Petak, April 20, 2007 - 09:12 PM NT -   1434 Reads Pošalji ovaj tekst svome prijatelju i/ili prijateljici p

Koprcanje u blatu subkulturnog geta

(ilitiga Moje viđenje Anarhofeminističkog festivala u Zagrebu 13./14./15. travnja 2007.god.)

U Zagrebu se nedavno održao prvi anarhofeministički festival u hrvatskoj, koji je "zamišljen kao niz predavanja / diskusija / projekcija / radionica / izložbi / prezentacija / performansa koji predstavljaju, opisuju, nadopunjuju, proširuju i definiraju pojam i ideje anarhofeminizma." Festival je trajao tri dana, a održavao se na više lokacija, uključujuči već poznate prostorije Zelene akcije u kojima se odvijala glavnina programa. Kad sam prvi put naišao na vijest o ovom događanju bio sam iznimno sretan što se nakon dužeg vremena i stagnacije opet nešto počelo događati, a da je izravno vezano uz sam anarhizam. Naime, anarhizam u Hrvatskoj se danas uglavnom svodi na svega nekolicinu aktivnih grupa i pojedinaca koji se trude održavati kontinuitet rada, i na tome im svaka čast. Jedna od tih aktivnih grupa je Anfema (Anarhofeministička akcija) koja je ujedno organizirala sam festival. Pomno sam pratio websajt festivala jer me zanimao sam program festivala, na kojem sam imao želju sudjelovati. Kad je program napokon postavljen, ugodno sam se iznenadio. Oduševio me dobar izbor tema i problematika o kojima je trebalo otvoreno razgovarati ili tek ukazati na njih, ali iznad svega vidno prisutna ozbiljnost koja je obećavala. U oko mi je upao dodatak programu koji se odnosio na koncerte d.i.y / hc-punk karaktera. "Opet se nemože bez toga!", - pomislio sam, jer anarhizam osim jake stigme nasilja, prati također dosta jaka predrasuda "anarhizam=punk" koja definitivno makar u teoriji nije točna, te smatram da se anarhisti protiv ovog (i sličnih) stereotipa trebaju boriti jednako kao i protiv onih o anarhizmu kao barbarskom nihilističkom pokretu huligana i nasilnika. Ovakve predrasude i stereotipi odbijaju "obične ljude" da se zainteresiraju za ideju koja se između ostalog, upravo njima i obraća.

Kad sam došao pred haustor koji vodi u prostorije Zelene akcije na prvi dan festivala, shvatio sam da su se moja pretpostavljanja ipak ostvarila. Predvorje je bilo prepuno zagriženih alternativaca u crnom koji su ležali ili spavali po podu, uz naravno neizbježne pse, a mjestom su se širili neugodni mirisi još od ulaska u haustor. Sasvim dovoljno da bilo kojeg znatiželjnika ili slučajnog prolaznika odvrati od same pomisli da otiđe provjeriti što se tamo zapravo događa. Distribucije su uglavnom bile više orijentirane na glazbu nego na sam anarhizam, a atmosfera je sveukupno bila dosta ležerna. Malo sam prošvrljao okolo, nakratko posjetio predavanje i radionicu, te sam zaključio sljedeće; na radionicama i predavanjima sudjelovali su isključivo sami sudionici programa, većinom gosti iz drugih zemalja (vjerojatno su i bili pozvani samo da čine brojku na festu), a ni oni sami nisu nimalo odskakali od klišejizirane slike svojih kolega/ica. Za vrijeme dok sam ja bio prisutan na festivalu, uspio sam razabrati samo dvije zainteresirane cure koje su se (uključujući mene) došle informirati o anarhizmu, a da se nisu ni najmanje uklapale u postojeću sliku. Bilo mi je užasno neugodno jer sam ja također odskakao od ostatka prisutnih, te sam se relativno brzo udaljio s događanja. U nadi da će ipak biti malo drugačije, vratio sam se sljedeći dan te ostao još kraće nego prvi. Čuo sam još neke kritike od posjetitelja festivala koje su uglavnom bile usmjerene na realizaciju samog programa, ali i određenu dozu neozbiljnosti, no to bih ipak ostavio sa strane.

Ovim tekstom želim ukazati na jedan od problema u anarhističkom pokretu, a to je koprcanje u blatu subkulturnog geta, i nepokazivanje ama baš nikakve želje da se anarhizam pokuša predstaviti ljudima koji nisu dio omladinskih subkultura na jedan drukčiji način, te tako iz toga blata i izaći. Ideja anarhizma se nažalost vrti u krug, već godinama, umjesto da se napori i energija kanaliziraju prema širenju ideje van subkulturnih sfera, ona se još više zatvara. U vremenu kada se raspala jugoslavenska država zaista nije bilo skoro nikakve logistike koja bi nas dočekala, pa je anarho-punk dobro poslužio kao primarna agitacijsko/propagandna baza. Vrijeme je da napokon učinimo jedan korak dalje od toga, te se otvorimo novim potencijalnim slobodarima/kama. Umjesto u subkulturnim sferama, anarhisti bi trebali usmjeriti svoju propagandu te prakticirati solidarnost i s najsiromašnijim i najugroženijim slojevima društva, koji su dosada s anarhističke strane bili u potpunosti zanemareni. Stoga nije ni čudo da uz sav uloženi trud i energiju napreduje puževim koracima, te da se anarhističkom pokretu uz ostale "epitete", prišivaju i oni o njemu kao elitističkom/sitnoburžujskom pokretu.

Mislim da ovim stavom zastupam mišljenje velikog broja ljudi, koji s pravom ne žele biti dio sekte u kojoj mogu participirati samo "podobni", te u kojoj se ideja o slobodnom društvu propovijeda među već "prosvijećenima". Anarhizam ima veliki potencijal, i ako postignemo da on uhvati korijena među običnim eksploatiranim narodom, imat ćemo priliku gledati kako se naše želje i ideje o slobodnijem društvu pretvaraju u stvarnost.

U nadi za izazivanjem bilo kakvih reakcija i pokretanjem konstruktivne diskusije na širem nivou.

Vaš Jeftini Šminker

Izvor: http://www.zamirzine.net/spip.php?article4601

 
Ups! Zao nam je, ali samo registrovane korisnice/i mogu da objavljuju komentare, klikni ovde da se uloguješ ili registruješ

lgbt

Piše: Dušan Milojević

Dok je u Njujorku prošle nedelje ratifikovan zakon o istopolnim brakovima, što je prosl…

Mišel Fuko

Malo prije svoje smrti, Michel Foucault je pristao bez ustezanja govoriti dvojici američkih novinara. O borbi homoseksualaca, o sadomazohističkoj praksi, a prije svega o prijateljst…

drugaciji_svijet_je_moguc
ČETVRTI SVJETSKI RAT
Dražen Šimleša


Ekonomske alternative predstavljaju zaista poseban oblik borbe, možda upravo zato jer ih ljudi nekako najmanje očekuju u tom području. Razlog je što se neoliberalni kapitalizam čini toliko prevladavajućim da nam se ništa drugo ne čini realnim. No tijekom istraživanja za ovu knjigu i sam sam se ugodno iznenadio koliko nam se toga pruža na području, uvriježeno rečeno, ekonomije kako bismo poboljšali naš svijet. Što se tiče ekonomije i mogućnosti da ona služi i radi za ljude, a ne za malu skupinu na vrhu piramide moći, započet ćemo s konceptom kooperativa, kod nas poznatijih kao zadruge. Nakon toga ćemo predstaviti koncept fair trade ili poštene trgovine, eco-rata, LETS-a i na kraju mikrokreditiranja.



BILBORD novoZnate li šta je Kodeks Alimentarius? novoNoam Chomsky o najavi priznanja palestinske države: Upozorenje prije 'tsunamija' u Izraelu novoDnevnik ugostiteljskog radnika anarhista novoSvedoci brutalnog obračuna, Atina 29. 6. 2011. novoS naksalitima kroz prašumu, 6. deo novoAmy Winehouse, SIIIING!!! novoZG Pride 2011 combo novoVesti sa grčkih ulica novoS naksalitima kroz prašumu, 5. deo novoIstina - pismo srednjoškolke iz Fukušime



KontraTV / Submedia
SUBMEDIA | Puck shit up!
Ove nedelje:
1. 100 Seditions!
2. Riot in my Town
3. Nuck Block
4. Chilean Urban Eco-Defense
5. For the Lulz
6. Anti-G20 Comrades
Submedia | Puck shit up!
KontraTV / Aktuelno
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
Grčka vlada je glasala za novu rundu mera štednje, ne bi li obezbedila finansijsku injekciju od strane EU koja bi trabalo da spreči državni bankrot. Ali gnevni demonstranti su nasilno reagovali na takav ishod glasanja, i neposredno ispred parlamenta vode se žestoke bitke između policije i demonstranata. Prizori iz centra Atine podsećaju na ratište, dok u oblacima suzavca promiču figure sukobljenih strana. Stotine hiljada ljudi širom zemlje su stupili u dvodnevni štrajk protiv mera štednje. Oni kažu da je novo ogromno zaduživanje sa katastrofalnim kamatnim stopama taktika čije posledice su već iskusili i da neće ponovo nasesti na istu priču. O tome šta ta odluka grčkog parlamenta znači za Grčku i EU, za RT govori finansijski novinar (koji očigledno ima poteškoća da razlikuje anarhiste i provokatore) Demetri Kofinas.
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
KontraTV / Film
Stranac u šumi
Prvi kontakt u Amazonu: brazilska plemena govore o svojim iskustvima prvog kontakta sa belcima i opasnostima koje su potom usledile.
Stranac u šumi
KontraTV / Aktivizam
Španska revolucija
Španija je 15. maja pokrenula evropsku revoluciju. To što vlada potpuno medijsko pomračenje ne znači da španija ne sija nadom za bolje sutra! Širite zarazu!
Španska revolucija (Muse)
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
Kevin Kamps iz Beyond Nuclear, poznat kao ekspert za pitanja nuklearnog otpada, govori o drugoj havarisanoj nuklearki u Japanu kojoj preti topljenje jezgra reaktora, kao i o konstantnim emisijama radioaktivnih čestica iz nuklearnih elektrana u SAD.

Oko 300 milja jugozapadno od Fukušime nalazi se nuklearni reaktor Mondžu - prototip brzog (fast-breeder) reaktora koji je do vrha napunjenn plutonijumom, najsmrtonosnijim elementom na planeti Zemlji. Prošle godine, nekakav uređaj koji je težak tri tone, pao je na Mondžu reaktor i blokira pristup gorivnim šipkama u jezgru reaktora. Uprkos nekoliko pokušaja, stvari još uvek nisu pod kontrolom. Naredne nedelje ponovo će pokušati da uklone iz reaktora taj objekat težak tri tone, ali kritičari upozoravaju da je ta procedura izuzetno opasna i mogla bi da izazove eksploziju gorivnih šipki. Jedan zloslutni znak koliko je opasna situacija je to što je glavni menadžer elektrane nedavno izvršio samoubistvo. Oštećena NE Mondžu je nuklearna bomba koja svakog časa može da eksplodira što bi zbrisalo grad Kjoto koji se nalazi na svega 60 milja daleko od fabrike, sa populacijom od milion ljudi. A najveći grad u Japanu, Tokio, nalazi se na mestu koje je niz vetar u odnosu na havarisanu NE Mondžu.
Pa, šta sve to znači i šta ima novo u vezi sa ugroženim NE u Sjedinjenim Državama, u Nebraski?
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
Nakon nuklearne katastrofe u Fukušimi, mnogi ljudi su se pitali koji šta je kog đavola trebalo Japancima da prave nuklearnu elektranu na obali koja je pod stalnim udarima zemljotresa i cunamija. To je kao da su hteli da im se ovo desi - ko bi mogao da bude tako glup? Svakako, u Sjedinjenim Državama se smatra da su Amerikanci mnogo pažljiviji i da više vode računa o tome gde će sagraditi svoje nuklearne elektrane. E pa... nije tako.
NE Fort Calhoun koja se nalazi nadomak Omahe, Nebraska, potpuno je opkoljena vodom. Ali izgleda da to tako ide kada napravite NE posred plavne doline koja se prostire pored Misurija. Voda se zaustavla na nivou koji je pola metra IZNAD ravni na kojoj se nalazi elektrana - i jedina stvar koja sprečava da voda poplavi NE Fort Calhoun, baš kao što je to bio slučaj u Fukušimi, je gumeni zid visine dva metra koji je podignut oko elektrane. Ali nije to jedina ugrožena nuklearka. Nizvodno niz Misuri, na jugoistoku Nebraske, nalazi se NE Cooper koju takođe ugrožava poplava.
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
KontraTV / Aktivizam
People's Revolution at the Dam square
Prvomajske demonstracije širom Evrope i pokret 15 maja (M15) u Španiji su nagovestile novi trend. Ljudi počinju da reaguju, da izlaze na ulice i zauzimaju trgove širom Evrope. Španski pokret "Democracia Real" koji je nastao 15. maja izazvao je nastanak pokreta "Alithini Dimokratia" u Grčkoj deset dana kasnije. Kada se i u Holandiji pojavio sličan pokret, "Echte Democracie", od početka je koncipiran kao deo opštijeg jačanja evropske "Prave demoktarije". Ljudi su na ulicama, reaguju, diskutuju o situciji i odlučuju o svojoj budućnosti na pravi demokratski način. Oni istupaju protiv situacije u kojoj će "drugi oglučivati o njihovoj budućnosti bez njih".

Mi vas očekujemo!
Prava demokratija - otvorena skupština Groningena
http://realdemocracygroningen.wordpress.com
Echte Democracie - narodna revolucija u Holandiji
KontraTV / Aktuelno
Okeani pred izumiranjem
Novi izveštaj pomorskih naučnika kaže da postoji ozbiljna pretnja opstanku tri četvrtine svetskih koralnih grebena. To će imati ogromne posledice po raznovsnost morskog života u okeanima, a može čak biti i okidač novog ciklusa masovnog izumranja.
Okeanima preti izumiranje
 






[ Traži ]