
Piše: Dušan Milojević
Bojan Jovanović
Razgovarao: Vuk Bačanović
„Ne mogu vise da ćutim jer tišina me ubija. Vladiku Vasilija Kačavendu moramo zaustaviti u ime hrišćanstva, u ime Srpske pravoslavne crkve kojoj pripadam dušom i telom“, počeo je svoju šokantnu ispovijest 36-godišnji Beograđanin Bojan Jovanović, koji je bio đakon Srpske pravoslavne crkve, služeći u Bijeljini kod episkopa tuzlansko-zvorničkog Vasilija.
Jovanović je zbog svega što se dešavalo, a o čemu možete čitati u nastavku, napustio Srpsku pravoslavnu crkvu. S porodicom živi u Beogradu, gdje smo i razgovarali s njim.
Predsednik federalnih rezervi (centralne banke SAD koja je u privatnom vlasništvu!), finansijski terorista Ben Bernanke na sastanku 2008.
Bilderberške sastanke uvek štite jake policijske snage, vazdušni prostor iznad mesta održavanja je zatvoren i u njemu su samo policijski helikopteri; ako je sastanak na moru, priobalno područje takođe je blokirano, a oko hotela rezervisanog za sastanak kruže džipovi u kojima sede momci sa mašinkama. To su sve mere predostrožnosti elitnog bilderberškog društva koje se prvi put sastalo 1954. godine u hotelu „Bilderberg“ u holandskom selu Osterbeku. Ovo nije jedina konferencija svetske političke i ekonomske elite koja je privatnog karaktera. Takva je, na primer, i Minhenska konferencija o bezbednosti, koja je, međutim, mnogo otvorenija za javnost od Bilderberške grupe.

Piše: Goran Milosavljević aka Milogor
The nitrous oxide (N2O) is also called LAUGHING GAS.
When inhaled is a pain reliever with relaxing effects, inducing good humor, euphoria, mild hysteria and sometimes laughter. The principal use of nitrous oxide is as an anesthetic in surgical operations of short duration: prolonged inhalation causes death. If any of the premonitory symptoms of suffocation occur (dizziness or loss of consciousness) please advise the medical personnel on duty. If you are reading this warning, you are inside the contaminated area“.

Piše: Milogor
U subotu, 28. maja, tekuće 2011. godine, nakon još jednog neuspelog smaka sveta, a pregrmeo sam ih barem trideset, čitam ekskluzivni intervju Aleksandra Vučića, datog novinaru Politike, J. Cerovini, a sve baveći se nedavnim hapšenjem srBskoga generala Ratka Mladića, ili te MiloRADa KOMADIĆa, kako kažu srpski mediji da se dotični general predstavljao poslednjih godina svoje karijere.

Piše: Edo
Očigledno je da će ovo, sada već famozno isključivanje predmeta „Vjeronauka“ iz prosjeka ocjena, oko kojeg se bespotrebno podigla tolika hajka (a u nastavku ću reći zašto!), postati još i dosadno tautološko naglabanje u medijima bez ikakvog konstruktivnog efekta. Govorim to iz razloga jer bi bio zločin prema samom sebi promašiti esenciju pored nagomilane forme glupe trivijalnosti koja skreće s pravog puta emancipaciju čovjeka od svih rezultata (okova) produkcionih odnosa slinavog buržoaskog društva, a naročito od religije kao krupne zvjerke manipulacijskog instrumenta. Stoga, da se ne bi međusobno lagali i naglabali, neophodno je, onako ljudski i iskreno, do kraja razjasniti neke stvari u ovom slučaju.

1871.

Početak Krvave nedelje
Francuska: Početak Krvave nedelje („Semaine Sanglante“), stravične represije i klanice koja je za cilj imala da uguši Parisku komunu. Iza masakara i masovnih pogubljenja na ulicama Pariza je ostalo između 20 i 35 hiljada mrtvih komunara. Krvnici su proglasili: „Ispaštanje će biti potpuno. Ono će biti sprovedeno u ime zakona, od strane zakona, i u skladu sa zakonom.“
1968.
Kina: Na demonstracijama u Pekingu grupa Šeng Vu Lian (Sheng Wu Lian) pozvala je narod na samoupravljanje, po ugledu na Parisku Komunu. Crvena Garda ih je optužila da su anarhisti.
1639.

Umro je Tomazo Kampanela
Francuska: U Parizu je umro Tomazo Kampanela (Tommaso Campanella), italijanski renesansni filozof-utopista, tek što je osuđen na doživotnu robiju zbog podstrekivanja na pobunu i jeretizam. Svoje glavno delo „Grad sunca“ (1602.) napisao je dok je bio zatvoren u kazamatima inkvizicije punih dvadeset i sedam godina! (1599-1626.) U njemu doslovno sledi Platona, zagovarajući državu u kojoj je sve zajedničko.


Ekonomske alternative predstavljaju zaista poseban oblik borbe, možda upravo zato jer ih ljudi nekako najmanje očekuju u tom području. Razlog je što se neoliberalni kapitalizam čini toliko prevladavajućim da nam se ništa drugo ne čini realnim. No tijekom istraživanja za ovu knjigu i sam sam se ugodno iznenadio koliko nam se toga pruža na području, uvriježeno rečeno, ekonomije kako bismo poboljšali naš svijet. Što se tiče ekonomije i mogućnosti da ona služi i radi za ljude, a ne za malu skupinu na vrhu piramide moći, započet ćemo s konceptom kooperativa, kod nas poznatijih kao zadruge. Nakon toga ćemo predstaviti koncept fair trade ili poštene trgovine, eco-rata, LETS-a i na kraju mikrokreditiranja.

Piše: Dušan Milojević