Ponedeljak, Septembar 04, 2006 - 01:31 PM NT -   1033 Reads Pošalji ovaj tekst svome prijatelju i/ili prijateljici p

Pobjeda kapitalizma

Demonstracije se čine kao neki davni radnički običaj kojemu smo zaboravili smisao.

Meet me at the bottom, don’t lag behind
Bring me my boots and shoes
You can hang back or fight your best on the frontline
Sing a little bit of these workingman’s blues

Bob Dylan, Workingman's blues Iz automobila na ulici ugledam radničke demonstracije, neveliku grupu, možda tridesetak nekih ogorčenih muškaraca i žena s transparentima na kojima su svima jednaka uredna, crvena, malo nakošena slova. Vjerojatno su to zaposlenici neke propale robne kuće, pomislim, a transparente je načinio dizajner izloga, koji je tim lijepim rukopisom godinama pisao: “Sezonsko sniženje”, “Proljetna kolekcija”, “Posteljina, deke, jorgani, šliferi”, “Živio 8. mart, međunarodni Dan žena”. Iz automobila ne čujem što viču, ali ne djeluju osobito bijesni, ne čini se da bi mogli postati nasilni, pa i policija koja osigurava skup čini se pristojna, baš kao i građani koji šutke prolaze ispred transparenata, ravnodušni na tuđu nesreću.

Demonstracije se čine kao neki davni radnički običaj kojemu smo zaboravili smisao. Zapravo ne znam što bih djetetu kazao da me upita što na ulici rade ti ljudi s natpisima u rukama? Koja je svrha njihova vikanja? Zašto je policija zaustavila promet zbog njihova skupa i je li to u bitnome drugačije nego kada ga zaustavi zbog neke smotre folklora, gdje kulturno-umjetnička društva iz provincije u narodnim nošnjama tamburajući stupaju niz ulicu? Što zaista hoće ti radnici?  Pa ništa zapravo, budimo iskreni. Oni gube vrijeme obmanjujući se. Prde u prašinu, što bi Štulić kazao.

Činim vam se bešćutan? Ne znam, možda i jesam, ali po duši govoreći, možete li se sjetiti da je u posljednjih 15 godina ijedan radnički prosvjed uistinu urodio plodom? Da je dao neke prave rezultate? Nešto čvrsto, dugoročno. Ne da se nesretnicima s transparentima jednokratno isplati neki sitniš od otpremnina, da im se podijele zaostale plaće, naknade za topli obrok i prijevoz, nego da se netko stvarno uplašio demonstranata, da se sistem zatresao od njihova gnjeva.

Na vrhuncu radničkog pokreta, dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka, vidjeli ste u filmovima, pred tvornicama su dežurali neki krupni muškarci opaka izgleda, u kombinezonima zavrnutih rukava. S drvenim palicama u rukama ispod štofanih kačketa mrko su se mjerili s policijom i štrajkbreherima. Za radničko dostojanstvo pucale su kosti, trpalo se u marice, razbijali su se tvornički pogoni, a poslodavci iskreno strahovali od gladnih bezumnika s modrim ovratnicima. Kada o tome razmišljam, sve više mi se nekako čini kako bi bilo ljekovito da se takvo što i danas povremeno dogodi, jedna dobra muška tučnjava tu i tamo da malo razdrma ovu socijalnu ustajalost. Reći ćete možda kako je neodgovorno od mene da prizivam nasilje i kaos, ali znate, kada čujem da je netko iz Uprave Tvornice duhana Rovinj kazao kako će radnicima u štrajku isplatiti otpremnine tek ako se ovi uljudno ispričaju zbog štrajkanja, kada netko tako bijedno ponižava sirotinju koja nema upravo nikakve budućnosti, mislim da bi to vrijedilo jednog razbijenog nosa, ako ne i šivanja arkade.

Naravno, ovo je tek želja pusta. U Upravi tvornice znaju da mogu natjerati radnike da pužući na koljenima krotko cvile za milostinju, jer nikakve stvarne opasnosti od radnika zapravo nema. Kapitalizam je premoćno pobijedio, stabilno drži i sudsku i izvršnu i zakonodavnu vlast, on je opaki gad kojega nitko ne želi izazivati. Od radničkog pokreta ostale su tek uplašene žene u pedesetima. Pred tvornicama, tamo gdje su nekada dežurali krupni muškarci s motkama, danas su samo neke tete što su preko modrih kuta vezali pletene šalove da ne prehlade bubrege sjedeći na betonu. Kako bi kapitalističkom molohu mogle nauditi te sirotice? Ili oni njihovi dežmekasti, štreberski začešljani sindikalni povjerenici meketavih glasova, u konfekcijskim sakoima i prugastim polo majicama? Sindikalni povjerenici, ako mene pitate, trebali bi biti neki naprasiti tipovi koje ne želiš naljutiti, imati velike šake, veliku kockastu glavu i nikako ispod metar devedeset visine. Sindikat trgovine, na primjer, trebao bi voditi netko od koga će Todorić ili Kerum strepiti da im ne odvali šamar.

Mislite da je to divljački? Pa nije, drage moje čitateljice i dragi čitatelji, jer ono što poslodavci čine u osnovi je vrlo često nasilje. Tražiti da se štrajkaši ispričaju zbog štrajka, recimo, užasno je nepristojno, divljački, to je gola demonstracija sile. Vi ste amebe, jednostanični organizmi, vi se nas trebate bojati, poručuju poslodavci. Možda se nekima od vas takvo stanje čini prirodnim, ali ja bih volio da u društvu postoji ravnoteža straha. Ljudi bi tada bili obzirniji i uljudniji jedni prema drugima.

Premda, opet ću reći, znam da je to posve beznadno. Pišem ovaj tekst u sobi jednog beogradskog hotela, dok se iza mene na televizoru vrti reklama za nagradnu igru proizvođača mineralne vode. Ako skupite 15 naljepnica “Knjaza Miloša”, u bubnju ste za glavnu nagradu, da tri godine svaki mjesec dobijete tisuću eura. Tisuću eura poštovanja je vrijedna svota u ovoj zemlji, ali opet, nije puno preko iznosa koji vam treba da trideset dana živite kao čovjek. Proizvođač mineralne vode zapravo daje nešto što je do jučer bilo svakodnevna pojava - da svaki mjesec dobijete plaću. U zemlji stotina tisuća pauperiziranih, obespravljenih proletera sam normalni život postao je velika premija. A nemojte se zavaravati da je u nas bitno bolje nego u Srbiji. Kada vidite da milijuni, sanjajući o mjesečnoj plaći, gule naljepnice s boca vode, lijepo možete vidjeti kako je nisko palo radničko dostojanstvo. Tko bi od tih bijednika ponovno mogao napraviti nekakvu ozbiljnu političku snagu. Nitko. Proleteri svih zemalja, jebite se.

http://www.jutarnji.hr/...



 
Ups! Zao nam je, ali samo registrovane korisnice/i mogu da objavljuju komentare, klikni ovde da se uloguješ ili registruješ

lgbt

Piše: Dušan Milojević

Dok je u Njujorku prošle nedelje ratifikovan zakon o istopolnim brakovima, što je prosl…

Mišel Fuko

Malo prije svoje smrti, Michel Foucault je pristao bez ustezanja govoriti dvojici američkih novinara. O borbi homoseksualaca, o sadomazohističkoj praksi, a prije svega o prijateljst…

drugaciji_svijet_je_moguc
ČETVRTI SVJETSKI RAT
Dražen Šimleša


Ekonomske alternative predstavljaju zaista poseban oblik borbe, možda upravo zato jer ih ljudi nekako najmanje očekuju u tom području. Razlog je što se neoliberalni kapitalizam čini toliko prevladavajućim da nam se ništa drugo ne čini realnim. No tijekom istraživanja za ovu knjigu i sam sam se ugodno iznenadio koliko nam se toga pruža na području, uvriježeno rečeno, ekonomije kako bismo poboljšali naš svijet. Što se tiče ekonomije i mogućnosti da ona služi i radi za ljude, a ne za malu skupinu na vrhu piramide moći, započet ćemo s konceptom kooperativa, kod nas poznatijih kao zadruge. Nakon toga ćemo predstaviti koncept fair trade ili poštene trgovine, eco-rata, LETS-a i na kraju mikrokreditiranja.



BILBORD novoZnate li šta je Kodeks Alimentarius? novoNoam Chomsky o najavi priznanja palestinske države: Upozorenje prije 'tsunamija' u Izraelu novoDnevnik ugostiteljskog radnika anarhista novoSvedoci brutalnog obračuna, Atina 29. 6. 2011. novoS naksalitima kroz prašumu, 6. deo novoAmy Winehouse, SIIIING!!! novoZG Pride 2011 combo novoVesti sa grčkih ulica novoS naksalitima kroz prašumu, 5. deo novoIstina - pismo srednjoškolke iz Fukušime



KontraTV / Submedia
SUBMEDIA | Puck shit up!
Ove nedelje:
1. 100 Seditions!
2. Riot in my Town
3. Nuck Block
4. Chilean Urban Eco-Defense
5. For the Lulz
6. Anti-G20 Comrades
Submedia | Puck shit up!
KontraTV / Aktuelno
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
Grčka vlada je glasala za novu rundu mera štednje, ne bi li obezbedila finansijsku injekciju od strane EU koja bi trabalo da spreči državni bankrot. Ali gnevni demonstranti su nasilno reagovali na takav ishod glasanja, i neposredno ispred parlamenta vode se žestoke bitke između policije i demonstranata. Prizori iz centra Atine podsećaju na ratište, dok u oblacima suzavca promiču figure sukobljenih strana. Stotine hiljada ljudi širom zemlje su stupili u dvodnevni štrajk protiv mera štednje. Oni kažu da je novo ogromno zaduživanje sa katastrofalnim kamatnim stopama taktika čije posledice su već iskusili i da neće ponovo nasesti na istu priču. O tome šta ta odluka grčkog parlamenta znači za Grčku i EU, za RT govori finansijski novinar (koji očigledno ima poteškoća da razlikuje anarhiste i provokatore) Demetri Kofinas.
Dok nas dug ne rastavi: Kofinas UŽIVO iz pobunjene Atine
KontraTV / Film
Stranac u šumi
Prvi kontakt u Amazonu: brazilska plemena govore o svojim iskustvima prvog kontakta sa belcima i opasnostima koje su potom usledile.
Stranac u šumi
KontraTV / Aktivizam
Španska revolucija
Španija je 15. maja pokrenula evropsku revoluciju. To što vlada potpuno medijsko pomračenje ne znači da španija ne sija nadom za bolje sutra! Širite zarazu!
Španska revolucija (Muse)
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
Kevin Kamps iz Beyond Nuclear, poznat kao ekspert za pitanja nuklearnog otpada, govori o drugoj havarisanoj nuklearki u Japanu kojoj preti topljenje jezgra reaktora, kao i o konstantnim emisijama radioaktivnih čestica iz nuklearnih elektrana u SAD.

Oko 300 milja jugozapadno od Fukušime nalazi se nuklearni reaktor Mondžu - prototip brzog (fast-breeder) reaktora koji je do vrha napunjenn plutonijumom, najsmrtonosnijim elementom na planeti Zemlji. Prošle godine, nekakav uređaj koji je težak tri tone, pao je na Mondžu reaktor i blokira pristup gorivnim šipkama u jezgru reaktora. Uprkos nekoliko pokušaja, stvari još uvek nisu pod kontrolom. Naredne nedelje ponovo će pokušati da uklone iz reaktora taj objekat težak tri tone, ali kritičari upozoravaju da je ta procedura izuzetno opasna i mogla bi da izazove eksploziju gorivnih šipki. Jedan zloslutni znak koliko je opasna situacija je to što je glavni menadžer elektrane nedavno izvršio samoubistvo. Oštećena NE Mondžu je nuklearna bomba koja svakog časa može da eksplodira što bi zbrisalo grad Kjoto koji se nalazi na svega 60 milja daleko od fabrike, sa populacijom od milion ljudi. A najveći grad u Japanu, Tokio, nalazi se na mestu koje je niz vetar u odnosu na havarisanu NE Mondžu.
Pa, šta sve to znači i šta ima novo u vezi sa ugroženim NE u Sjedinjenim Državama, u Nebraski?
Thom Hartmann: Druga nuklearka u Japanu... još opasnija od Fukušime?
KontraTV / Aktuelno
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
Nakon nuklearne katastrofe u Fukušimi, mnogi ljudi su se pitali koji šta je kog đavola trebalo Japancima da prave nuklearnu elektranu na obali koja je pod stalnim udarima zemljotresa i cunamija. To je kao da su hteli da im se ovo desi - ko bi mogao da bude tako glup? Svakako, u Sjedinjenim Državama se smatra da su Amerikanci mnogo pažljiviji i da više vode računa o tome gde će sagraditi svoje nuklearne elektrane. E pa... nije tako.
NE Fort Calhoun koja se nalazi nadomak Omahe, Nebraska, potpuno je opkoljena vodom. Ali izgleda da to tako ide kada napravite NE posred plavne doline koja se prostire pored Misurija. Voda se zaustavla na nivou koji je pola metra IZNAD ravni na kojoj se nalazi elektrana - i jedina stvar koja sprečava da voda poplavi NE Fort Calhoun, baš kao što je to bio slučaj u Fukušimi, je gumeni zid visine dva metra koji je podignut oko elektrane. Ali nije to jedina ugrožena nuklearka. Nizvodno niz Misuri, na jugoistoku Nebraske, nalazi se NE Cooper koju takođe ugrožava poplava.
Thom Hartmann: Nuklearna energija - Umalo da ostanemo bez Nebraske
KontraTV / Aktivizam
People's Revolution at the Dam square
Prvomajske demonstracije širom Evrope i pokret 15 maja (M15) u Španiji su nagovestile novi trend. Ljudi počinju da reaguju, da izlaze na ulice i zauzimaju trgove širom Evrope. Španski pokret "Democracia Real" koji je nastao 15. maja izazvao je nastanak pokreta "Alithini Dimokratia" u Grčkoj deset dana kasnije. Kada se i u Holandiji pojavio sličan pokret, "Echte Democracie", od početka je koncipiran kao deo opštijeg jačanja evropske "Prave demoktarije". Ljudi su na ulicama, reaguju, diskutuju o situciji i odlučuju o svojoj budućnosti na pravi demokratski način. Oni istupaju protiv situacije u kojoj će "drugi oglučivati o njihovoj budućnosti bez njih".

Mi vas očekujemo!
Prava demokratija - otvorena skupština Groningena
http://realdemocracygroningen.wordpress.com
Echte Democracie - narodna revolucija u Holandiji
KontraTV / Aktuelno
Okeani pred izumiranjem
Novi izveštaj pomorskih naučnika kaže da postoji ozbiljna pretnja opstanku tri četvrtine svetskih koralnih grebena. To će imati ogromne posledice po raznovsnost morskog života u okeanima, a može čak biti i okidač novog ciklusa masovnog izumranja.
Okeanima preti izumiranje
 






[ Traži ]