetskih koralnih grebena. To će imati ogromne posledice po raznovsnost morskog života u okeanima, a može čak biti i okidač novog ciklusa masovnog izumranja.
Okeanima preti izumiranje
 






[ Traži ]