Ponedeljak, Novembar 06, 2006 - 03:08 AM NT -   1120 Reads Pošalji ovaj tekst svome prijatelju i/ili prijateljici p

Report sa prvog SHAC eurotour-a

4000 km, 4 zemlje, 5 dana demonstracija...

SHAC Hrvatska

U petak navečer iz Ljubljane letimo i slijećemo u Bruxelles. Nakon noći provedene na aerodromu, u subotu se smiještamo kod drugova u belgijskom gradu Gentu. U nedjelju ujutro odlazimo do Amsterdama gdje kupimo ostatak ekipe i svi skupa odlazimo u farmaceutsku prijestolnicu - Basel. Smještamo se u jednom tamošnjem squatu gdje ubrzo dolazi i ostatak ljudi s kojima ćemo provesti nekoliko slijedećih dana. Sve je bilo spremno za sutrašnji početak prvog SHAC Eurotoura. 1. dan

Ustajanje u 6 i priprema svih stvari i materijala za demose.
Već u 7.30 bili smo ispred globalnog sjedišta Roche-a koje se nalazi u Baselu. Uzduž cijele prednje strane zgrade rasporedilo se preko 30 aktivista/kinja. Prosvjed počinje uključivanjem sirena na 10-ak megafona podržanih velikim brojem zviždaljka, truba i bubnjem. U to rano kišno jutro Basel je stvarno doživio nešto novo. Tijekom prosvjeda nekoliko aktivista je primljeno na sastanak sa visoko pozicioniranim ljudima u Roche-u. Sastanak je završen u prilično pozitivnom tonu za nas. Ispred Roche-a smo se zadržali oko četiri i pol sata, a tada je došlo vrijeme da krenemo dalje.

Sljedeći demo bio je ispred sjedišta još jednog HLS-ovog korisnika - Acteliona. Njihova zgrada bila je okružena ogradom i policijom. Mjesto je bilo dosta prometno pa je mnogo ljudi imalo priliku vidjeti i čuti o kakvoj se kompaniji zaista radi.

U jednom trenutku, sa vrha zgrade spušteni su zaštitini panoi koji su u potpunosti prekrili prozore Actelinove zgrade. Vjerojatno su se željeli sakriti jer su kukavice koje nemaju hrabrosti pogledati nam u oči. Stvarno patetično... No zasigurno se nisu mogli sakriti od buke koja se čula kilometrima uokolo, a imalo se što i čuti o krvavim poslovima ove kompanije. Nakon 2 sata krenuli smo dalje.

Stigli smo ispred Novartisa u Baselu točno na vrijeme da dočekamo zaposlenike/ce koji su izlazili sa posla. Do sada nas se skupilo i više od 40 tako da su svi oni zasigurno dobro čuli naše poruke. Dok smo tamo stajali od 16 do 19 sati pored nas je prošlo mnogo skupih automobila koji su plaćeni novcem zarađenim na račun patnje i smrti mnogih životinja. Mnogi od tih ljudi koji su prolazili, potpisivali su ugovore sa HLS-om pa pokušajte zamisliti koliki je bio naš bijes i kako smo se u tim trenutcima osjećali. Sigurno im nije bilo ugodno prolazeći pored nas.

2. dan

Ponovno ustajemo već u 6 ujutro te se okupiljamo ispred globalnog sjedišta Novartisa u Baselu. Novartis ima veliki kompleks zgrada na tom mjestu, ali prostor je odličan za prosvjed jer svi koji ulaze moraju proći pored nas. Podjelili smo se u dvije grupe tako da pokrijemo oba ulaza u kompaniju, manji za pješake, te glavni kroz koji se prolazi automobilima. Nije bilo šanse da se zaposleni u Novartisu ne suoče sa krvavom istinom o tome na koji način zarađuju svoj novac.

Teško da je ovaj prosvjed mogao biti bolji. Izuzetno bučan, ljudi nabijeni energijom i bijesom, a nasuprot nas ljudi koji potpisuju najviše ugovora sa HLS-om.

Sjetite se da unutar Huntingdona svakoga dana umire 500 životinja u najstrašnijim mukama, svake tri minute jedna životinja strada u tom paklu...a sada ispred nas imamo ljude koji su za to odgovorni. Pokušajte zamisliti kako je izgledao prosvjed.

U podne smo krenuli ka sljedećoj meti.

Arpida u malenom mjestu Munchenstein u okolici Basela bila je sljedeća kompanija koju smo posjetili. To je mala kompanija sa samo 84 zaposlena koja ima nekoliko malih predstavništva u Švicarskoj i jedan ured u Danskoj. Ali nemojte se zavarati da je zbog toga njihova krivnja manja. Oni su naručitelji brojnih istraživanja od Huntingdona i to ponajviše na primatima.
Velik broj lokalnih stanovnika izašao je iz svojih kuća i došao vidjeti šta se dešava pošto je ovakav prosvjed za ovo mjesto zasigurno bio nešto novo. Ispred Arpide smo stajali 3 sata, a za to vrijeme nijedna od tih kukavica iz zgrade nije imala hrabrosti niti proviriti kroz prozor a kamoli izaći van. Osjećali su se sigurni okruženi policijom i zaštitnim ogradama...Ali samo do sljedećeg puta, samo do sljedećeg puta. Ovo je bilo upozorenje, a imamo mi još mnogo toga za reći i ponuditi.


U 16 sati krenuli smo za Pariz

3. dan

Iako u Pariz stižemo tek oko 2 ujutro, a noć je bila prilično hladna i morali smo je provesti na otvorenom nikome nije bilo teško ustati u zoru da bi krenuli u nove akcije.

Pola osam je a mi smo ispred sjedišta Sanofi-Aventisa u Parizu, spremni da dočekamo zaposlene. Policija nas je otjerala na drugu stranu ulice ali unatoč tome svi koji su ulazili u zgradu morali su se suočiti sa našim bijesom i dobiti svoju zasluženu porciju uvreda.Vjerojatno nije ugodan osjećaj dolaziti na posao kroz kordon policije sa štitovima i ulaziti kroz maleni prolaz u ogromnim metalnim vratima koja su bila gotovo zatvorena te na kraju prolaziti postupak legitimacije kako bi uopće ušli u zgradu.

Predstavnici Sanofi-Aventisa odbili su susret sa troje SHAC-ovih aktivistia/kinja na kojem su nam trebali objasniti svoje poslovanje sa HLS-om. Nema problema, izgleda da će morati na teži način shvatiti da je posao sa HLS-om loš posao.

Sljedeća stanica u Parizu bila je ispred francuskog sjedišta iste kompanije. Još jedno odlično mjesto jer se nalazi na vrlo prometnoj ulici u širem centru Pariza.
Rasporedili smo se obje strane prometnice te raširili velike transparente i postere.

Stajali smo točno na njihovim ulaznim vratima koja su bila blokirana i okružena policijom. Kroz staklo smo mogli vidjeti svakoga tko je prolazio tim djelom zgrade (a i oni su mogli vidjeti nas) Odmah ispred nas su bili i liftovi u kojima je bila velika frekvencija ljudi. Ovdje smo ih stvarno pošteno izvrijeđali. Kao i obično, u početku su se cinično smješkali ali kada su nakon nekog vremena vidjeli našu odlučnost, bijes u našim očima i ljutnju koju osjećamo prema ubojicama nedužnih životinja vrlo brzo su sa njihovih lica nestali osmjesi te su bježali što dublje u zgradu kako ne bi bili izloženi našim pogledima. Svatko tko koji je bio dovoljno lud da izađe iz zgrade bio je praćen megafonima i trubama duž cijele ulice. Jasno se mogao vidjeti bolan grč na njihovim licima od buke te strah u njihovim očima. Definitvno najbučniji prosvjed na cijelom touru.

Nakon par sati morali smo krenuti prema našoj posljednjoj meti u Francuskoj.

Zadnji demo bio je u mjestašcu Boissy Saint Leger pored Pariza, ispred sjedišta Penauille's kompanije koja se bavi organizacijom transporta i surađuje sa HLS- om.

Zgrada se nalazi pored glavne prometnice koja vodi u Pariz te je tisuće ljudi moglo vidjeti što se dešava. Mnogi su usporili automobile i kada su shvatili o čemu se radi, trubljenjem su nam iskazivali podršku.

Demo je počeo kao i obično, bučno i odlučno. Nije bilo policije već samo velik broj zaštitara iz kompanije.

Kako se dan bližio kraju, zaposlenici su morali krenuti svojim kućama. Nije bilo druge mogućnosti nego da prođu kroz naš „odbor za ispraćaj“ koji smo organizirali kod vrata kroz koja su napuštali ograđeni prostor kompanije. Hm, loš izbor. Kada su krenuli, okružili smo i zaustavili njihove automobile, vičući na njih megafonima, otvarajući im vrata i trubeči im u lice. Mnogi od njih završili su sa oštećenim ili ogrebanim automobilima, bez retrovizora, a jedno vozilo ostalo je i bez prozora. Kada su se nakon 50-ak metara uspjeli izvući iz našeg „stiska“ dočekala ih je cesta blokirana kontejnerima, a tada je sve počinjalo ispočetka. Nakon toga, osiguranje je odlučilo zatvoriti vrata i više ne puštati nikoga iz zgrade. U tim trenutcima jedna starija žena počinje vrištati, plakati i čupati kosu. Histerično je vikala da se maknemo i da želi kući opravdavajući se da ona nije odgovorna za ono što je mogla vidjeti na našim posterima i što ju je očito veoma potreslo. Još nekoliko ljudi je plakalo ili bilo na rubu panike i histeričnih napada. Nije nam jasno kako su mogli očekivati bilo što drugo kad su vlastitim rukama 64 psića beaglova transportirali ravno u pakao - u HLS.

Nema milosti za vas krvnike i nemojte je očekivati niti u budućnosti. Kasno je za vaše suze.

S vremenom se pojavila i policija koja je raščistila koridor za izlazak automobila, ali pokazujući potpune simpatije za ono što radimo tako da nismo imali nikakvih problema da nastavimo sa akcijom. Treba spomenuti i mnoge slučajne prolaznike koji su se brzo primali megafona i otvoreno izvikivali što misle o ovoj tvrtki. U nekim trenucima bili su najagresviniji prosvjednici i stvarno je bilo inspirirajuće vidjeti ih te ih kasnije i upoznati te s njima dogovoriti da i sami nastave sa prosvjedima.

Penauille je ovaj put dobio jasnu poruku i na njima je da odluče što će se dešavati u budućnosti. Tko zna šta će se desiti sljedeći put kada se sretnemo, a ako nastave suradnju sa HLS-om to bi moglo biti puno prije nego što se nadaju. Nije li možda bolje za njih da ipak odbace posao sa HLS-om?

4. dan

Četvrtog dana ovog nevjerovatnog toura prepunog akcije stigli smo u Belgiju. Od tri najavljena demosa policija nam je zabranila dva. Hej, ali nije važno. Niti zabrane neće donijeti mir ubojicama životinja. Tako da smo ponovno posjetili Novartis koji se nalazi negdje u okolici Brisela. Nedugo nakon našeg dolaska pojavila se i policija koja nas je popisala ali ipak dopustila da se neko vrijeme zadržimo ispred zgrade. Manji sukob sa čovjekom iz osiguranja koji je izjurio i pokušao udariti jednog aktivistu koji je snimao kamerom nije nas zasmetao, a kukavica je ionako odmah pobijegla nazad kada je shvatio da to i nije baš najmudriji potez te da ga policija baš i ne štiti. Nakon sat vremena krenuli smo ispred GlaxoSmithKline-a. Pristigli smo vrlo bijesni i spremni na akciju, jer u toj ustanovi nalazi se veliki broj primata na kojima se obavljaju razna testiranja. I mnogi od monstruma koji će izlaziti i prolaziti pored nas doslovno imaju krvave ruke. Očigledno se glas o nama pronio i među tim patetičnim kukavicama pa se nitko od tih ubojica nije usudio izaći iz sigurnosti visoke ograde koja ih je okruživala. Čekali su unutra grupirani sve dok broj policjaca nije gotovo dvostruko premašio naš broj. Policija je morala blokirati cestu i formirati koridor da bi ubojice mogle odjuriti i pobjeći od suočavajanja sa istinom, ali čak i tada uspjeli smo lupati po mnogim automobilima te im postaviti postere na automobilska stakla. Unatoč brojnim policijskim snagama ubojice iz Glaxa mogle su izlaziti samo u grupama od dvadestak vozila tako da su mnogi proveli dugo vremena unutar ograde vjerojatno strahujući od onoga što ih čeka kad jednom napokon krenu kućama. Lokalni stanovnici su nam pružali iznimnu podršku, a neki su se i pridružili demonstracijama. U jednom trenutku pojavila se i jedna gospođa sa troje djece te su se svi skupa vrlo brzo primili megafona kako bi i oni poručili radnicima Glaxa što misle o njima

Sada svima, a ponajviše zločincima iz krvavih kompanija mora biti jasno da borac za prava životinja može biti bilo tko, da se oni nalaze svugdje i da mogu djelovati bilo kada. Nikada ne možeš biti siguran što te čeka ako imaš krv nedužnih životinja na svojim rukama i krvavi novac u svojim džepovima. Jer mi smo svuda i spremni smo na sve!

5. dan

Stigao je i posljednji dan. Nakon dobro prospavane noći u Laiden-u, u squatu Eurodusnie, ponovno smo bili spremni dočekati zaposlene na njihovom dolasku na posao...

Teva products, spremni smo za vas. Možda je neko mislio da je pet dana za redom previše za nas. Možda su se i oni tome nadali pogotovo nakon što nas je policija zaustavila na putu iz Belgije do Nizozemske, ponovno nas popisala te nas sve snimila kamerom. Glas o nama zasigurno se proširio i u kompanijama, ali nama nije teško i nikada nam neće biti.

Tako da smo bili tamo gdje trebamo biti te smo dočekali i sa istinom suočili sve one koji su dolazili i prolazili pored nas. Neke od tih patetičnih kukavica bi se, ugledavši nas na ulazu u dvorište komapnije, okrenule sa svojim skupocijenim automobilima te pobjegle glavom bez obzira.

Nakon što smo ih pozdravili ispred proizvodnog pogona odlučili smo ih posjetiti i u upravnoj zgradi. Smješno mala zgrada za koju se pokazalo da je potpuno prazna. Kukavice iz Teva-e odlučile su pobijeći da se ne bi morali suočiti sa nama. Jadno i patetično! Prihvatili smo to kao našu pobjedu i produžili do zgrade Bayer-a koja se nalazi nedaleko od Teve. I ova je zgrada izgledala napušteno jer su bjednici zatvorili sve prozore i pogasili sva svijetla no neke od njih smo ipak primjetili kako se šuljaju i skrivaju unutar zgrade. Možete li zamisliti da se stotinjak zaposlenih šulja i skriva u zgradi svoje kompanije ispred 30-ak aktivista/kinja? Naravno da možete, jer to su isti oni koji plaćaju drugima da za njih ubijaju i muče nedužne životinje. Oni su i sami svijesni da će uskoro doći dan kada će skrivanje ostati jedina aktivnosti koju će moći prakticirati.

U međuvremenu, netko nam je dojavio da se bijednici iz prvog dijela ove priče pokušavaju ušuljati nazad u svoju kukavičju jazbinu. Da, oni iz Teva-e su mislili da smo otišli i pokušali su se vratiti nazad. Podijelili smo se u dvije grupe, jer očigledno je za te jadnike dovoljne i šačica ljudi pa da ne smiju promoliti svoje prljave njuške ni na prozor a kamoli da izađu, te se dio grupe vratio ispred Teva-e.

Pokazali smo im da ne mogu pobjeći od SHAC-a te smo ih prije dolaska policije propisno izvrijeđali i dali posljednju priliku za prekid svih ugovora sa Huntingdonom.

U bližoj okolici, nekoliko kilometara vožnje odavde, nalazi se Actelion. Njihova zgrada je također bila gotovo potpuno prazna. Još jedna pobjeda. Sve tri kompanije izgubile su cijeli jedan radni dan i tko zna koliko novaca. Stajali smo ispred zgrade puna dva sata i stotine vozača zaustavljalo se i razgovaralo sa nama i uzimalo letke da saznaju šta se događa. Iz okolnih zgrada izašao je veliki broj ljudi, a kada smo im objasnili zašto smo tamo brzo su nam se su pridružili na prosvjedu. Neki su poslali i svoju djecu da nam pomognu držati plakate i stvarati buku. Uskoro nas je bilo gotovo stotinjak, a sada i cjielo mjesto zna da se među njima nalaze ubojice, a prema onome što smo vidjeli zasigurno nisu presretni zbog toga.

Na našu žalost Tour se bližio kraju. Poslijednja kompanija na ovom prvom, povijesnom touru, bila je Bristol Myers Squibb. Kako se sve te kompanije nalaze vrlo blizu jedna druge, naišli smo i na dvadesetak ljudi iz okoline koji su krenuli za nama da nam se pridruže. Ovom prilikom zaustavili smo svaki automobil koji je pokušao izaći sa parkirališta te monstrume unutra suočili sa istinom o tome šta plaćaju i na čemu zarađuju. Pobrinuli smo se da baš svaki zaposlenik vrlo dobro shvati našu jasnu poruku – nema više poslova sa HLS-om!!! Jer ukoliko ne prekinete, smatrati ćemo svakog od vas lično odgovornim za svaku smrt unutar tog prokletog mjesta. A vjerujte, to nije dobar izbor za vas!

Eurotour je polučio izvanredan uspjeh. Svaki od korisnika ˝usluga˝ Huntingdon Life Sciences-a vrlo je brutalno i na nimalo njiežan suočen sa svojom krivnjom. I vrlo je očito da su poruku primili sa pažnjom i velikim strahom. Shvatili su da uskoro neće biti mnogo zemalja u kojima će biti mira za njihovo krvavo poslovanje.

I sigurno je da će se ovakav tour ponoviti vrlo uskoro, da provjerimo da li su zaista dobro shvatili neke stvari...jer ljudi uključeni u SHAC ne namjeravaju odustati. Kampanja može završiti samo na jedan način – zatvaranjem Huntigdon Life Sciences-a. Ali i to samo znači početak neke nove bitke...

...prijeđeno je više od 4000 km (bez dolazaka i odlazaka pojednih aktivista/kinja), proputovalo se četiri zemlje praveći demonstracije, 5 dana non-stop akcija, više od 50 sati demonstracija, manje od 20 sati spavanja, aktivisti/kinje iz 10 zemalja...

Posvećeno svim životinjama koje pate i umiru unutar Huntingdon Life Sciences-a...

NO JUSTICE – JUST US
WE WILL BE BACK
www.shac.net

 
Ups! Zao nam je, ali samo registrovane korisnice/i mogu da objavljuju komentare, klikni ovde da se uloguješ ili registruješ

lgbt

Piše: Dušan Milojević

Dok je u Njujorku prošle nedelje ratifikovan zakon o istopolnim brakovima, što je prosl…

Mišel Fuko

Malo prije svoje smrti, Michel Foucault je pristao bez ustezanja govoriti dvojici američkih novinara. O borbi homoseksualaca, o sadomazohističkoj praksi, a prije svega o prijateljst…

drugaciji_svijet_je_moguc
ČETVRTI SVJETSKI RAT
Dražen Šimleša


Ekonomske alternative predstavljaju zaista poseban oblik borbe, možda upravo zato jer ih ljudi nekako najmanje očekuju u tom području. Razlog je što se neoliberalni kapitalizam čini toliko prevladavajućim da nam se ništa drugo ne čini realnim. No tijekom istraživanja za ovu knjigu i sam sam se ugodno iznenadio koliko nam se toga pruža na području, uvriježeno rečeno, ekonomije kako bismo poboljšali naš svijet. Što se tiče ekonomije i mogućnosti da ona služi i radi za ljude, a ne za malu skupinu na vrhu piramide moći, započet ćemo s konceptom kooperativa, kod nas poznatijih kao zadruge. Nakon toga ćemo predstaviti koncept fair trade ili poštene trgovine, eco-rata, LETS-a i na kraju mikrokreditiranja.



BILBORD novoZnate li šta je Kodeks Alimentarius? novoNoam Chomsky o najavi priznanja palestinske države: Upozorenje prije 'tsunamija' u Izraelu novoDnevnik ugostiteljskog radnika anarhista novoSvedoci brutalnog obračuna, Atina 29. 6. 2011. novoS naksalitima kroz prašumu, 6. deo novoAmy Winehouse, SIIIING!!! novoZG Pride 2011 combo novoVesti sa grčkih ulica novoS naksalitima kroz prašumu, 5. deo novoIstina - pismo srednjoškolke iz Fukušime



KontraTV / Submedia
SUBMEDIA | Puck shit up!
Ove nedelje:
1. 100 Seditions!
2. Riot in my Town
3. Nuck Block
4. Chilean Urban Eco-Defense
5. For the Lulz
6. Anti-G20 Comrades
Submedia | Puck shit up!
KontraTV / Aktuelno
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
Grčka vlada je glasala za novu rundu mera štednje, ne bi li obezbedila finansijsku injekciju od strane EU koja bi trabalo da spreči državni bankrot. Ali gnevni demonstranti su nasilno reagovali na takav ishod glasanja, i neposredno ispred parlamenta vode se žestoke bitke između policije i demonstranata. Prizori iz centra Atine podsećaju na ratište, dok u oblacima suzavca promiču figure sukobljenih strana. Stotine hiljada ljudi širom zemlje su stupili u dvodnevni štrajk protiv mera štednje. Oni kažu da je novo ogromno zaduživanje sa katastrofalnim kamatnim stopama taktika čije posledice su već iskusili i da neće ponovo nasesti na istu priču. O tome šta ta odluka grčkog parlamenta znači za Grčku i EU, za RT govori finansijski novinar (koji očigledno ima poteškoća da razlikuje anarhiste i provokatore) Demetri Kofinas.
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
KontraTV / Film
Stranac u šumi
Prvi kontakt u Amazonu: brazilska plemena govore o svojim iskustvima prvog kontakta sa belcima i opasnostima koje su potom usledile.
Stranac u šumi
KontraTV / Aktivizam
Španska revolucija
Španija je 15. maja pokrenula evropsku revoluciju. To što vlada potpuno medijsko pomračenje ne znači da španija ne sija nadom za bolje sutra! Širite zarazu!
Španska revolucija (Muse)
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
Kevin Kamps iz Beyond Nuclear, poznat kao ekspert za pitanja nuklearnog otpada, govori o drugoj havarisanoj nuklearki u Japanu kojoj preti topljenje jezgra reaktora, kao i o konstantnim emisijama radioaktivnih čestica iz nuklearnih elektrana u SAD.

Oko 300 milja jugozapadno od Fukušime nalazi se nuklearni reaktor Mondžu - prototip brzog (fast-breeder) reaktora koji je do vrha napunjenn plutonijumom, najsmrtonosnijim elementom na planeti Zemlji. Prošle godine, nekakav uređaj koji je težak tri tone, pao je na Mondžu reaktor i blokira pristup gorivnim šipkama u jezgru reaktora. Uprkos nekoliko pokušaja, stvari još uvek nisu pod kontrolom. Naredne nedelje ponovo će pokušati da uklone iz reaktora taj objekat težak tri tone, ali kritičari upozoravaju da je ta procedura izuzetno opasna i mogla bi da izazove eksploziju gorivnih šipki. Jedan zloslutni znak koliko je opasna situacija je to što je glavni menadžer elektrane nedavno izvršio samoubistvo. Oštećena NE Mondžu je nuklearna bomba koja svakog časa može da eksplodira što bi zbrisalo grad Kjoto koji se nalazi na svega 60 milja daleko od fabrike, sa populacijom od milion ljudi. A najveći grad u Japanu, Tokio, nalazi se na mestu koje je niz vetar u odnosu na havarisanu NE Mondžu.
Pa, šta sve to znači i šta ima novo u vezi sa ugroženim NE u Sjedinjenim Državama, u Nebraski?
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
Nakon nuklearne katastrofe u Fukušimi, mnogi ljudi su se pitali koji šta je kog đavola trebalo Japancima da prave nuklearnu elektranu na obali koja je pod stalnim udarima zemljotresa i cunamija. To je kao da su hteli da im se ovo desi - ko bi mogao da bude tako glup? Svakako, u Sjedinjenim Državama se smatra da su Amerikanci mnogo pažljiviji i da više vode računa o tome gde će sagraditi svoje nuklearne elektrane. E pa... nije tako.
NE Fort Calhoun koja se nalazi nadomak Omahe, Nebraska, potpuno je opkoljena vodom. Ali izgleda da to tako ide kada napravite NE posred plavne doline koja se prostire pored Misurija. Voda se zaustavla na nivou koji je pola metra IZNAD ravni na kojoj se nalazi elektrana - i jedina stvar koja sprečava da voda poplavi NE Fort Calhoun, baš kao što je to bio slučaj u Fukušimi, je gumeni zid visine dva metra koji je podignut oko elektrane. Ali nije to jedina ugrožena nuklearka. Nizvodno niz Misuri, na jugoistoku Nebraske, nalazi se NE Cooper koju takođe ugrožava poplava.
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
KontraTV / Aktivizam
People's Revolution at the Dam square
Prvomajske demonstracije širom Evrope i pokret 15 maja (M15) u Španiji su nagovestile novi trend. Ljudi počinju da reaguju, da izlaze na ulice i zauzimaju trgove širom Evrope. Španski pokret "Democracia Real" koji je nastao 15. maja izazvao je nastanak pokreta "Alithini Dimokratia" u Grčkoj deset dana kasnije. Kada se i u Holandiji pojavio sličan pokret, "Echte Democracie", od početka je koncipiran kao deo opštijeg jačanja evropske "Prave demoktarije". Ljudi su na ulicama, reaguju, diskutuju o situciji i odlučuju o svojoj budućnosti na pravi demokratski način. Oni istupaju protiv situacije u kojoj će "drugi oglučivati o njihovoj budućnosti bez njih".

Mi vas očekujemo!
Prava demokratija - otvorena skupština Groningena
http://realdemocracygroningen.wordpress.com
Echte Democracie - narodna revolucija u Holandiji
KontraTV / Aktuelno
Okeani pred izumiranjem
Novi izveštaj pomorskih naučnika kaže da postoji ozbiljna pretnja opstanku tri četvrtine svetskih koralnih grebena. To će imati ogromne posledice po raznovsnost morskog života u okeanima, a može čak biti i okidač novog ciklusa masovnog izumranja.
Okeanima preti izumiranje
 






[ Traži ]