Utorak, Avgust 19, 2008 - 09:16 PM NT -   3516 Reads Pošalji ovaj tekst svome prijatelju i/ili prijateljici p

"Zeitgeist" balada za ovce

Ovaj film ljudima daje ono što ne mogu čuti ni u crkvi, ni u školi ni na televiziji: poriv i naviku da svaki mit, prije negoli na njega nasjednu, dobro onjuše sa svih strana. Piše: Damir Pilić

Svjetska slava Michaela Moorea očito je ohrabrila i druge autore dokumentarnih filmova da krenu krčiti prašumu političkih mitova na kojima počiva naš svijet. Tako smo dobili film “Zeitgeist” (“Duh vremena”) američkog autora Petera Josepha, koji propituje neke od najznačajnijih svjetskih mitova: mit o Isusu, napad na Ameriku 11. rujna 2001. te ulogu američke Banke federalnih rezervi u izbijanju svjetskih ratova, kao i određeni broj “teorija zavjere” koje se vezuju za ove tri glavne teme.

U lipnju 2007. film je pušten na web preko Googlea (i danas se može besplatno downloadirati), dok je remasterirana verzija nedavno prikazana na 4. Artivist Film Festivalu u Hollywoodu, gdje je film privukao veliku pažnju publike i osvojio nagradu za najbolji dokumentarac.

Film je dobio i brojne kritike, koje su vrlo slične kritikama koje dobiva i Moore: tezičnost, pristranost i nekorektno citiranje. Kritikama unatoč, ovaj film putuje web-bespućima brzinom usmene predaje i izaziva brojne komentare mladih: potpisani novinar dobio ga je od jednog splitskog studenta, koji ga je dobio od kolegice, koja ga je dobila od kolege...

Prvi dio filma, nazvan “Najveća priča ikad ispričana”, dovodi u sumnju originalnost velikih svjetskih religija (koje Joseph naziva “svjetskim šampionima lažnih obećanja i preuveličavanja”), dokazujući da su uglavnom izvedene iz astroloških mitova i tradicija drevnih naroda.

Tako autor predstavlja egipatskog boga Sunca Horusa kao prototip mnogih kasnijih Mesija (Atis iz Frigije, Krišna iz Indije, Dioniz iz Grčke, Mitra iz Perzije, Isus Krist), jer svi imaju iste atribute: rođeni su 25. prosinca od majke djevice, imali su 12 učenika i činili čuda te su tri dana nakon smrti svi uskrsnuli.

“Suština je da su postojali bezbrojni spasitelji širom svijeta i u različitim vremenima kojima odgovaraju ovi uopćeni opisi”, konstatira autor, pitajući se otkud baš ta obilježja.

Tri kralja traže Sunce

Tu Joseph poseže za “astroteološkom” pozadinom Biblije te dokazuje kako je npr. trenutak Isusova rođenja u potpunosti astrološki: zvijezda na istoku je Sirijus, najsvjetlija zvijezda na nebu koja se 24. prosinca poravnava s tri najsjajnije zvijezde Orionova pojasa, koje se zovu - Tri kralja, tako da imaginarna crta koja ih spaja pokazuje mjesto sunčeva izlaska na dan 25. prosinca.

Zato tri kralja iz Biblije prate zvijezdu na istoku - da pronađu sunčev izlazak, rađanje Sunca (Isusa). Sličnim astrološkim analogijama film tumači i druge mesijanske atribute, poput smrti i uskrsnuća za tri dana: Joseph pokazuje kako je ovaj mit baziran na zimskom solsticiju, kada sunce na svom putu prema jugu (gledano iz sjeverne hemisfere) dostiže svoju najnižu točku na nebu (sunčeva smrt), u tom položaju ostaje oko tri dana tijekom kojih se nastanjuje u području Južnog križa, odnosno zviježđa Kruks, da bi se potom počelo penjati prema sjeveru, simbolizirajući ponovno rođenje svemoćnog tvorca.

I zato je, kaže Joseph, rečeno: Sin (Sunce) koji je umro na križu bio je mrtav tri dana, da bi potom uskrsnuo i rodio se ponovo. Zato Isus s bezbrojnim ostalim sinovima Sunca dijeli isti koncept raspeća, trodnevne smrti i uskrsnuća: to je ustvari sunčevo prijelazno razdoblje prije negoli promijeni putanju natrag k sjevernoj hemisferi, donoseći proljeće, a time i spasenje.

Potom autor ističe da je najuočljivija astrološka simbolika u vezi s Isusom ona koja se tiče 12 sljedbenika: oni predstavljaju 12 zviježđa zodijaka s kojima Isus, s obzirom da je Sunce, putuje. Iz toga se izvodi zaključak da Biblija “ima više veze s astrologijom nego bilo čim drugim”, odnosno da je Biblija zapravo “literarni i astroteološki hibrid, kao i gotovo svi religijski mitovi prije nje”.

Politički stisak Vatikana

Film ističe tezu da je u stvarnosti Isus bio solarno božanstvo gnostičke kršćanske sekte, ali su političke strukture Rimskog Carstva historiziranjem Isusa - kroz doktrine usvojene na Prvom koncilu u Niceji 325. godine - htjele ostvariti društvenu kontrolu nad Europom.

“U idućih 1600 godina”, tvrdi Joseph, “Vatikan je zadržao svoj politički stisak oko europskog vrata, donoseći tako radosna vremena kao što je Mračno doba, zajedno s prosvjetljujućim događajima poput Križarskih ratova i Inkvizicije”. Kršćanstvo, zajedno sa svim ostalim teističkim sistemima vjerovanja, Joseph smatra “prijeevarom ovog doba”, jer podupire slijepo podčinjavanje vlasti i umanjuje ljudsku odgovornost pod izgovorom da “Bog” upravlja svime.

“Religiozni mit je najmoćniji izum ikad smišljen i služi kao psihološko tlo na kojem mogu bujati svi ostali mitovi”, zaključuje Joseph prvi dio filma. Drugi dio filma, pod naslovom “Cijeli svijet je pozornica”, obrađuje mit o 11. rujna, koji Joseph ocjenjuje kao “ključni događaj koji je poslužio kao pretekst za imperijalističku mobilizaciju”.

Osim što pomoću više svjedoka i stručnjaka sugerira da napad 11. rujna nije mogao biti izveden bez znanja i(li) pomoći američkih sigurnosnih službi (zaključak filmske ekspertize jest da karakteristike urušavanja zgrada kompleksa WTC-a “odgovaraju u potpunosti modelu nadziranog rušenja” građevinskim eksplozivom, koji je morao ranije biti postavljen u čelične stupove tornjeva), Joseph nudi i odgovor na pitanje zašto bi američka vlada žrtvovala 3000 svojih građana: zato da bi Bush mogao napasti Afganistan i Irak te uspostaviti američke vojne baze u glavnim naftonosnim zemljama i oko njih.

U tom kontekstu, na tragu poznatog Mooreva dokumentarca “Fahrenheit 9/11”, Joseph elaborira poslovne veze između obitelji Bin Laden i Bush u okviru Carlyle Grupe, jedne od najjačih svjetskih tvrtki trgovaca oružjem, koja ubire ogroman profit od postrujanskog “rata protiv terorizma”, kao i od ratova u Afganistanu i Iraku.

Joseph eksplicitno iznosi svoju verziju događaja od 11. rujna: “Kriminalni dijelovi vlade SAD-a inscenirali su lažnu terorističku akciju protiv vlastitih građana kako bi manipulacijom javnog mnijenja osigurali potporu svojim namjerama.

Ovakve stvari se rade godinama. 11. rujna je urađen iznutra.” Isti princip Amerika je, tvrdi autor, već koristila u 20. stoljeću, kad god bi trebalo utjecati na javno mnijenje i okrenuti ga prema proratnom raspoloženju.

Recimo, tako je 7. svibnja 1915. svjesno poslala svoj prekooceanski putnički brod “Lusitanija” kroz područje pod kontrolom njemačke ratne mornarice (1200 civilnih žrtava), nakon čega je dotad nezainteresiranu Ameriku zahvatio “val domoljubnoga gnjeva” te je ulazak u Prvi svjetski rat postao gotova stvar.

Tko je ubio McFaddena?

Isto tako je 7. prosinca 1941., tvrdi Joseph, namjerno dopušten japanski napad na Pearl Harbor, iako su američke vlasti znale što se sprema (2400 vojnih žrtava): uoči tog napada 83 posto Amerikanaca u anketama se izjašnjavalo protiv ulaska SAD-a u Drugi svjetski rat, dok se nakon napada milijun Amerikanaca dobrovoljno javilo u vojsku.

Slična je procedura ponovljena i 1964. insceniranim vijetkongovskim napadom na američke brodove u Zaljevu Tonkin, poslije čega je Amerika počela rat u Vijetnamu.

Autor “Zeitgeista” tvrdi da su ovakve operacije preuzete iz “nacističkog bukvara”, po uzoru na Hitlerov palež Reichstaga iz 1933., nakon čega je austrijski kaplar otpočeo svoj suludi niz “preventivnih ratova u nacionalnom interesu”, baš kako to nakon 11. rujna 2001. čini američki kauboj.

Zadnji dio filma nosi naslov “Ne obraćajte pažnju na ljude iza paravana”, a počinje izjavom predsjednika SAD-a Franklina Roosevelta iz 1933.: “Prava je istina da financijski elementi u velikim centrima upravljaju vladom još od vremena Andrewa Jacksona” (vladao od 1829. do 1837., op. D.P.). Kratko i jasno: “ljudi iza paravana” su međunarodni bankari, skupa s bogatim industrijalcima, trgovcima oružja i vlasnicima masovnih medija.

U filmu se izričito navode američke bankarske obitelji Rocekfelleri, Morgani, Wartburzi i Rothschildi (od kojih neke “drmaju” američkim i svjetskim gospodarstvom već više od 200 godina), koje su početkom 20. stoljeća natjerale američku vladu da stvori centralno-bankovni sistem i donese “Dekret o federalnim rezervama”, što Joseph drži “iskrom koju je međunarodno bankarstvo trebalo da bi počelo svoj plan”, citirajući pritom ondašnjeg kongresmena Louisa McFaddena: “Uspostavlja se svjetski bankarski sistem, superdržava pod kontrolom međunarodnih bankara koji rade udruženo na porobljavanju svijeta radi vlastitog zadovoljstva.

Ovaj zakon predstavlja uzurpaciju vlasti.” Joseph na ovome mjestu ne propušta istaknuti da se kongresmen McFadden još godinama bunio protiv svemoći bankarskih kartela, sve dok konačno, nakon dva neuspješna atentata, nije otrovan na jednom banketu.

Autor filma tvrdi da su manipuliranjem količine novca u optjecaju svjetski bankari namjerno izazvali više svjetskih kriza, poput one između 1929. i 1933. (“Velika depresija”). Onaj tko određuje količinu novca u optjecaju, time određuje i vrijednost novca, rezonira Joseph, što znači da ima moć da čitave ekonomije i čitava društva baci na koljena.

Važno je znati, ističe autor, da su Federalne rezerve privatna korporacija: u suštini, vlasnici Federalnih rezerva zapravo su vlasnici i vladari svijeta. Ovim ljudima rat je idealan za stjecanje enormnog profita, jer je država u ratu prisiljena da od Banke federalnih rezervi uzima puno više novca nego inače (naravno, uz kamatu).

Recimo, Joseph iznosi kako je Prvi svjetski rat Ameriku koštao 323.000 života, ali je G. D. Rockefelleru donio zaradu od 200 milijuna dolara (po današnjim mjerilima oko 1,9 milijardi), dok je u novcu rat Ameriku stajao 30 milijardi dolara, većinom posuđenih od Banke federalnih rezervi: naravno, uz kamatu.

Napominje i kako je u Drugi svjetski rat SAD uveo predsjednik Roosevelt, i sam iz obitelji newyorških bankara, čiji je ujak Frederick bio član prvog upravnog odbora Federalnih rezerva. Za svjetske bankare pritom je, tvrdi Joseph, najvažnije da rat ne završi prerano.

Idealan rat je onaj koji traje, a tom zahtjevu savršeno odgovara aktualni “rat protiv terorizma”. Kako Joseph navodi, terorizam nije samo “sistematično korištenje terora, koji se manifestira nasiljem ili zastrašivanjem, a u cilju izazivanja straha”, nego i “tehnika koju koriste vlade da bi manipulirale javnim mnijenjem u funkciji ostvarenja određenog cilja”.

Lice neprijatelja

Pozivajući se na teoriju nacističkog filozofa Carla Schmitta prema kojoj “morate imati lik neprijatelja da biste formirali društvo”, američki povjesničar Webster Tarpley u filmu govori kako “cjelokupna vladajuća elita SAD-a vidi terorizam kao najbolje i jedino sredstvo kojim se osigurava društveno jedinstvo i pomoću kojeg se društvu predstavlja lice neprijatelja”.

A gdje su tu masovni mediji? Oni u principu podržavaju “ljude iza paravana”, jer su to, kako tvrdi Joseph - isti ljudi. Autor “Zeitgeista” jasno poručuje kako “zadnja stvar koju ljudi iza paravana žele jest svjesna, informirana javnost sposobna kritički razmišljati”.

I upravo zato se, zaključuje Joseph, neprestano gradi jedan lažni “duh vremena” uz pomoć religije, mass-medija i obrazovnog sistema.

“Pokušavaju vas držati u jednom naivnom, izoliranom balonu, i to vraški dobro čine”, poručuje na kraju autor “Zeitgeista”, filma koji je u odjavnoj špici klasificiran kao “obrazovni”, i koji doista - čak i ako su kritičari filma u pravu - našoj mladeži može dati ono što ne može čuti ni u crkvi, ni u školi ni na televiziji: poriv i naviku da svaki mit, prije negoli na njega nasjednu, dobro onjuše sa svih strana.

Izvor: slobodnadalmacija.hr



 
Ups! Zao nam je, ali samo registrovane korisnice/i mogu da objavljuju komentare, klikni ovde da se uloguješ ili registruješ

lgbt

Piše: Dušan Milojević

Dok je u Njujorku prošle nedelje ratifikovan zakon o istopolnim brakovima, što je prosl…

Mišel Fuko

Malo prije svoje smrti, Michel Foucault je pristao bez ustezanja govoriti dvojici američkih novinara. O borbi homoseksualaca, o sadomazohističkoj praksi, a prije svega o prijateljst…

drugaciji_svijet_je_moguc
ČETVRTI SVJETSKI RAT
Dražen Šimleša


Ekonomske alternative predstavljaju zaista poseban oblik borbe, možda upravo zato jer ih ljudi nekako najmanje očekuju u tom području. Razlog je što se neoliberalni kapitalizam čini toliko prevladavajućim da nam se ništa drugo ne čini realnim. No tijekom istraživanja za ovu knjigu i sam sam se ugodno iznenadio koliko nam se toga pruža na području, uvriježeno rečeno, ekonomije kako bismo poboljšali naš svijet. Što se tiče ekonomije i mogućnosti da ona služi i radi za ljude, a ne za malu skupinu na vrhu piramide moći, započet ćemo s konceptom kooperativa, kod nas poznatijih kao zadruge. Nakon toga ćemo predstaviti koncept fair trade ili poštene trgovine, eco-rata, LETS-a i na kraju mikrokreditiranja.



BILBORD novoZnate li šta je Kodeks Alimentarius? novoNoam Chomsky o najavi priznanja palestinske države: Upozorenje prije 'tsunamija' u Izraelu novoDnevnik ugostiteljskog radnika anarhista novoSvedoci brutalnog obračuna, Atina 29. 6. 2011. novoS naksalitima kroz prašumu, 6. deo novoAmy Winehouse, SIIIING!!! novoZG Pride 2011 combo novoVesti sa grčkih ulica novoS naksalitima kroz prašumu, 5. deo novoIstina - pismo srednjoškolke iz Fukušime



KontraTV / Submedia
SUBMEDIA | Puck shit up!
Ove nedelje:
1. 100 Seditions!
2. Riot in my Town
3. Nuck Block
4. Chilean Urban Eco-Defense
5. For the Lulz
6. Anti-G20 Comrades
Submedia | Puck shit up!
KontraTV / Aktuelno
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
Grčka vlada je glasala za novu rundu mera štednje, ne bi li obezbedila finansijsku injekciju od strane EU koja bi trabalo da spreči državni bankrot. Ali gnevni demonstranti su nasilno reagovali na takav ishod glasanja, i neposredno ispred parlamenta vode se žestoke bitke između policije i demonstranata. Prizori iz centra Atine podsećaju na ratište, dok u oblacima suzavca promiču figure sukobljenih strana. Stotine hiljada ljudi širom zemlje su stupili u dvodnevni štrajk protiv mera štednje. Oni kažu da je novo ogromno zaduživanje sa katastrofalnim kamatnim stopama taktika čije posledice su već iskusili i da neće ponovo nasesti na istu priču. O tome šta ta odluka grčkog parlamenta znači za Grčku i EU, za RT govori finansijski novinar (koji očigledno ima poteškoća da razlikuje anarhiste i provokatore) Demetri Kofinas.
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
KontraTV / Film
Stranac u šumi
Prvi kontakt u Amazonu: brazilska plemena govore o svojim iskustvima prvog kontakta sa belcima i opasnostima koje su potom usledile.
Stranac u šumi
KontraTV / Aktivizam
Španska revolucija
Španija je 15. maja pokrenula evropsku revoluciju. To što vlada potpuno medijsko pomračenje ne znači da španija ne sija nadom za bolje sutra! Širite zarazu!
Španska revolucija (Muse)
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
Kevin Kamps iz Beyond Nuclear, poznat kao ekspert za pitanja nuklearnog otpada, govori o drugoj havarisanoj nuklearki u Japanu kojoj preti topljenje jezgra reaktora, kao i o konstantnim emisijama radioaktivnih čestica iz nuklearnih elektrana u SAD.

Oko 300 milja jugozapadno od Fukušime nalazi se nuklearni reaktor Mondžu - prototip brzog (fast-breeder) reaktora koji je do vrha napunjenn plutonijumom, najsmrtonosnijim elementom na planeti Zemlji. Prošle godine, nekakav uređaj koji je težak tri tone, pao je na Mondžu reaktor i blokira pristup gorivnim šipkama u jezgru reaktora. Uprkos nekoliko pokušaja, stvari još uvek nisu pod kontrolom. Naredne nedelje ponovo će pokušati da uklone iz reaktora taj objekat težak tri tone, ali kritičari upozoravaju da je ta procedura izuzetno opasna i mogla bi da izazove eksploziju gorivnih šipki. Jedan zloslutni znak koliko je opasna situacija je to što je glavni menadžer elektrane nedavno izvršio samoubistvo. Oštećena NE Mondžu je nuklearna bomba koja svakog časa može da eksplodira što bi zbrisalo grad Kjoto koji se nalazi na svega 60 milja daleko od fabrike, sa populacijom od milion ljudi. A najveći grad u Japanu, Tokio, nalazi se na mestu koje je niz vetar u odnosu na havarisanu NE Mondžu.
Pa, šta sve to znači i šta ima novo u vezi sa ugroženim NE u Sjedinjenim Državama, u Nebraski?
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
Nakon nuklearne katastrofe u Fukušimi, mnogi ljudi su se pitali koji šta je kog đavola trebalo Japancima da prave nuklearnu elektranu na obali koja je pod stalnim udarima zemljotresa i cunamija. To je kao da su hteli da im se ovo desi - ko bi mogao da bude tako glup? Svakako, u Sjedinjenim Državama se smatra da su Amerikanci mnogo pažljiviji i da više vode računa o tome gde će sagraditi svoje nuklearne elektrane. E pa... nije tako.
NE Fort Calhoun koja se nalazi nadomak Omahe, Nebraska, potpuno je opkoljena vodom. Ali izgleda da to tako ide kada napravite NE posred plavne doline koja se prostire pored Misurija. Voda se zaustavla na nivou koji je pola metra IZNAD ravni na kojoj se nalazi elektrana - i jedina stvar koja sprečava da voda poplavi NE Fort Calhoun, baš kao što je to bio slučaj u Fukušimi, je gumeni zid visine dva metra koji je podignut oko elektrane. Ali nije to jedina ugrožena nuklearka. Nizvodno niz Misuri, na jugoistoku Nebraske, nalazi se NE Cooper koju takođe ugrožava poplava.
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
KontraTV / Aktivizam
People's Revolution at the Dam square
Prvomajske demonstracije širom Evrope i pokret 15 maja (M15) u Španiji su nagovestile novi trend. Ljudi počinju da reaguju, da izlaze na ulice i zauzimaju trgove širom Evrope. Španski pokret "Democracia Real" koji je nastao 15. maja izazvao je nastanak pokreta "Alithini Dimokratia" u Grčkoj deset dana kasnije. Kada se i u Holandiji pojavio sličan pokret, "Echte Democracie", od početka je koncipiran kao deo opštijeg jačanja evropske "Prave demoktarije". Ljudi su na ulicama, reaguju, diskutuju o situciji i odlučuju o svojoj budućnosti na pravi demokratski način. Oni istupaju protiv situacije u kojoj će "drugi oglučivati o njihovoj budućnosti bez njih".

Mi vas očekujemo!
Prava demokratija - otvorena skupština Groningena
http://realdemocracygroningen.wordpress.com
Echte Democracie - narodna revolucija u Holandiji
KontraTV / Aktuelno
Okeani pred izumiranjem
Novi izveštaj pomorskih naučnika kaže da postoji ozbiljna pretnja opstanku tri četvrtine svetskih koralnih grebena. To će imati ogromne posledice po raznovsnost morskog života u okeanima, a može čak biti i okidač novog ciklusa masovnog izumranja.
Okeanima preti izumiranje
 






[ Traži ]